U planu je i nabavka višenamjenskog LPH broda u inozemstvu, deplasmana oko 20 000 tona.

Bio je to brod duljine 212 m, širine 33 m i 39 000 tona punog deplasmana, naoružan s 12 glavnih topova kalibra 305 mm.

Riječ je o patrolnim brodovima deplasmana 500 t, duljine 54,2; širine 8 i gaza 2,4 m zasnovanim na projektu klase Vigilante 400 CL54. Motorni pogon osiguravat će maksimalnu brzinu 21 čv a borbeni sustav bit će zastupljen jednim topom kalibra 40 mm te dva manja topa kalibra 20 mm.

Poslije 1935. Francuzi grade i bojne brodove: Richelieu, porinut 1939. i Jean Bart porinut 1940., oba deplasmana 35 000 t, s osam topova od 380 mm.

Povećanje vanjskih izmjera kao i ugradnja većih i težih porivnih strojeva pridonijela je i povećanju njihovog površinskog i podvodnog deplasmana koji je kod motorne grupe II i III narastao na 180/207 tona.

U osnovi je bila riječ o tek ponešto modificiranom projektu kojemu su u odnosu na podmornice A klase tek nešto povećani vanjski gabariti, što je utjecalo na povećanje površinskog deplasmana za 38, odnosno podvodnog za 50 tona.

O tradiciji Dubrovnika besmisleno je pričati, a u sadašnjosti ga određuje Atlantska plovidba kao druga hrvatska brodarska kompanija, ali po ukupnim prihodima i najveća, što pak treba zahvaliti i dijelu deplasmana kapitala iz osnovne djelatnosti u turizam te aviokompaniju.

- 1992. napravljen je prvi plan opremanja HRM, planirao se nastavak izgradnje brodova klase Kralj, te izgradnja protuminskih i protupodmorničkih brodova. - 1997. planirana izgradnja korvete po modularnom načelu, deplasmana do dvije tisuće tona, Hrvatski ratni brod za 21. Stoljeće, te obalne podmornice od 400 do 500 tona. - 2005. do 2015. izgradnja pomorske baze na jugu i remont raketa RBS, ali ni to nije realizirano.

Izgradnjom podmorničarskih klasa Pluviose i Brumaire, francuska Marine Nationale raspolagala je prilično homogenom podvodnom flotom srednjeg deplasmana, prilično pouzdanih i taktički uporabljivih podmornica.

Ostali faktori koji utječu na smanjenje okretaja motora su: povećanje težine broda (deplasmana), povečana temperatura vode za hlađenje motora, prljavi filteri zraka i goriva te na kraju prljavi (obrastao) trup broda.

Podmornica je imala 117 tona površinskog i 200 tona podvodnog deplasmana.

Krcanje broda u slanim, slankastim i slatkim vodama Rješavanje problemskih zadataka pri krcanju broda u vodama različite gustoće, promjena gaza (uron ili izron), proračun deplasmana (računski i tablično)

Slično kao i kod podmornica klase B i kod klase C je težina električne baterije iznosila više od 21 % podvodnog deplasmana.

Zbog tek nešto većih vanjskih dimenzija i nekoliko tona većeg deplasmana druga serija podmornica imala je za 0,3 % veći rezervni uzgon od prve serije.

Prvenstveno se to odnosilo na njihove performanse zarona koje su bile dosta loše (80 sek u statičkom i preko 60 sek u dinamičkom zaronu) s obzirom na njihovu veličinu ali i rezultate koje su na tom planu postizale ostale njemačke podmornice slične veličine i deplasmana.

Vrlo brzo Deutsche Ozean-Reederei GmbH je u suradnji s projektnim uredom u brodogradilištu Germaniawerft (na čijem je čelu kao glavni projektant bio poznati dr. Techel) predstavio traženi projekt transportne podmornice podvodnog deplasmana od skoro 1900 t.

Ovi su brodovi dobili naziv zbog promjenjivosti svog deplasmana.

S današnjeg gledišta, bile su to vrlo jednostavne, jednotrupne podmornice deplasmana 113 odnosno 122 tone.

U svom potopivom doku Foudre i Sirocco (duljine 122 i širine 14,3 metra) mogu primiti sve francuske patrolne brodove deplasmana do 400 tona i gazom do 3 metra (kao što su patrolni brodovi P 400).

Zanimljivo je za istaknuti da je gotovo ista cijena svojedobno bila plaćena i za dva broda klase TDC, Foudrea i Scirocco koji imaju " samo " 12 000 tona deplasmana.

Bit tehničkih preinaka koje su izveli britanski inženjeri i tehničari Vickersovog brodogradilišta odnosila se na povećanje dimenzija i deplasmana originalnog Hollandovog projekta.

Bila je to eskortna podmornica podvodnog deplasmana više od 800 tona, koja je maksimalnu površinsku brzinu od 14,9 čvorova postizala propulzijom dvaju parnih strojeva ukupne snage 1700 KS.

SMB-10 je također bio definiran kao projekt diesel-električne podmornice deplasmana oko 2 500 t.

Za razliku od klase B, podmornice klase C bile su preko sedam metara dulje i šire za 20 cm što je izravno utjecalo na povećanje njihova deplasmana.

Klasa F bila je približno istih dimenzija, deplasmana, ukupne snage instaliranog propulzijskog sustava i ostvarivih brzina.

Tijekom izgradnje došlo je zbog preinaka na projektu do povećanja deplasmana od skoro 30 % u odnosu na početne parametre.

Trebalo je pristupiti gradnji suvremene korvete po modularnom načelu, deplasmana do dvije tisuće tona, pod kodnim nazivom HRB-21 ili Hrvatski ratni brod za 21. stoljeće.

Odvojeno od projekta fregata Niter? i, BRM je 1977. započela razvoj studije patrolnog broda deplasmana 700 - 800 tona.

Obilježje studije se brzo promijenilo pa su određeni tehničko - taktički zahtjevi za brod u klasi korvete, deplasmana 1500 - 1700 tona.

Zbog nedovoljnog deplasmana i prekrcanja borbenim sustavima na malom prostoru (1975 tona i duljina od 95,8 m) javljali su se veliki problemi po teškom moru kojima je znatno pridonosio i nerazumljivo niski pramac broda.