znatiželjna sam. jako. toliko sam znatiželjna da to graniči s bolešću. garant ima neki opsesivno kompulzivni poremećaj za pretjeranu znatiželju. i ne, nije to sam stvar navike i profi bolesti. ja zaista imam potrebu sve i svašta znat. vozimo se neki dan hani i ja u autu. - aj baci ovo van, al nemoj gledat - veli mi. svinjica, zna da neću izdržat - a kaj je to? - ništa. baci van - pa jel smijem pogledat? - ne smiješ - a daaaaaaaj - ne, baci to van - a daaaaaaaaaaaaj, pa kaj je to, pa zanima me, ak je niš zakaj ne smijem vidit kaj je - govorim mu dok već odmatam papirić i gledam šta je. hani umire od smijeha. riječ je, naime, o računu iz mcdonald ' sa. ali jebi ga, zanima me i kaj je jeo, pa čitam. - daj me nemoj jest da posebno naplaćuju kečap, pa kaj ne bi to trebao bit free prilog - velim, više za sebe. da, malo sam si blesava, ali eto, sad barem znam još jedan primjer kapitalizma, čega li već. je, jako sam znatiželjna. inzistiram čak da mi se kažu informacije koje zaista ne želim znat. i svjesna sam da mi te informacije ne trebaju, znam da ih ne želim znat, znam da mi se neće svidjet i da će me sjebat, ali potreba da ih znam jača je od mene. pa tako znam puno previše detalja o hanijevom životu prije mene, puno više detalja, puno više situacija, puno više razloga i svega ostalog, nego što želim znat, i nego što je dobro da znam. pa me ponekad deprimiraju, prilično, ti detalji. osobito kad su u njih uključene, a obično jesu, pripadnice suprotnog spola. možete si mislit, kad me zanima glupi papirić iz mcdonald ' sa i inzistiram znat što je to, kak je u drugim situacijama. anyway, znatiželja ne ubija mačke. svrha znatiželje kao takve nije ubijanje. ne bi bila tako privlačna da ubija. jedina svrha znatiželje je mučenje.