ma nemoj. mene je moj muz onda trebao ostavit kad sam upala u depru koja je trajala par mjeseci? ili sam ja njega trebala ostavit kad mu je bilo tesko, kad je dolazio doma sav jadan? to je ljubav?

(Oprosti što ovo zvuči kao da smo neznam koliko dugo skupa, samo izbacujem svoje osjećaje, i ne nisam zaljubljena klinkica koja ti svaki dan misli visit za glavom i koja sat vremena bez tvoje poruke pada u depru, imala sam život prije tebe, imam ga i sada, ali nadam se da ću ga imati i poslije tebe.)

i nešto od koristi za ovu našu dragu gospođu, žene se vole umirivati dobrim štivom... julia franck - " liebediener "... kad draga beyla oslijepi od ljubavi pa ne shvaća da je postala rob osjećaja prema muškarcu i zaplela se u sheme za koje je mislila da su zamke za njega. ili julien green - " adrienne mesurat ", priča sa sela, tata strog, erotske fantazije kćeri obilato izbijaju kao posljedica jer se nije smjelo otvoreno doživljavati, kak to već ide za žene na balkanu, pa sad same rade i previše pizdarija. imate dva izlaza... sindrom pomočnice za njega i njegovu obitelj, jer doma niste bili doživljavani i cijenjeni kako treba. a ako ni to ne uspijete realizirati jer kažete da vas blokira, onda imate onaj povratak u sebe, u ljušturu i onda - depru, da biste privukli pažnju kćeri i svoje familije... dakle tzv. " bijeg u bolest ". iako ja znam jednu koja je sve napravila da jednom gastarbajteru sjebe život i otjera prvu ženu od njega, pa sada kada ga ima opet radi po svome, jer joj je plan bio osigurati zapravo djecu iz prvog braka, prije nego li se preseli u drugu dimenziju. nije neka divotica, ali za stariju gospodu lovaše u eu je odlična, lako ih je impresionirati, kada su stari. i biblija nas lako impersionira, stara je to škola. gospođo, morate samosvijesnije nastupati... zato stalno govorim da je dobro makar pobrati učenja od eksperata ili preko ideja podijeljenih od žena u knjigama jer su one tu mnogo iskrenije od muških autora i podijele rado jedna s drugom fantazije i iskustva. dakle, Mansfield Park od jane Austen. i sve to križaš sa razmišljanjima autorice Anne Biegel koja sna puno o zreloj dobi žena u analizi " Mitreden ist Gold " ili " Lust und Plage der spaeten Tage ". dakle, kasni dani ženski poznaju i radosti, i lust. da ste slušali iggya popa, rekao bih vam slušati " lust for life ". ne moraš ga voljeti osobno, ali ga slušaj kako žeđa za napaljivanjem i da bude sretniji i jači, da mu ide, da bude ljubav. a to sve sami kormilarimo, to je kibernetika koja ide iz naše glave. zato moramo učiti. drugi te samo može poševiti, a ako je predobar vjerojatno će ti pobječi jer ga hvale druge žene i time ga nužno fasciniraju i dižu mu rep ega. iskopirate mlade pametne curke, da biste znali igrati na kartu " mladosti " a zapravo SAMOSVIJESNOG NAMETANJA, a ne da nam kažete da šizite i ne znate kako se prilagoditi, a najlakše je muškarcu dati ono što daju i mlađe cure, u seksu, to nije teško. i zato ona binnie kirshenbaum opet, " mermaid avenue " ili ljudmila ulitzkaja " ženske laži ", koja pokazuje kako izgurati samovolju i ono što želiš, muškarcu koji ti treba, za nešto. ili kada žene zrelije pitaju kako biti toplija. ja velim, razodjeni se i kreni na sunce, ili na nudističku plažu, ili pronađi TEMPERAMENTNIJEG MUŠKARCA, A TO ZNAČI NEKOG LATINOA. i zato onda ide malo vremena za španjolske ljubavi i mentalitet... perez de ayala, sanchez mazas, gomez de la serna, unamuno... to je moja mamica čitala sa svojim kolegicama iz austrije i rh-metropole, a znam da su to i sada predivne dame i vrlo kultivirane, a sve je moja stara pak pokupila od jedne židovke iskusne koja je radila kod jednog austrijskog diplomata finog, eh gdje je i moja stara radila. eto, kako se žene povežu, da ne možeš vjerovati. za dobro, ne za nešto loše. barbara sher... " živi život ", to je knjiga.

Za atipicnu depru, kad osoba samo spava i jede a nema tjeskobe vec samo bezvoljnost, prikladan je NARI Reboxetin.

Ta, koliko ima žena koje se nakon tridesete, četrdesete, pedesete, ili šezdesete predaju, izgube smisao, piju tablete za tlak, ne izlaze, padaju u depru i nikada ne plešu?

FLASHY-avanture moraju postat DELIKTANE I " SMART ", da pogaziš u njima VULGARNOST, ako treba samom vulgarnošću. to bi značilo da se za dragog boriš vulgarno, ko divljakuša. za ljubav. za eleganciju. zna on da si elegantna. ali tračevi kojih se naslušao nisu takvi. baš su oni na ex-yu teritoriju FLASHY, barbarski. mačomeni, ako su kultivirani, žele damski jeb na divlji način. to moraš znati dati. ako ne kužiš to, osjećaš ćeš ih na sebi kao silovatelje. ili si divljaci sami požele finu curu, kao ovi što su provalili nedavno u meksiku u samostan, ili kamo već, i tamo silovali. dami možeš pak silovati njenu micicu, ali ne i dušu i tijelo i ponos. to treba znati razumjeti. ne napastuješ u dobrom seksu Ženu nego njenu micicu. žena se uvijek sprema za to napastovanje micice, a ne sebe. ma velim, street smart, pametne okice. agnes obel na koncertu, philharmonic. sex and the city. hoću to tu vidjet, u rh. vedre žene, jasne kao bistra voda. ili helene grimaud kada je na klaviru. kada micek pametni svira mozarta. znaš ono, kad pobjegneš na par minuta u wc sa kurvišem da se požvalite ili mu ga pocuclaš. ako se sazna, stvar je OPEN-TO-VIEW, OUT OF THE CLOSET, kak bi geri halliwell rekla ili amerikanke lepe. cure žele da se dozna da su iskusnjače, a opet - ne voliš trač o tome da si išla iz ruke u ruku, ne? hoćeš si stvorit ime među frajerima, a ostat pseudo i inkognito. treba to znati. tek iza 35 - e ti dolazi ono da ponekad shvatiš da ti rasturanje micice baš treba i nije te briga tko će to znati jer ti je svega dosta, padaš u depru i trebaš pomoć, a za pomoć pitaš javno, ako je teško. tada se više ne trudiš nadmudriti muškarca. nema više OUTSMART-MAKE A FOOL-CHEAT ili CONFUSE. tak je to. spikam tu sa frajerom kojeg davno nisam videl, spikamo o cijeloj kugli zemaljskoj, pa sam malo dekoncentriran, ali skužila si me. kakav sam tek kad sam skoncentriran? yeaaaaaahhh. pomogao sam malo, nadam se. puse. bok.

Eto, šmrckanje i jugovina, kandilo, slanina i dim s ognjišta se uvukli u jaketu, ciplje prijesnježne tek triba dovuć, groblja se šire, djeca sve glasnije plaču, imam jedno ulje na platnu ali nikoga ne zanima, ujko pita za posljednju večeru, prazan mu zid. kao fol depra nije ugodno stanje, ne bi proda ovu depru za sto zagrebačkih sjajeva.Pozdrav svima koji su na crti.

Za vecinu mojih kolega na poslu, shooping je ludnica, prava stvar i to iz nekoliko razloga: 1. time pokazujes da si rodoljub jer se novac okrece i tako guras ekonomiju domovine naprijed (cemu stediti, jer novac u banci ionako ne sluzi nicemu). 2. oni radikalniji (medju njima i moja sefica) kupuju samo americke proizvode jer je Amerika " u krizi " joj pa svaki savjesni rodoljub mora pomoci (hej Hrvati diljem svijeta, jeste li culi ovo, nema kupovine vise u Merkatoru ili u Grazu: -) 3. shooping moll-ovi (nesto tipa Importanne-a ili King Krossa u Zagrebu) su mjesta gdje se ljudi susrecu, ispijaju kave, idu u kino, lijece depresiju i naravno kupuju stvari koje ne trebaju s novcem kojeg nemaju (naravno koristeci kreditne kartice) 4. shooping lijeci depresiju (u to sam se i sam uvjerio, jer bljestavilo izloga i obilje svacega barem na kratko otjera depru iz duse, samo za razliku od Madone, ja u depresiji obicno potrosim 50 - 100 $). 5. SALE

da, da, zaposlena, strgana do bola, opet mi pati kičma, peku me vene, nema me nikad doma, tri tjedna provela po raznim školovanjima, što u zemlji, što van nje, što u gradu, što na dugom kraju grada.. ajmo ispočetka. nakon zadnjeg posta pala sam u još veću depru, doživjela još nekoliko slomova živaca, i početkom desetog mjeseca ponudili mi posao. jedini koji su mi ponudili nešto ozbiljnije. naravno da je u oglasu sve to bilo lijepo upakirano, da su na sva tri razgovora i testiranjima bili svi fini i nisu govorili detalje, koliko god sam ja uporno ispitivala.. odgovor na sve je bio da je to nov projekat i da ćemo kolega i ja prvi probiti led, s time da ću ja imati više papirologije, a on više terena, a kasnije ćemo vidjeti.. i naravno da je plaća bila manja nego što sam tražila, očekivala... i uz fiksni dio ubijam se za proviziju.

vidiš, tema za prisavlje, recimo - KAKO SPIKE IZ ŠAŠAVOG MAINSTREAMA DOMAĆEG UTJEČU NA DEPRU ONIH KOJI KAO NISU-PO-MJERI?

Odmah sam pao u laganu depru, otkud ovolko ljudi, i još taj ustajali zrak u hodniku, sav sam se oznojio ispod pazuha.

Nema razloga da se baca u depru jer Ferrari je mnogo konkurentniji bolid od proslogodisnjeg u isto vrijeme.

Šta je super za kanadske uvjete, cijene nema smisla preračunavati u kune jer padneš u depru.

Malo je reći kako su me ovi podaci istovremeno i razbjesnili i bacili u depru, no jednom započeto istraživanje trebalo je izgurati do kraja.

Nemojte tako ljudi, padam u depru: visi: Mislim da ću opet morat izbijat klin klinom..: rolleyes:

Ako jeste onda ste mogli primijetiti da je suvoditelj pao u totalnu depru nakon sudara Svog omiljenog Rossija.

Važno je ne pasti u depru.

Srećom, imala je klikere i razumski je depru prevladala posve sama za nešto više od mjesec dana.

Čovjek je pao u takvu depru nakon odustajanja Rossija da sam pomislio da ćemo prisustvovati pokušaju samoubojstva uživo.

A COSMIC SEA TI PSIHU I FANTAZIJU OSLOBODI DA PREKORAČIŠ POTISKIVANJA, SUNČEKO MOJE PAMETNO. sama masturbiraš jer bi pravo i potpuno svršavanje i vriskanje za tvoje pre-zauzetne starce koji su te držali pod ne-stručnim staklenim zvonom bilo previše SAMOSVIJESNO, kao što mamica od cure kod koje sam ovu noć cvao ne voli čuti kada dođem u sobu od kćeri jer pada u depru, pa moramo van ili okolo. dakle, sa previše samosvijesti i sigurnosti im nisi zanimljiva jer to sami nemaju, jadni, A KADA BI TI TO POKAZALA ZAPRAVO BI IH NADMAŠILA I POKAZALA DA SI TI ZRELIJA, ŠTO RODITELJI JAKO TEŠKO PRIHVATE, A I NEKI MOJI OSOBNI PROBLEMI SA MOJIM MULAMA I NEKADAŠNJIM KVAZI-ŠOGOROM SIROVINOM I SLIČNO DOLAZE UPRAVO STOGA ŠTO SE ŽENICA U MOJOJ FAMILIJI NE ZNA OSLOBODITI TOG KRIVOG VOĐENJA OD STARACA, PA TRAŽI POTVRĐIVANJA PREKO DRUGIH OSOBA I NAĐE RECIMO MENE DA ME GAZI I ISKRIVLJUJE SLIKU JER ZNA DA OPRAŠTAM. ali na mrežama nastaje tako malo više frke, pogotovo ako divljaci iskoriste to na kriminalne načine, rekao sam. a kad me se ikako povezuje sa primitivnim lakomislenim šugama blakanskim i gyppoima pada mi mrak na oči. koliko dugo ćeš biti u ulozi žrtve o tebi ovisi, ja više radim eksperimente sa ljudskim hohštaplerajom i svoje analize, ali ti se tek gradiš, pa moraš paziti.

Danas sam uhvatila dragog na MSNu.Imao je vijesti za mene.Danas je imao razgovor sa šefom na poslu oko produženja ugovora.Iako je rekao da se priprema na najgore ipak je mislio da će mu obnoviti ugovor jer su mu išle neke stvari na ruku.I tak smo mi pričali o tome i bili smo happy oko toga i kaj smo se čuli i ispričali lijepo kad on meni javlja na mob da mu neće produžit taj ugovor.Ja sam se baš rastužila.Poslala sam mu poruku ohrabrenja jer sam znala da je tužan.No ispostavilo se da ga je to pogodilo čak i više nego što sam mislila.Poslao mi je podugačak email sa posla jer kako on kaže kolko god on pričao sa svojim kolegama o tome lakše mu je kada meni kaže.Jadničak je u šoku a i ja sam.Bila sam uvjerena da će ostati na tom poslu.Reko je da će možda otići danas ranije s posla jer ne može podnjet današnju situaciju i razmišlje da odmah ode, umjesto za mjesec dana kad mu ističe ugovor.Mogu ga shvatiti.Sviđao mu se posao a sad više nema ni volje ni motivaciju.Rekla sam mu da ostane na poslu još tih mjesec dana da si zaradi pare.Bojim se da opet ne padne u depru i počne negativno razmišljhat, on je tome sklon, a ne volim ga takvog gledati.Nit ću uz njega cijelo vrijeme i smislit ćemo mi nešto zajedno.Ironično je što sam htjela da provodimo više vremena zajedno, pa evo mi ga na sad.Čak se i on danas našali, ak mu ne produže ugovor provodit ćemo puno vremena zajedno.Ipak bi rađe da on i dalje ima posao.Nije problem žrtvovat nešto vremena jer znam da je on sretan s poslom.Nadam se da ću uspijet danas popričat više s njim o tome svemu.

Kada muškarac može pasti pomalo u " depru "?

koji samo kukaju, bez veze štrikaju depru i luzere fukaju.

ei, ljudi... (ovo i nije baš sretan pozdrav) evo, našla sam malo vremena da vam ispričam što mi se dogodilo u ova dva dana, otkako je počela fuckin ' škola... pa ovako priča počinje.... jučer, oko pola 1, počela sam se spremati za školu. znate ono, tipično, oblačenje (inače meni treba malo duže da izaberem kaj ću obuć). i vidim svoj prekrasni šosić, i odlučim ga obuči. kad sam krenula u školu, sve je bilo super. ivona i ja smo se našle prije, tak da budemo malo sa Petrom i curama (čitaj: melanie, jelena, andrea i marina). i kad smo došle do škole, vidimo dio našeg razreda. mi dođemo to tam, ja ih sve nice pozdravim, i oni mi nice odzdrave. pogledam kaj ima novog na ljudima... za sad ništa nakon par minuta dolaze cure, te se pozdravljamo s njima, i veselo pričamo o događajima koji su se dogodili... kad smo vidli kolko je stai, krenuli smo prema razredu... tad je počelo ono najgore... prvi sat: razrednik, oliti fizika. odmah nam najavi test za petak, i naravno svi sretni veseli... drugi sat: hrvatski... jebena lektira, i naravno, kog će taj sat imat na piku, nego Miu, i još mi žena tvrdi da nisam pročitala lektiru... to mi je diglo tlak na milijon... najviše kaj mrzim je to kad mi netko neš tvrdi da nisam napravila, a ja znam da jesam... i tako, sva živčana, odem na likovni i tjelesni, al se do petog sata smirim, i opet sam ona stara, ko i prije škole; vesela zatim matiša... rezultati iz zadaćnice... smračilo mi se kad sam čula kolko sam dobila (neću ni spominjat)... uglavnom, to me deprimiralo, i totalno sam pala u depru... al to još nije sve... sedmi sat još pišem latinski. sve ljepše od ljepšega... tako mi ni glazbeni nije mogao pomoći da se smirim. i takva sva deprimirana, dok sam slušala mp3 pod gla, napisala sam ovu pjesmicu (btw sorite zbog gramatičkih pogreški, al meni engleski malo neide):

To nije jedna od onih psiholoških spika, već priča o životu jednog zatvorenika u koncentracionom logoru, ako to preživiš nema traume koja te može više bacit u depru ili loše psihičko stanje, to bi svi koji imaju problema sa sobom trebali pročitat

A za sve su krivi ljudi koj nam se nisu htjeli javit jer su nas oni bacili u depru.

Hvala Ti što si mi dao priliku da Te upoznam, mada mi se uvijek, još uvijek čini da Te dovoljno ne poznajem; jer onda kad se najmanje nadam, kad imam neku depru, uvijek dolazi Svijetlo na kraju tunela...

30.04.2013. u 07:20 h google385 je napisao/la: prica se da je milanovic upo u osobnu krizu i da zadnjih dana ne izlazi pred novinare - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - možda se konačno probudio nakon 20 godina i vidio da mu nema više njegove jugice... i pao u tešku depru

Moramo ' vježbati vaginu ' Ja na svoj način liječim sredovječnu depru.

K ad su radnici u pustinji čuli za odluku, prvo su pali u tešku depru, a onda su im svakakve druge ideje pale na pamet.