Manje ih je koji znaju da je to geslo smislio francuski dominikanac Henri Didon, zauzet u oživljavanju olimpijskih igara.

Sopranistica Monika Cerovčec pridružila se ansamblu pri izvedbi kantate Le mort de Didon (Didonina smrt) Michel Pignolet de Montéclaira te je pokazala vrlo široki raspon izražavanja najrazličitijih emotivnih stanja.

Montécalireova kantata je, naime, prava mala drama a s obzirom na odnos prema tekstu i vedru pouku na kraju dosta je slična kantati Didon (Didona) Francois Collin de Blamonta koja je izvedena na samome kraju koncerta.

Pa iša s didon vidit te šumske beštije, on ugleda prida se divlje prase.

Otac Didon se upušta u avanturu i 7. ožujka 1891., za vrijeme prvoga natjecanja, lansira svoje poznato geslo citius, altius, fortius (brže, više, jače), izvezeno na zastavicama natjecatelja.

U ostala dva susreta u nadmetanju za poredak od 5. do 8. mjesta nadigrale su vrste TK Ponikve i TK Didon iz Virovitice s po 5:1 i tako zauzele vrlo dobro 5. mjesto u državi.

Otac Henri Didon imao je kao učenika u Arcueilu mladog dječaka, vrlo raspuštenog, koji je već bio protjeran iz desetak ustanova i koji je na tisuću načina pokušavao da ga se opet izbaci, do te mjere da mu je na provokativan način dobacio: " Oče, ja više ne vjerujem u Boga "

Pisano pri sto godin, lipo, pitko, s toliko duha i vica, da mi se parilo da sidin za stol s ocen, didon, barba Ivon, Jeron Kandelon, barba Lešon, velikin Jamanon, Bogdanon Kragićen, Špiron Kuzmanićen, s cilin onin otišlin i odlazećin Spliton.

Podsjetio je da je francuski dominikanac Henri Didon, zauzet u oživljavanju olimpijskih igara, smislio i ono slavno geslo: »Brže, jače, više«, dodajući kako nije važno pobijediti, već sudjelovati.

A kad se sitin kad san na magarcu Klepi sa didon Majoron koji je bija na svome konju Zekanu priko Čambrovice do Privije se uspeja, pa kroz Gaj proša do Seline, gdi san srknija vode a skvast grlo i unda kroz Trolakave na Svilaju uspeja na Livodice prispija gdi san se rodija.

Postalo nam je, naprosto, pretijesno svima, roditeljima, sestri i meni s didon i bakon...

Otac Hendri Didon, dijete sa sela Touvet, ostao je dugo u sjeni snoga prijatelja Pierrea Coubertina.

Didon ga je odredio za ministranta i tako se stvar završila.

roko tovar Moj did bio je borac u 10 Dalmatinskoj udarnoj brigadi, višestruko ranjavan i odlikovan.. Zadnje borbe vodio kod Trsta u partiji nije nikad bija jer na prvom sastanku iza rata na koji su ga pozvali tili su otimat zemlju od nesritnika koji su bili u ustašan ili domobranima, a pošto smo iz kraja di je zemlja škrta i znači život on nije tija u tome sudjelovat nego je " drugovima " zahvalija i nikad se više nije pojavija na partijskom sastanku.Šteta šta nije, je moga je imat vile na Bačvicama ka i svi drugovi, a vako je osta težak do kraja života živija uz motiku.Boračku penziju dobija je tek 1983 na intervenciju komandanta te birigade L. Knezovića.Moram reći ponosin se svojin didon jer je prija svega bija čovik mržnji me nikad nije učija, uvik je govorija da se borija za goli život ne za komunizam ustaše i domobrane nikad nije spomenija.

Otvaranjem31. srpnja 2007. godine otvorenog seniorskog prvenstva Virovitice Didon Cup utenisu nastavljeno je obilježavanje proslave Dana grada Virovitice, Rokovo2007. Tridesetak igrača iz cijele hrvatske te jedan Rus i jedan Mađar borili suse za vrijedne novčane nagrade na ovom već tradicionalnom turniru čiji nagradnifond iznosi 15.000,00 kuna.

I ko zna bie si ti mene zamirila kad sam s didon Majoron gori bio kod goveda i ćirnija malo tebi, malo moru.

Kako je otac dobio premjestaj prije njegova rodjenja, ostao je zivjeti u kuci sa didon i babaom, uvjeren da su mu oni roditelji, a majka starija sestra.

Rič dvi s didon Majorom i babon Jakom

Od 8. - 10.6.2013. g. na teniskim terenima TK DIDON Virovitica održan je tradicionalni Flora Vtc kup otvoreno prvenstvo Virovitice u tenisu za djecu do 14 godina starosti.

Između ostalog, radio je Bajaderu za Geneva Ballet, zatim balet Zorba u Kongresshausu u Zurichu, Face to Face za United Nations Population Fund (UNFPA) u New Yorku, Hasta la ternura siempre za Teatro del Espacio u Mexicu, a novu verziju Shakespeareova Sna Ivanjske noći za Slovačko nacionalno kazalište u siječnju 2006. i Semeurs d ' Etoiles za fondaciju Pour l ' Amour de la Danse u Lausanni u lipnju 2007. Za Dance Areu u Genevi, koreografirao je Čarobnjaka iz Oza 2008., potom predstavu Sirena i mornar 2010. te kasnije, za Amalthea Company, Aria da corpo na Bach Goldbergove Varijacije i plesove iz opere Didon and Enea za JOC.

Pa mu onda pokaži i ostalo, s didon-Mrazon na čelu, naravski

Zadarski franjevac Hugo Didon, poznatiji kao padre Ugo bilježi da je tog 25. veljače 1944. samostan pogođen bombom velike težine.

A tamo u daljini pogled na Bužančića Dolac gdi san ono sa didon Majorom bija susrija divljeg prasca.

Pope se Drako na svoj brod i pruži mališana velikom pužu. Ne brini se reče tada kralj morskih puževa. Naš dobri bog Didon uvjerio se da poštuješ njegove savjete, pa je utišao bijes svojega brata Baala i više ne trebaš bježati po moru i skrivati svojega prvorođenca.

Sićan se ka dite kad san iša često u crikvu sa didon koji je piva u koru.

Godine 1855. posebno se istaknuo jedan gimnazijalac, odnijevši više pobjeda, trostruki " olimpijski pobjednik ": Henri Didon, tada u dobi od petnaest godina.

Didon vodi sa sobom i nekoliko učenika.

" Bilo je to davno, tamo negdje prije četrdesetak godina, kada san s pokojnin didon z tovarima i vozićon odlazija u naš kamenolom u Kalavojnu u Raklju.

Poslije prvog bombardiranja Zadra 2. studenog 1943. godine, talijanski franjevci " na privremenom radu u Zadru " sklonili su se u Italiju, a u Zadru su ostali otac Josip Carvin, fra Armando Raponi i otac Hugolin Didon koji je, prema pripovijedanju mojeg djeda Marka u samostanu sv. Frane revno bilježio datum i sat napada bombardera na Zadar.

Evo što je na današnji dan točno prije 68 godina zapisao otac Didon: " (...) Između 14 i 15 sati 16. prosinca 1943. godine Zadar je pretrpio svoje treće po redu najrazornije i najstrašnije bombardiranje savezničkih zračnih formacija. (...) čitav potrebni administrativni život grada preseljen je sa poluotoka u Stanove i ostala prigradska naselja. (...) Počinje iseljavanje grada po okolici i čak preko mora.