Kuljiš za okvir svoje rasprave uzeo bitku na Dien Bien Phuu.

Giap je imao odlučujuću ulogu i u zapovijedanju opsadom Dien Bien Phua.

Sletjeli smo na aerodrom koji je znatno udaljen od Dien Bien Phua, te su nas o tijeku tek započete bitke brifirali vojni glasnogovornici.

Zračna snimka utvrde Dien Bien Phu

Unatoč sličnostima s opsadom francuskog garnizona Dien Bien Phua, različit ishod oštro razdvaja te dvije bitke.

Vijetnamci su slično kao tijekom opsade francuskog garnizona u Dien Bien Phuu počeli graditi mrežu tunela do baze, kako bi se, izbjegavajući vatru, približili američkim položajima.

Opsada Dien Bien Phua protegnula se na dva mjeseca i primjer je jedne od najogorčenijih bitaka u novijoj povijesti ratovanja.

Iako su se francuske trupe u Dien Bien Phuu početkom svibnja 1954. nalazile u teškoj situaciji, sa zalihama hrane za samo pet dana i ograničenom količinom streljiva te sabijene na prostor veličine dva puta jedan kilometar, francusko zapovjedništvo je de Castriesu zabranilo predaju i naredilo nastavak borbi.

Nakon pedeset i sedam dana borbi, 7. svibnja 1954. u ruke Vijetnamaca pao je zapovjedni objekt utvrde Dien Bien Phu, a u noći na 8. svibnja prestale su borbe u utvrdi Isabelle, čime je opsada završila francuskim porazom.

Kao najpogodnija lokacija za bazu odabrano je selo Dien Bien Phu.

Potkraj studenog 1953. pod nazivom Operacija Kastor izveden je zračni desant kojim je zauzeto područje oko Dien Bien Phua, na kojem je odmah počela gradnja baze.

No, treba napomenuti da je pravi autor ideje o gradnji baze u Dien Bien Phuu bio general bojnik Cogny, koji je predložio lako branjenu bazu koja bi služila kao polazna točka za udare na Viet Cong, što se nije kosilo s načelom mobilnosti suvremenog ratovanja.

U Jutarnjem listu od 6. srpnja, pod naslovom Marcel Biegard - heroj ili zločinac u sjeni, tiskana je kolumna Denisa Kuljiša u kojoj meditira o različitim sudbinama triju vojskovođa: francuskog časnika Biegarda, njegova ratnog protivnika 1954. na bojišnici Dien Bien Phua, Vo Nguyen Giapa, te Ante Gotovine.

Gradnja baze Dien Bien Phu bila je veliki promašaj francuskih vojnih planera koji su podcijenili snagu, žilavost i sposobnost Viet Minha da izvede veliku opsadu.

Francuski stratezi nisu računali na vremenske neprilike uobičajene u to doba godine u regiji, dok je prostorna izoliranost baze u Dien Bien Phuu od najbližih francuskih garnizona onemogućila slanje pomoći kopnenim putem te de facto dovela bazu u podređenu poziciju i u opsadu.

Vijetnamski gubici u borbama kod Dien Bien Phua procjenjuju se na između deset i trideset tisuća ubijenih, no politička cijena skupe pobjede se isplatila.

Poraz u Dien Bien Phuu konačno je zapečatio francusku sudbinu u Indokini, te je Pariz na Ženevskoj konferenciji pristao zauvijek se povući iz Indokine.

Američko zapovjedništvo je iz vijetnamskih poteza procijenilo da će sjevernovijetnamska vojska na Khe Sanh prije ili kasnije pokušati ponoviti pobjedu nad Francuzima kod Dien Bien Phua desetljeće i pol ranije.

Snage Viet Minh pod vodstvom Vo Nguyen Giapa pokrenule su 1954. godine masivnu artiljerijsku baražu na francusku vojsku čime su započeli bitku kod Dien Bien Phua, završnu bitku u Prvom indokineskom ratu.

No, za razliku od bitke za Dien Bien Phu desetljeće i pol ranije, američka je posada zahvaljujući superiornoj zračnoj potpori i kontinuiranoj opskrbi uspjela izdržati sjevernovijetnamske napade

Vijetnamska opsada udaljenog francuskog garnizona u Dien Bien Phuu bila je završna bitka Indokineskog rata.

Poraz kod Dien Bien Phua definitivno je zapečatio francusku vladavinu u Indokini, koja se nakon poraza i Ženevske konferencije zauvijek povlači iz regije

Dien Bien Phu se nalazi u kotlini okruženoj brežuljcima, zbog čega su na okolna brda raspoređene utvrde nazvane ženskim imenima - Gabrielle, Anna Marie, Isabelle, Huguette, Dominique, Beatrice, Eliane, Francoise i Claudine.

Za zapovjednika snaga u Dien Bien Phuu imenovan je general de Castries.

Sredinom ožujka 1954. počinje vijetnamski napad na francusku bazu u Dien Bien Phuu.

Nisam sletio Dakotom na aerodrom logora Dien Bien Phu jer aerodroma tu nije bilo, pa bi ateriranje na seoske uličice ili na visove bila ludost.

Kuljiš ne posustaje u pohvalama: Živko Milić je prvi iz Dien Bien Phua uputio vijest koja je preko Tanjuga obišla svijet: opsadom francuskog uporišta zapovijeda komunistički general Vo Ngujen Djap, što je doznao od vojnih obavještajaca. Šokiran ovim komplimentom, pitam se kako mi je to uspjelo.

Nakon neuspješnih pregovora, otvoreni je rat počeo u prosincu 1946. i trajao do 1954. kada je Francuska pretrpjela odlučujući poraz kod Dien Bien Phua.

Ta je regimenta nasljednik tradicija 2. padobranske bojne (2 BEP) uništene u bitci kod Dien-Bien-Fua.

Shrader uspoređuje stanje u kojem su se našli Hrvati u srednjoj Bosni s nevoljama francuskih snaga u Dien Bien Phuu 1954. godine. kao i francuska vojska, koja je bila taktički i brojčano u nepovoljnom položaju u Nam Yum dolini, opkoljena vijetnamskim vojnicima koji su držali sva okolna brda, tako su i Hrvati bili stisnuti čak i na manjem području u Lašvanskoj dolini, okruženi muslimanskim snagama na okolnim uzvisinama.