U travnju 1941. u bitki kod Tobruka poražena je vojska njemačkog generala Rommela, a nakon poraza u bitki kod El Alameina u potpunosti su poražene snage Sila Osovine u Libiji.

Tako nas podučava jedan uvaženi komentator, Dragan Antulov, koji se vjerojatno nijednom nije zapitao kako je moguće da je Bitka na Sutjesci, koju je protiv ukupno jedva dvije divizije partizana vodila najbolja vojska ikad, a čije snage su bile ravne njemačko-talijanskim snagama u bici kod El Alameina, trajala gotovo mjesec dana i završila partizanskim probojem obruča i izvlačenjem preostalih snaga u istočnu Bosnu.

U Bitci za Staljingrad njemačka vojska je pretrpjela prvi ozbiljni poraz u ratu, dok je u sjevernoj Africi Britanija porazila njemačke snage u bitci kod El Alameina slomivši Hitlerove planove da osvoji Sueski kanal i Srednji Istok.

Drugi svjetski rat odveo ga je u Egipat gdje je služio u talijanskoj vojsci te bio zarobljen kod El-Alameina.

Ipak, tijekom prve bitke kod El Alameina, talijanska padobranska brigada uspješno je zadržala Britance i Francuze.

Njemački pokušaj prodora do Sueskog kanala Britanci su 1942. zajedno sa saveznicima zaustavili kod El Alameina.

Nakon savezničkih pobjeda kod Midwayja, El Alameina i Staljingrada obrnula se ratna sreća, pa je postalo očito da će sile Osovine izgubiti rat.

Polovinom 1942. godine (Nijemci su bili kod El Alameina, Staljingrada, Moskve i Lenjingrada) aktivno sam se uključio u antifašističku organizaciju.

Nakon bitke kod El Alameina, i Rommel i Montgomery mogli su samo s tugom ustvrditi da je svaki od njih izgubio mnogo ljudi: Nijemci su imali 25.000 što mrtvih, što ranjenih, a čak njih 30.000 palo je u zarobljeništvo.

Simptomatično je da su među poginulim i zarobljenim Rommelovim vojnicima, u najvećem broju bili Talijani: njih čak 17.000. U svakom slučaju, pobjeda kod El Alameina uvelike je utjecala na Montgomeryjevu odoru: bilo je očito da je i njome i odabranim znakovljem želio pokazati koliko mu je srcu prirasla poneka od postrojbi pod njegovim zapovjedništvom.

Kad sam četiri godine proveo u zarobljeništvu u Africi jer sam sudjelovao u bitci El Alameina, s jedne strane je bio Britanski imperij, a s druge zarobljenici.

Do 1942. godine i bitke kod El Alameina, Britanci trpe teške poraze, no poslije toga stolica mu se prestaje ljuljati i postaje apsolutni gospodar situacije.

U bici na Neretvi Nijemci su angažirali za 30.000 vojnika veće snage od njemačko-talijanskih snaga u bici kod El Alameina.

nigdje i nikada nisam potcjenjivao faktor mentaliteta - to je ono o čemu govori weber i u čemu je apsolutno u pravu. u mom pogledu na svijet danas kao i u prošlosti dominira apersonalizam, za mene pojedinci nisu ključ svega. ne radi se tu samo o masama čitajući biografije velikih vojskovođa drugog svjetskog rata lako se da zaključiti da su sve najznačajnije bitke okončane u prvom redu općim odnosima snaga, a ne genijalnim potezima pojedinaca. kao primjer rado navodim mog omiljenog feldmaršala montgomerya koji je u africi briljantno porazio rommela. je li ti poznato da je u presudnoj (drugoj) bitci kod el alameina montgomery imao cca 200.000 ljudi i preko 1000 tenkova, dok je rommel imao 120.000 ljudi i tek oko 500 tenkova.

Iako su Rommelove osovinske snage u Sjevernoj Africi dugo vremena bile brojčano, tehnički i logistički inferiorne Britancima, tek je Montgomery to uspio shvatiti, odnosno praktički iskoristiti za jednostavan plan koji je 23. listopada doveo do početka bitke kod El Alameina.

NAFTA Čitam kako su naši otkrili naftu u Egiptu, kod znamenitog El Alameina.

Raritet je, međutim, sljedeći fenomen: ako pravac od Göbekli Tepea do Istanbula ima ulogu tetive onda se središte kružnice, koja, tvoreći kružni lûk, opisuje sve tri pozicije, nalazi točno na crti egipatske obale jednu minutu istočnije od današnjeg grada El Alameina, gdje pada simetrala iz Hatuše.

Kažem pitanje, ona počne verglati podatke koje niti ja ne znam, neke ne da sam zaboravio, već se ne mogu sjetiti jesam li ih ikada i čuo (generali, datumi iskrcavanja kod Toulona, datum proboja kod El Alameina...).

U pustinji, Sahari, gdje je pratio bitku kod El Alameina.

Tijekom bitke kod El Alameina, Nijemci i Talijani uporno su pokušavali pomoću bombarderskih i prijevoznih zrakoplova opskrbiti Rommelov Afrički korpus gorivom i streljivom jer su im britanski brodovi i zrakoplovi potpuno onemogućili plovidbu Sredozemljem.

Kod el Alameina je već bla u punoj snazi i na " isturenim " pozicijama.

Kod drugog el Alameina je žestoko napala obalne položaje Njemaca i vezala za sebe znatne, mahom bolje ili odlične pješačke jedinice

El Alameina vjerojatno ne bi niti bilo

Iako je potjerao nekoliko njemačkih armija u poraz, nikad nije recimo uspio ih potpuno okružiti i uništiti, recimo Rommel mu je pobjegao nakon el alameina..

Recimo, dovoljan je podatak da je kod proslavljenog El ' Alameina Monty kernuo sa 800 tenkova nasuprot Rommelovim 200... na kraju bitke je Monty ostao na 200 međutim Rommelu je ostalo samo 50... omjer gubitaka 600:150... na svim drugim bojišnicama svijeta to bi se smatralo sramotnim porazom... ali to je bila Afrika i Rommel nije imao još 50 - tak tenkova u rezervi da razbije ostatak Engleza

Pa protiv koga su to združene snage okupatora i njihovih slugu poduzimali ofanzive, pa tako u bici na Sutjesci angažirali jednake snage kao i u bici kod El Alameina, a na Neretvi i snage za 30 - tak tisuća vojnika veće

Da, ali Rommel nije bio ni blizu El Alameina

Pa, vrlo lako moguće-no malo je poznata činjenica da su ga englezi navukli da kod El Alameina udari na sasvim " pogrešnom ", čitaj totalno nepogodnom sektoru fronte za tenkovske prodore... ne sječam se više detalja ali priča ide da su im podmetnuli neke karte tog područja koje su ih navele da izaberu sasvim " krivu rutu " za najmasovniji tenkovski napad..

Da, samo istina o tom " kokošarenju " kaže npr. da su Nijemci u bici na Neretvi angažirali protiv partizana snage ravne snagama Rommelovog Afrika Korpsa u bici kod El Alameina, a da su združene neprijateljske snage na Sutjesci imale čak 30.000 vojnika više od spomenutih Rommelovih snaga

3. Nijemci su u Bici na Sutjesci angažirali snage jednako njemčko-talijanskim snagama u bici kod El Alameina, a u " bici za ranjenike " poznatoj kao Bitka na Neretvi angažirali su snage za još 30.000 vojnika veće