Bila je to moja velika ljubav.. plakala sam danima uz Azru u mraku svoje sobe.. trebalo mi je par godina da se opet zaljubim.. al eto.. proslo je i izasla sam kao pobjednik.. ja i moj imamo nešto što nazivamo slobodnom vezom u kojoj je svakom sve dopušteno. sad će većina vjerojatno skočit sa osudama i toma kako smo neodgovorni i kako " to nije ljubav ", ali evo, i beg to differ. meni je ljubav upravo sloboda. i kako bih ja osobi koju VOLIM mogla išta braniti i postavljati ikakve uvjete? tako barem mi razmišljamo. dosad nije bilo situacija da se on zaljubi u neku drugu, a možda ih i neće biti. no mislim da ipak hoće: D e sad, što ću ja u toj situaciji? niš mu ne braniti. da, smetat će me, pitat ću se koliko sam mu poželjna, koliko me voli, nije li se ohladio, ali meni ni jedan od tih razloga nije dovoljno " vrijedan " da bi ja njemu išta branila. ne posjedujem ga, nit se želim tako ponašati. ako on želi " švrljati ", radilo se o fizičkoj provlačnosti ili o stvarnoj zalubljenosti, ja mu nemam prava nešto ograničavati. bar ja tako razmišljam, a i on