Za razliku od diuretika i digitalisa koji samo smanjuju simptome bolesti, ACE inhibitori i beta-adrenergički blokatori, osim poboljšanja kvalitete života, značajno smanjuju i mortalitet (6).

Toksičnost digitalisa često srećemo u kliničkoj praksi kod bubrežnih, dehidriranih i/ili bolesnika starije životne dobi, a u stanju hipokalijemije se pojačava učinak digitalisa.

Metode: 60 Wistar štakora smo podijelili u tri skupine: 1. Obrađena toksičnom dozom digitalisa (6 mg/kg), 2. Obrađena visokom dozom furosemida (100 mg/kg) s ciljem izazivanja forsirane diureze i teške hipokalijemije (2,7 1,3 mmol/L), 3. Obrađena maksimalnom terapijskom dozom digitalisa (2 mg/kg) uz izazivanje teške hipokalijemije.

Obzirom na dobivene rezultate, BPC 157 bi mogao biti novi preventivni terapijski izbor u stanjima u kojima možemo očekivati ispitivane kardiotoksične uvjete (hipokalijemija, kronična bubrežna i/ili srčana bolest, dugotrajna primjena digitalisa, visoka životna dob).

- Glikozidi digitalisa i Mg također mogu reagirati na način da će u krvi bolesnika koji se njima liječe doći do sniženja koncentracije lijeka i oslabljenog terapijskog učinka.

Daje se kod upale srčanog mišića, osjećaja pritiska i stezanja oko srca (ako to nije posljedica nedostatka digitalisa kod staračkog srca), a djeluje i smirujuće, pa pomaže i kod nesanice i tjeskobe.

Pojačano izlučivanje magnezija posljedica je uzimanja nekih lijekova primjerice diuretika i digitalisa te kod dojenja i kod prekomjernog unosa alkohola i zlouporabe laksativa.

Pet skupina lijekova, najčešće odgovornih za nuspojave u starijih, jesu diuretici, glikozidi digitalisa, antidepresivi, analgetici i lijekovi za smanjenje krvnoga tlaka.

Unatoč novim terapijskim algoritmima, koji u terapiji srčanog zatajenja na prvo mjesto stavljaju ACE inhibitore i beta-blokatore, a tek nakon njih diuretike i u nas često korištene glikozide digitalisa, podaci iz prakse pokazuju da u Europi beta-blokatore dobiva manje od 5 % pacijenata (u SAD-u je situacija malo povoljnija, pa beta-blokatore dobiva oko 20 % pacijenata sa srčanim zatajenjem).

To se posebno odnosi na oralne pripravke bifosfonata, druge lijekove za artritis (npr. acetilsalicilatna kiselina, ketoprofen, metotreksat), lijekove koji smanjuju zgrušavanje krvi (npr. varfarin), tiklopidin, kortikosteroide (npr. prednizon, deksametazon), ciklosporin, lijekove za liječenje visokog krvnog tlaka (uključivo ACE inhibitore kao što su kaptopril, benazepril, enalapril, lizinopril; blokatore angiotenzin II receptora kao što je losartan; beta blokatore), diuretike (furosemid, hidroklorotiazid), preparate digitalisa, litij, kinolonske antibiotike, zidovudin.

Oprez je potreban i kod ljudi koji koriste glikozide digitalisa i diuretike.

Oksprenolol se ne bi smio koristiti u osoba koje pate od zatajenja srca koje ne reagira na glikozide digitalisa, koji pate od atrioventrikularnog bloka drugog ili trećeg stupnja, sindroma bolesnoga sinuatrijskog čvora, izražene bradikardije, kod pacijenata u kardiogenom šoku i bronhijalnoj astmi.

Zato liječnik mora dobro nadzirati doziranje digitalisa u svih, a osobito u starijih bolesnika.

Također, u kombinaciji sa određenim srčanim lijekovima na bazi digitalisa - digoksin - utječe na djelovanje lijeka i njegovu razinu u krvi