MR-ZG pa zapravo onog trenutka kada si to ovdje napisao to je prestalo biti tvoja privatna stvar i tvoj način ophođenja s tebi biranim društvom, pa sad meni je takav govor prilično gnusan, i ispričavam se s zbog one digresije na Mazgova.

Upravo način na koji u priču zna ukomponirati te neknjiževne elemente razlikuje početnika od iskusnog pripovjedača: početnike na pokazivanje snimaka treba poticati, dok oni iskusni izvlače svoje rekvizite čim vas vide i ne zadovoljavaju se samo snimkama nego prilažu i nalaze, već relativno dobro vladaju latinskim i spretno kombiniraju digresije o boleštinama drugih ljudi s kojima su dijelili bolničke sobe s osvrtima na njihove obiteljske i materijalne situacije, daju upućene komentare opće situacije u hrvatskom zdravstvu i vješto ogovaraju liječnike, što je opće mjesto bez kojeg ne može ni jedna poštena priča o bolestima.

No dobro, to nije tema ovog posta, samo onako usput, volim digresije.

Kako ne voli moju malu čelavicu? " Kraj digresije.

Riječ je o romanu digresije, stalnog odlaganja izvršenja...

A sada nakon kratke digresije, vraćamo se temi.

Jer roka do kojega moraš donijeti dokumente i Porezna uprava po tvom predmetu treba riješiti nema (Vidi zadnju rečenicu prvog odlomka ovog posta) Kraj digresije.

Jer ju one najviše krše. kraj digresije >

Vratimo se, nakon ove digresije, načinima i razlozima povezanosti među osjetilima.

inache povod mog idiotskog i nichim izazvanog nerviranja je postavljanje sistema za nadzor.. eh, bacicu se u ' malu ' digresiju kako bih objasniJo zashto se iznervirah zbog gluposti a iskulirah sranja a vi preskochite ako vas ne zanima history digresija; radim u firmi za obezbedjenje. pre mesec dana, usled renoviranja jednog hotela u kojem smo bili, ostali smo bez radnih pozicija pa sam taman planirao da odem na godishnji, sa kojeg su me o5 skinuli uz rechi tadashnjeg shefa; ' ovo ti je super objekat, na novom beogradu, sedish za pultom u lobiju, kompjuteri, hostesa preko dana, radish samo nocu. idete ti i ivan, bicesh rukovodioc dok ne dodje jedan dechko iz japanske ambasade ' i josh nekoliko ubedjivanja u vreme kad mi je bash bio potreban odmor na koji nisam otishao skoro godinu dana. a i nije mi se ishlo na novi beograd treba da krenem na posao 2 sata pre pochetka smene a nakon shto odradim istu treba mi preko 2 sata dok dodjem do kuce. prevoz panchevo-beograd. da ne detaljishem ili ce post dobiti naslov - U Digresiji enivej - zavrshim na tom objektu koji je josh (i danas) gradjevina, krechili su mi iznad glave (a i danas, mesec dana kasnije, bushili su i lupali) dok sam ispod bio u odelu, kravati cipelama i kako ide vec sve redom, pokushavajuci da ostanem shto chistiji. organizujuci se kroz nesporazume (recheno je da dodjemo na razgovor na objekat, kad ono pomocnik direktora kaze da se odmah pochinje sa radom, niko od nas u odelu i sl..) i idiotluke (ivan se razboleo a isti pomocnik i pored razgovora s njim, mojih sms poruka i zvanja na mobilni na koji se ne javlja ne nadje zamenu. posle se ispostavi da je negde slavio, javio se posle 30 sati. u poluvremenu je dechko radio 24 sata dok ga nisam zamenio) uz chinjenicu da nema rukovodioca i da nam je najblizi kontak taj zamenik direktora chije se radno iskustvo poslednjih 20 ak godina svodi na hotel Hyatt. i odavno je prestao da bude fleksibilan, radimo na gradjevini a on kao da misli da smo u hotelu pa daje tako neke neupotrebljive instrukcije/savete. u poluvremenu nam kao zamena za ivana dodje josh jedan chovek sa kojim sam radio, iskusan, normalan (ovo je redje nego shto mislite. ako nigde - u vojsci sam se uverio u to), pametan, u hotelu je bio koordinator a pre toga je chak vodio vishe objekata. jedno vreme je bio zaduzen za sve mekdonaldse u beogradu. (sada i nemaju obezbedjenje pa im se desilo da je neko uzeo devojci novchanik iz ruke, kad je htela da plati, i izashao). enivej, kao najbolje reshenje firma ga postavi za zvanichnog rukovodioca objekta (navodno, dok ne dodje chovek iz japanske ambasade kojeg pokushavaju da izvuku a ne verujem da ce uspeti, tj, ako josh pokushavaju. a i sa tom ambasadom znam par dogodovshtina, uglavnom iz izvora internet provajdera. npr, bivshi shef obezbedjenja je pre toga bio upravnik zatvora u japanu, o uvodjenju neta da vam ne pricham. valjda ce neuro - ima pravo na jedan besplatan post ovde) a premalo je nkoliko postova da vam ispricham shta se sve deshava, tek nedavno smo se smestili za pult u lobiju, toliku neorganizaciju i nestruchnost odavno nisam video. sam pult su ' osposobljavali ' 20 ak dana. ljudi koji postavljaju stolariju su chekali da se postavi tepih a ljudi zaduzeni za tepih su chekali da se okrechi. ovi su 05 chekali (valjda) na postavljanje ventilacione reshetke (koja je takodje dugo chekana pa nije odradjena kako je zamishljeno pa..) kraj digresije

Neselektivan pristup i apsolutna inkluzivnost projekta i istraživanja reflektira se i u zabilježenim svjedočanstvima, u kojima ravnopravnu ulogu ima komentiranje konkretnih dizajnerskih radova, pokušaji sveobuhvatnog vrednovanja vizualnih komunikacija u Puli, osvrti na političku situaciju, digresije o kvaliteti života u lokalnoj sredini, ispovijesti egzistencijalne tjeskobe te subjektivni afiniteti i osobne definicije " dobrog " i " lošeg " dizajna.

Putopise mu obilježava naglašena subjektivnost, lirsko-meditativne digresije i istančan smisao za detalj u opisu vizualnih kategorija (Viđeno i neviđeno, 1911; Istarski puti, 1919.)

Nema tu ničeg suvišnog, rečenice su u funkciji oslikavanja teškog životnog iskustva i zbog toga pripovjedačev glas predstavlja prenosioca unutarnjih proživljavanja likova, tako da su komentari i digresije apsolutno nepotrebni.

Šteta, no nakon ove kraće digresije vratimo se ipak našoj glavnoj priči vezanoj uz AquaSoftov program PhotoAlbum.

Relativno umjeren tekst, daleko uljuđeniji od dosadašnjih sa korektnim naslovom.... na brzinu dvije digresije.. cit: " Sloboda je u heteroseksualnosti poklonjena, a u homoseksualnosti zasad jedino može biti izborena. "... TKO je poklonio tu slobodu u heteroseksualnosti, KADA, KAKO i ZAŠTO?........ i cit: " Ponos se osjeća i dok se dostojanstveno prolazi pored razularenih neoustaških homofoba,... " eto, Splićani znajte, ako se slučajno zateknete na ruti prolaska parade vi nipošto niste normalni, vi ste svi " razulareni neoustaški homofobi " jer samo takvi šetaju gradom Splitom i u njemu žive, normalnih nema........ Gordanu ipak pohvale za afirmativan naslov, za razliku od " crkve neprijatelja "

Nakon ove kratke digresije, vratimo se problemu sprege imperijalizma i nacionalizma po pitanju Jugoslavije.

zovem se Jelica i imam naročit problem, veoma ozbiljan jer radim na autobusnom kolodvoru gdje najavljujem dolaske i odlaske autobusa, a problem je, naime, u tome što jednom kad započnem rečenicu, nikako da je dovršim do kraja nego nastavljam dodavati digresije i pojašnjenja (kako potrebna, tako i nepotrebna), dosjetke i zaključke, skačem s teme na temu i taman kad čovjek pomisli da bih mogla doći do kraja rečenice, vratim se opet na početak pa krenem nanovo, uz naravno varijacije i nove rukavce razmišljanja, što sve skupa nema smisla jer, istini za volju, nije moje razmišljanje toliko kompleksno i genijalno da bih sad to trebala pojašnjavati kroz kilometarske rečenice, uz to je i ovo stanje veoma nezgodno jer bih trebala na poslu reći ' Autobus iz Varaždina pristiže na peron 1 ', a ja onda još razvežem o Varaždinu, povijesti Varaždina, mom kumu koji živi tamo i tako dalje (da vas ne opterećujem sad) pa sam morala uzeti bolovanje, a i dobro da sam ga uzela jer mislim da je cijela ova moja verbalna litanija (koje nije bilo do pred koji mjesec) uzrokovana time što sam uzela i pročitala Proustov ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom jer mi je trebalo nešto dugačko da čitam dok se dosađujem na poslu (ove bestselere sam sve pročitala uzduž i poprijeko) i eto, nisam ni dovršila Put k onom šašavom Swannu i već sam se razvezala nadugo i naširoko, kao nezakonito dijete Prousta i Krleže, i mada sam u početku fascinirala ljude oko sebe, sad vidim da se ljudi otuđuju od mene, da prijateljice brzo ispijaju kavu da mogu što prije pobjeći, da me muž, inače fin i blag čovjek rijetke kose, počeo grubo prekidati usred rečenice, da me moje dvoje djece, anđelaka, sin i kćer, više uopće ne slušaju doduše, to je možda povezano s pubertetom u koji bi, silom prilika, trebali ući; valja ovdje dodati i osobne tegobe, da me grlo počinje stezati i svrbiti kad primijetim da se približavam kraju rečenice i da mi nedostaje riječi, zbog čega sam morala posegnuti za jezičnim knjigama i bitno proširiti svoj skromni vokabular, inače sam srednja stručna sprema, sve kako bih mogla održati ritam rečenice i voziti dalje, a možete zamisliti koliko mi je teško čitati i učiti nove riječi, te općenito planirati svoje vrijeme, dok istovremeno pokušavam dovršiti neku kratku rečenicu koju sam započela ranije tog dana... (kraj rečenice poznat ordinaciji, op. dr.)

Najviše pamtimo njegove dugačke, srčane, žustre i elokventne završne govore u kojima se obrušavao na javno-političke aktualnosti Amerike, premda su to češće bile digresije nego argumenti, odražavajući politički svjetonazor autora serije, Davida E.

Ono ujedno predstavlja gotovo ingenioznu strategiju digresije od Hladnoga rata i pravih problema koji su se upleli u međunarodne odnose čijih razmjera postajemo svjesni tek danas kad svaki tjedan slušamo vijesti o tome da je neka nova država opskrbljena atomskim naoružanjem i u mogućnosti jednim pritiskom na tipku uništiti svijet kakav znamo.

Evo, još jedan poltergeist u vidu digresije me napao.

Obično ne komentiram komentare na mojim postovima, ali evo male digresije na temu.

@BP Nemoj se bojati da ćeš svojim komentarima zastraniti temu; mjesta ima dovoljno, gospon profesor nije strog profesor, neće ti zbog toga dati jedinicu ili izbaciti te s nastave i ovakve digresije koje činiš mogu biti poučne i otvarati nove poglede, i spoznaje čak i ako nisu direktno vezane za temu.

Radi se o modernističkom i avangardnom tekstu i po postupku, jer se u njemu razbija kontinuitet i linearnost fabule, uvode se brojne esejističko-feljtonističke digresije, napokon središnje mjesto teksta zauzima individualistički zor kroz koji se projicira svekoliki objektivni svijet.

nakon male digresije slijedi naravoučenje; razumije se da ovaj beznačajni dogovor nije uzrokovao, promijenio itd II svjetski rat, drugi svjetski rat je uzrokovao imperijalni poriv njemačkih i japanskih industrijalaca koji su dakako pronašli karizmatičnog lutka iz austrije; rat je uzrokovan golemim reparacijama njemačke, svjetskoj krizi i beskrajnoj volji za vlast adolfa, koji je dakako imao sreće i muda do napada na sssr. dakako da dio krivice snose francuzi i britanci koji su za dobru lovu pomogli obnavljanju njemačke privrede, dakako da malo tereta nosi i prescott bush te par momaka sa wall streeta koji su financirali adolfa, a ni ibm i par multinacionalki nije prošlo " virgo intacta " http://news.cnet.com/2009-1082-269157.html

Bilješke se koriste za dodatna pojašnjenja, komentare, digresije i sl.

Svima je zajednička izrazito subjektivna interpretacija događaja, digresije, autoreferencijalnost te tretiranje snoviđenja kao realnosti, koji cijelom romanu daje ozračje nadrealnosti.

Znam ja jednu blagajnicu, ima velike... no, sad idem u digresije:)

U toj klasifikaciji debil je osoba sa kvocijentom inteligencije 50 - 80, imbecilu IQ iznosi 20 - 50, a idiotu 0 - 20. Normalni IQ kretao bi se od 90 do 110, a natrposječno inteligenta osoba imala bi IQ iznad 120. Tako kad idući put nekom kog smatrate idiotom, ovaj put u prenesenom značenju, velite da je imbecil, imajte pri tom na umu da ste mu dali kompliment, jer biti idiot daleko je gora opcija, ponuđena od strane prirode, nego biti imbecil. kraj digresije) već vidim kak Riba pizdi i preklinje kaj je počel čitat tekst ]

Prva je da nisam htio odlaziti u digresije definirajući pojmove koji nisu presudni za temu.

Osim toga, površan humor stvaraju šablonski, prečestim bijegom u digresije, zatim na pomalo otrcanim nacionalnim i jezičnim razlikama te ismijavanjem regionalnih idioma, nižući viceve dramaturški vrlo površno motivirane.