Eto, sami ste prizvali Igora Mandića koji je, baš nekako u to doba, isto navratio na Gvozd: Tako sam u februaru 1978. godine pokušao iz njegovih usta izmamiti autentično objašnjenje o polemici koja se vodila oko Dijalektičkog antibarbarusa, ali mora biti da sam se na Gvozdu ponašao kao slon u staklarskoj radnji, sudeći barem prema bilješci koju donosi Enes Čengić (U knjizi S Krležom iz dana u dan - 1975. - 1977., Ples s vulkanima, knj. 3, Globus, Zagreb, 1985.): 15. II 1978. - Dolazio mi je Igor Mandić da traži intervju i pruži mi šansu da Bakariću odgovorim na tekst u kojem govori o mom razilaženju s Partijom.

Katolički vjernik iz Hrvatske vjeruje - opet poučen povijesnim iskustvom - da se nalazi na putovanju prema konačnom cilju koji ne određuju zakoni evolucije niti razvoj »svjetskog duha« (Hegel), niti zakonomjernost dijalektičkog materijalizma (Marx), nego samo Bog, Stvoritelj i Otkupitelj svijeta, uz slobodnu suradnju čovjeka vjernika.

To me dovodi na onu priču o guski i boci koju sam dužan Catmi... a eto i Hegela kojeg ne bih strijeljao baš kao ni Engelsa bez obzira na štetu koju su napravili jer za razliku od Hajdegera nisu imali zle namjere nego su samo bilo oholi dovoljno da ukalupe ' Onog koji jest ' u formu koja se prožima sa svojim sadržajem i tako stvorili novi sloj razumjevatora tog dijalektičkog odnosa negiranja negacije od koji je jedan i napisao predgovor Windelbandu... bog ga blagoslovio... i poslao mene u frontalni sudar sa čovjekom koji je nosio nadimak ' der Alleszerschtorer '... razarač svega... pokojnim Kantom, koji je negdje u ' O lijepom i uzvišenom ' rekao kako su Židovi stvarno dosadni u svom isčekivanju Mesije i da su crnci manje vrijedna ljudska bića jer nisu napravili niti jednu veliku kuću koju bi neko drugi srušio pa tako stvorio povijest... i da žene nemaju smisla za znanost i filozofiju nego da trebaju svoju drugačiju narav koristiti da budu ljupke i svojom ljupkošću odvuku pozornost svojih supruga od sudjelovanja u idiotlucima.

Da ne gnjavim sada čitatelje zakonima dijalektičkog materijalizma, koje je radoznali dječak iz Slavonske Orahovice upijao kao riječi Duha Svetoga, navest ću još jednu natuknicu iz onodobnog rječnika.

Uvjeren sam da Bratoljub Klaić nije bio toliko neupućen u filozofiju da bi uistinu dokraja vjerovao u ono što je napisao u ovoj natuknici, međutim tada se moralo pisati tako, no što se Stipe tiče motreći mu čedno čelo, čekinjama obraslu četvrtastu čeljust i samozadovoljni osmijeh siguran sam da on u znanstvenost dijalektičkog i historijskog materijalizma sumnjao nije.

8. Proces dijalektičkog razmišljanja je konstruktivno razmišljanje, proces kontinuiranog sintetiziranja kostura svoje osobne teorije sa novim opažanjima i prilagodbama; rezolucija kontradikcija između prošlog kostura teorije i novih teorijskih elemenata.

Kao rezultat tog dijalektičkog prožimanja suprotnosti sinula mi je napokon spasonosna ideja o novoj, trećoj mogućoj režijskoj koncepciji Moli reove adaptacije Moli reova Don Juana, koju ću, nadam se, imati prilike da doskora ostvarim i na taj način zadovoljim traženja koja su mi bila postavljena u stupcima kuturnih rubrika spomenutih listova.

Na kraju dijalektičkog procesa dodao bih - do trenutka zastoja koji može biti i je bilo kada u odnosu na spoznavanje onoga što je bio.

Detaljnu istoriografsku i teorijsko-filozofsku rekonstrukciju dinamike revolucionarne utopije i vlasti videti u: Milan Brdar, Praksis odiseja: studija nastanka boljševičkog totalitarnog sistema 1917 - 1929, Beograd: Službeni list SRJ, tom I-II. 15. U Žižekovoj analizi Lenjina nema ni traga kritičke distance svi Lenjinovi stavovi, pa i međusobno suprotstavljeni, su primer dijalektičkog osećanja realnosti, a njegovi argumenti se prihvataju zdravo za gotovo.

Moram ovdje dodati da Katolička crkva, a i druge vjerske organizacije u Hrvatskoj, i inače premalo pozornosti posvećuju suvremenoj znanosti jer su još preplašene terorom dijalektičkog materijalizma i scijentizma koji je u ime znanosti napadao vjeru, tvrdeći da su znanost i vjera u sukobu.

Pavičić priznaje Novaku, doduše s visoka, da s aspekta dijalektičkog materijalizma nisu loši njegovi romani Miris, zlato i tamjan, Izgubljeni zavičaj kao i neke novele.

Autentična alternativa, doista, ne može proizlaziti iz dijalektičkog niojekanja, niti jednostavno može biti kulturološki izmišljena.

Faulkner), od prvotnog oduševljenja do otvorenog neprijateljstva (Kraus Freud). Psihoanaliza je bolest emancipiranih Židova (Kraus je i sam bio Židov), psihoanaliza je bolest koja bi liječila, moje svjesno više zna o njihovom nesvjesnom, negoli njihovo nesvjesno o mom svjesnom, krajnje je vrijeme da se iz književnosti protjeraju medicina i pravo... S aspekta dijalektičkog idealizma; u procesu proizvodnje duhovnog života služeći se jezikom kao osnovnim sredstvom za rad pjesnici stupaju s okolinom u određene odnose neovisno od njihove volje, tzv. duhovne odnose.

Ali o tome će se prof. Krizmanić uz pomoć dijalektičkog materijalizma izjasniti u nekoj od svojih narednih knjiga.

Poslije Hegela dolazi dijalektički filozofski " bubnjar " Marx, koji u Hegelovoj dijalektici nalazi svemoćni misaoni alat koji pokazuje svijetu da mu je odzvonilo takvom kakav jest, tj. mora biti NEGIRAN novom višom razinom koja dolazi kao neminovnost dijalektičkog procesa.

Osjećaj se XX stoljeća kretao u suprotnom smjeru, izmicao je estetskom pomirenju i približavao se iskustvu određenog raskola, raskola koji je još dublji od dijalektičkog protuslovlja, istraživanja oprečnosti između termina koji nisu simetrično polarni.

Čitavo to veliko filozofijsko događanje, kojega se usuđujem označiti najizvornijim i najznačajnijim u XX stoljeću, možemo imenovati pojmom razlika, mišljenim kao ne-identitet, kao neka neprimjerenost dublja od logičkog pojma nejednakosti i dijalektičkog pojma drugosti.

Van dijalektičkog materjalizma Marxov veliki doprinos je davanje neosporne važnosti ekonomije i proizvodnih snaga na takozvanu nadgradnju društva.

Osvješćivanje imanentnih djelomičnih veza toga neposrednog opstanka (ma kakvi se nerješivi problemi nalazili iza tih apstraktnih oblika refleksije), uz prikrivenost jedinstveno-dijalektičkog sklopa cjeline, pruža buržoaziji sve praktičke prednosti.

I sam Karl Marx, tvorac dijalektičkog materijalizma, bio je židovski vjerski fanatik a kad je umro priredili su mu pogrebnu svečanost kao za velikog rabina.

Kritičari Sesardićevog tipa, opet po metodi koju su voljeli i komunisti, postavljaju sebe same na istaknuti položaj, kao da su sami iznad mogućnosti kritike, samo što su komunisti govorili o spoznatim zakonima dijalektičkog i historijskog materijalizma, a ovi sebi daju nekakvu neupitnu poziciju moralnog arbitra.

Trocki jasno govori da su ljudska prava buržujska kategorija, te da se mogu braniti samo s vjerskih stajališta: Nebo ostaje jedini utvrđeni položaj za vojne operacije protiv dijalektičkog materijalizma.

Moj Krležin portret Hrvatski nokturno upravo je satkan od fragmenata Mog obračuna s njima, Najnovije anateme moje malenkosti, Dijalektičkog antibarbarusa, romana Na rubu pameti, njegovih dnevnika, Krležinih razgovora s Enesom Čengićem, Krležine poezije...

Seoski puk, ukorijenjen u bezvremeno epsko stanje duha, nije baš shvaćao zakonitosti dijalektičkog materijalizma, ali je jezik pendreka itekako shvaćao.

Kolateral dijalektičkog antibarbarusa, sukoba na književnoj (intelektualnoj) ljevici.

izmedju Teslinog " kozmološkog misticizma " i ovdje predstavljenog " kozmološkog dijalektičkog materijalizma " uvijek sam uz Teslu... i da, nije monoteizam vrhunac religiozne misli već ateizam jer mu je susljedan; zapravo jedina prava iskonska čovjekova religija (?) jest budizam jer je jedini rodjen čovjekovim naporom, sve ostale emaniraju iz transcendentnog... prikaži cijeli komentar

Iz takvoga dijalektičkog odnosa proizlazi i usmjeravanje nužnih promjena u »bezuvjetnom trebati biti svake slobode«.

Živeo i drug Ludwiga Boltzmann, pre njih (Koristim ovu priliku da obavesti širu čitalačku javnost o jednom manje poznatom otkriču našeg akademika Supeka, još kao mladog čoveka: " Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari. " Ne znam shvatate li svu vrednost ovog mog otkrića Supekovog otkrića, ali, ispada da nakoš što smo definitivno ustavnovili da je Zagreb Zagrob (Vidi: Venecijanska obdukcija ipak je bila znak za obračun koji će uslijediti u Zagrobu, mjestu za posljednjim grobom iza Armagedona.), a BORG je GROB, onda se odatle, kao što omogućuje drug Supek s drugaricom Bolzanno, izravno piči u jednom smeru prema teoriji odraza drugova Pavlova i Lenjina, a u drugom prema drugu Wittgensteinu, koji je, kao što pokazuje rad dr. Kure, otišao u kurac: " I u svom posljednjem komentaru on upozorava na jedno novo kurološko tumačenje Wittgensteina.

Dakle, za razliku od dijalektičkog materijalizma koji svu povijesnu dinamiku svodi na proizvodne odnose, ja smatram da u velikim povijesnim razvojima koji zahvaćaju više generacija može presuditi sitni incident, kojeg može učiniti skupina fanatika ili možda malo veća mafijaška klika (kao u teoriji kaosa).

Slučajno sam kao brucoš otkrio u züriškoj biblioteci da je Lenjin, tražeći argumente protiv Machova pozitivizma, nabasao na Boltzmannove »Popularne spise« pa preuzeo odatle teoriju odraza, jedan od dvaju nogostupa dijalektičkog materijalizma; poslije također objavih da je on formirao i ishodište mladog Ludwiga Wittgensteina: iskazi kao slike stanja stvari.