Proteinsko-energetska pothranjenost u bolesnika koji su liječeni s peritonejskom dijalizom (PD) može biti posljedica upale, smanjenog apetita, gubitka bjelančevina i esencijalnih aminokiselina u dijalizat (5 - 10 g bjelančevina, 2 - 4 g amnikiselina i 4 - 6 g albumina dnevno), metaboličke acidoze, endokrinih poremećaja u uremiji i pridruženih bolesti.

Slično se dešava u bolesnika koji su liječeni peritonejskom dijalizom s time što su u tih bolesnika potencijalni izvori upale latentne ili manifestne infekcije potrbušnice, mjesta izlazišta katetera i izloženost nebiokompatibilnoj otopini za peritonejsku dijalizu.

Da se Zadar uistinu razvio u pravo turističko središte, prilagođeno baš svima, dokazuje i ovogodišnja jako dobra pripremljenost Odjela za dijalizu zadarske Opće bolnice i za sve one goste, koji imaju potrebu za dijalizom.

Bolja startna pozicija za transplataciju i neovisnost o centru za liječenje, kako navodi dr. Klarić, svakako su najveće prednosti peritonejske, pred hematološkom dijalizom.

Ako se ne otkriju, rizici za razvoj KBB uzrokuju progresivan gubitak bubrežne funkcije i u konačnoj fazi dovode do liječenja dijalizom ili transplantacije bubrega.

Postupak liječenja dijalizom povećava potrebu organizma za bjelančevinama na više od 0,6 g bjelančevina dnevno (koliko je normalno potrebno za konzervativno liječenim odraslim bolesnicima s kroničnim zatajenjem bubrega).

Kada se započne liječenje peritonejskom dijalizom unos proteina treba povećati na čak 3 - 4 g/kg, često uz nadomještanje proteinskim pripravcima.

U bolesnika s nedijabetičkom ili izraženom dijabetičkom nefropatijom, ramipril smanjuje stupanj napredovanja bubrežnog zatajenja i razvoj krajnjeg bubrežnog oštećenja te potrebu za dijalizom ili bubrežnom transplantacijom.

Napredovala bi transplantologija, anulirana bi bila potreba za imunosupresivima, te reducirana potreba za liječenje dijalizom.

Godine 1908. dovršena je kirurška zgrada, vremenom nadograđivana operacijskim traktom i dvoranom za fizikalno liječenje (kasnije Dijalizom).

Riječ je o 4 etaže s 3 000 četvornih metara prostora dvostruko većoj površini nego dosad gdje se dijalizom liječi 200 bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem.

U bolesnika u kojih se presađivanje bubrega obavi sa živog davatelja može se izbjeći liječenje dijalizom.

Većina bolesnika o kojima se Zajednica skrbi liječi se dijalizom (hemodijaliza ili peritonejska dijaliza), a manji dio je dočekao transplantaciju i time dobio priliku da provede život gotovo jednak životu zdravih ljudi.

U svojoj konačnici bolest zahtijeva liječenje dijalizom ili transplantaciju bubrega, kaže Babajko, dodajući da su kronične bubrežne i srčanožilne bolesti znatni zdravstveni, društveni i socijalni problem, i kod nas i u svijetu, zbog čega bi trebalo uvesti ili intenzivirati probir bolesnika.

Bolesniku (primaocu bubrega) najprije se moraju objasniti prednosti liječenja dijalizom i transplantacijom te prednosti transplantacije od živog donora.

Odvajanje čestica preko opne finih pora nazvao je dijalizom.

Organizatori ovog dvodnevnog nefrološkog simpozija su Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju i Opća bolnica Zadar, koja ovim stručnim skupom ujedno obilježava i desetu godišnjicu primjene liječenja peritonejskom dijalizom

Nefrološki simpozij " Peritonejska dijaliza - mogućnosti i izazovi ", otvorio je zadarski nefrolog dr. Dragan Klarić i to predavanjem koje nosi naziv " Deset godina liječenja peritonejskom dijalizom u Općoj bolnici ".

U svojoj konačnici zahtjeva liječenje dijalizom ili transplantaciju bubrega.

Promjene mogu uzrokovati oštećenje vida, oštećenje bubrega (sve do potrebe za dijalizom) te oštećenje živaca (diabetička neuropatija).

Dijalizom nije moguće izliječiti bolesne bubrege pa se ona mora provoditi redovito do kraja života.

nefropatija - sužavanje krvnih žila bubrega što dovodi do smanjivanja funkcije bubrega s krajnjom posljedicom prestanka rada i dijalizom

bubreg (prekida se potreba za dijalizom)

Dodavanje inzulina u peritonejsku šupljinu omogućuje učinkovitu uporabu apsorbirane glukoze, a smatra se važnim mehanizmom kojim je u uremičara koji se liječe peritonejskom dijalizom smanjena periferna rezistencija na inzulin.

Hiperglikemija se najčešće razvija unutar prvih šest mjeseci liječenja peritonejskom dijalizom, da bi se postupno poboljšavala prilagodbom doza inzulina.

Glavna prehrambena promjena u dijabetičara koji započinju liječenje dijalizom je povećanje unosa proteina.

Potreba za inzulinom se nakon započinjanja liječenja dijalizom mijenja, tako da je neophodna individualizacija terapije.

Sve mlađa dob pojavljivanja šećerne bolesti, u kombinaciji sa nedovoljnom motivacijom, socio-ekonomskim problemima, manjkavom educiranošću pacijenata, velikom učestalošću pretilosti te stresnim i ubrzanim načinom života, dovodi do loše glukoregulacije koja rezultira kroničnim, nerijetko fatalnim komplikacijama šećerne bolesti (retinopatija-oštećenje očnih struktura s posljedičnim gubitkom vida, nefropatija - oštećenje funkcije bubrega koje vodi do višestupanjskog zatajenja te može dovesti do potrebe za dijalizom i transplantacijom bubrega, neuropatija - oštećenje živaca kako perifernog, tako i autonomnog živčanog sustava, oštećenje koronarnih krvnih žila, srčani i moždani udar).

U Hrvatskoj su se dosad dogodile četiri tragedije povezane s dijalizom i uvijek su stradavali liječnici ili drugi koji su bili najslabija karika u lancu pa i u ovom slučaju smjena jednog čovjeka neće pomoći u rješavanju problema koji u sustavu postoje, ocijenio je Rajkovača.

Odbacivanje bubrežnog presatka i povratak liječenju dijalizom povećava petogodišnju smrtnost bolesnika za 60 %.