Iako je u povijesti Dioklecijan znatnije zapamćen po zabrani kršćanstva 303. godine, po riječima Alexandera Demandta i nije sasvim jasno zbog čega je donio takvu odluku. Dioklecijanovo djelovanje prožeto je određenom tragičnošću.

Kostimi Valeri Marani navodno su inspirirani pohodom Aleksandra Velikog na istok, što je u svojoj nesuvislosti gotovo simpatična nebuloza, premda meni izgledaju kao da su pobjegli iz Nabucca ili čak Ben Hura, a čuju se sa scene povremeno i tonski efekti, glazba i šumovi u izboru svestranog redatelja, koji čak i Dioklecijanovo scenografsko rješenje, kojem je dodao par tona pijeska, pripisuje sebi.

- Salona je bilo grad u vrijeme Rimskoga carstva - forum, amfiteatar (arena), kazalište, terme, hramove, mnoštvo kuća, ulice, a od 4. st. i katedrala - imala je sve što i svaki veći rimski grad - glavni grad rimske provincije Dalmacije - Salonu su razorili Barbari prije oko 1500 godina - krajem Salone po čeo je život grada Splita (jer je stanovništvo uništene Salone pobjeglo u obližnju palaču cara Dioklecijana) - Salona je imala oko 60 000 stanovnika - bila je najveći grad na istočnoj obali Jadrana - iz Salone je bio i rimski car Dioklecijan - on si je izgradio palaču kraj svoga rodnog gradada bi u njoj uživao u mirovini - Sv. Dujam bio je biskup Salone - u vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana bio je bačen s kamenom u more - Kad je kršćanstvo postalo priznato i, ubrzo nakon toga (u 4. st.), proglašeno jedinom valjanom religijom u Carstvu, gnjevni kršćani su izbacili Dioklecijanovo tijelo iz njegovog muzeja u Palači i proglasili je katedralom - Splitska katedrala je najstarija na svijetu s kontinuitetom namjene - Salona je bila na mjestu današnjeg Solina, grada kraj Splita

Ako se želi predočiti Dioklecijanovo vrijeme, potrebni su istraživački timovi, a ovakvo glumatanje postaje ponižavajuće za grad vrhunske kulture kojemu se, kao i Zagrebu, nudi forma u zamjenu za sadržaj.

Kako se jelo u Dioklecijanovo doba, nazočnima je predstavio ugostitelj Miro Bogdanović na domjenku s izdašnom trpezom.

Ligurije je u duši gotovo proklinjao gotske i druge barbare, što su dirnuli u tu savršenu građevinu, ali u isti čas također osjetio kako Dioklecijanovo sjajno veledjelo još uvijek svom svojom veleljepotom čuva veličinu rimskoga svijeta i svu svoju arhitektonsku savršenost.

Vidjeli su svojim očima nekadašnje Dioklecijanovo carstvo, sve to snimali, dokumentirali, da ne bi rekli da nas lažu, da nas bajaju.

Novom upravnom diobom u Dioklecijanovo doba B. je podijeljena na Belgicu Primu (gl. grad današnji Trier) i Belgicu Secundu (gl. grad Reims).

Razdoblje njihova muceništva može se smatrati Dioklecijanovo progonstvo, tamo negdje oko god. 304. Njihov se broj sa sigurnošcu još ni danas ne može tocno utvrditi, a isto tako ni njihova imena.

U Dioklecijanovo doba dovoljno je bilo da je netko kršćanin i time je već bio smatran opasnim zločincem.

Nasi hrvatski preci Iliri su od centraliztirane Rimske Impèerije (diktature) nacinili u Dioklecijanovo vrijeme savez razlicitih civilizacija, naroda, jezicnih skupina pa i vjerskih zajeenica.

U Dioklecijanovo vrijeme osobito se štovao Genius Illyrici.

Među ostalim, raspravljat će se o recepciji cara u kasnoj antici i novom vijeku, rimskom pravu i prilikama u Dioklecijanovo doba, o narodima Carstva i njihovim vjerama, te općenito, o povijesnoj, urbanističkoj i kulturnoj ulozi Dioklecijanove palače u prošlosti Splita.

To je bilo sedmo od deset velikih progonstava kršcana prije milanskog edikta te, uz Dioklecijanovo, najkrvavije progonstvo, u kojem poginuše brojni mucenici.

Veliko Dioklecijanovo progonstvo, kad je mučeništvo 304. g. podnijela i sv. Stošija, prijetilo je samim uništenjem Crkve.

Poput ranih kršćana u Dioklecijanovo doba

- Iako je Dioklecijanovo ime Valerius postalo obvezno za sve Dioklecijanove i Maksimilijanove nasljednike, uočava se da između više do trideset imena careva i članova obitelji niti jednom više nije korišteno ime Dioklecijan.

Kao što je poznato, okoliš hrama u Luxoru (Teba) bio je u Dioklecijanovo doba pretvoren u vojni logor, a u samom Amonovu hramu, u središnjoj prostoriji, nalazi se legionarsko svetište s freskom na kojoj je prikazan Dioklecijan sa svojim suvladarima.

Snažno je Dioklecijanovo prisustvo u Egiptu (jedno se naselje nazivalo Diocletianopolis), posebno u Aleksandriji gdje je dugo boravio tijekom 288. godine pacificirajući pobunjeni narod.

Da je taj Dujam bio biskup, svjedoči nam Rimski martirologij, a potvrđuje mozaik lateranski; da je taj mučenik živio u Dioklecijanovo doba, kaže nam nadgrobni natpis Primusa i Chronicon Paschale.

Taj je kamen najviše cijenjen u vrijeme Dioklecijanovo i za Konstatina Velikoga.

A da se može i drugačije, pokazala je nevelika, no pitoreskna konoba u Getu koja je ne samo u interijeru objedinila staro Dioklecijanovo ziđe (zbog kojega je posjećuju turisti za svojih ophodnji Palačom) i duhovite intervencije Dejana Jokanovića-Toumina, nego i u ponudi dala odličan balans autohtonih dalmatinskih jela, male spize i obroka primjerenih ukusu i nezahtjevnog turista.

Dioklecijanovo djelovanje prožeto je određenom tragičnošću.

On je pozvao nazočne na kušanje delicija u podrumima Dioklecijanove palače koje su spremili njegovi kuhari, a koje također podsjećaju na Dioklecijanovo doba od prije 1700 godina.

Oni su, prema tumačenju pečuškog biskupa Józsefa Cserhátija, bili Slaveni koji su u Dioklecijanovo doba kao građevinari iz Sopianae otišli u Salonu (Solin), gdje su bili optuženi da su kršćani i zbog čega su pogubljeni.

Dioklecijanovo rušenje Alekasndrije, te potom i njezina obnova, vjerojatno je obvezivala cara prema Serapisu, jer je taj grad središte njegova kulta, gdje se štovao najstariji lik tog božanstva.

U istom kontekstu treba tumačiti Dioklecijanovo svetište u Luxoru, dakle ne samo kao uobičajeno vojničko svetište u logoru.

Iako hram Amona u Dioklecijanovo doba nije više u funkciji, na njegovo štovanje se nije moglo zaboraviti, o čemu svjedoče grafiti zavjetne naravi.

Inače, uz ime tog vladara vezuje se gradnja velikog dijela hrama u Luxoru kojem je interpolirano i Dioklecijanovo svetište.

U Dioklecijanovo vrijeme učitelji različitih područja imali su bitno različite plaće.