Pogledajmo malo, ne bi li nas zapravo daleko više trebale zabrinuti činjenice, da se npr. pravo i ekonomija, pa i neki drugi studiji, mogu tobože studirati, a da studenti nemaju nikakva osobnog kontakta s ljudima koji bi ih trebali obrazovati, te su, prema tome, takvi studiji potpuno depersonalizirani, tako da studenti imaju osjećaj da se nalaze na psihijatrijskoj ustanovi, a ne na fakultetu ili sveučilištu te da se taj osjećaj stječe već kod polaganja prijemnih ispita i ostaje sve do diplomiranja.