Ugledni je hrvatski povjestničar Ferdo Šišić, u svojoj knjizi Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba 1350. - 1416. (Hrvoje Biblioteka, Zagreb, 2004., str. 112., pretisak prvoga izdanja iz 1902.), ovako prikazao tragični svršetak te velike i krvave bitke između katoličke križarske vojske od 100.000 momaka, s jedne strane, i 150.000 " dobro discipliniranih momaka " sultana Bajazida i Agresija Hrvati su, prema stoljetnim načertanijima srbijanskoga ekspanzionizma i nacističkoga im barbarogenija " u carstvu ponesenih duša " (P. Šegedin), trebali naime biti iztrijebljeni i ime hrvatske Hrvatske zauvijek izbrisano, i u srbsko ime posvema pretopljeno, za vrijeme z a v r š n o g a č i n a velikosrbske neobarbarske najezde iz Srbije i Crne Gore na Hrvate i Hrvatsku, izvedena u razdoblju od početka svibnja 1990. (kada su nas Srbi, " JNA " i " hrvatski " jugokomunisti u službi Beograda potpuno razoružali) do 15. siječnja 1998. (kada je tzv. mirnom reintegracijom bio oslobođen Vukovar, hrvatski Termopili, grad koji je pod srbskočetničko i stanimirovićevsko, čudovišno " oslobođenje " pao 18. studenoga 1991., nakon junačke obrane Grada i Domovine i pogibije hrvatskoga Leonide Blage Zadre). 5.000 vojnika savezničkoga mu srbskoga despota na tomu osvajačkomu prodoru Turaka u Europu: "... Kad to primijete u središtu postavljene čete, dadoše i one pleći.