Refren 2 x Oprostite sto disem necu nikad vise samo mi pomozite kroz sumu formulara bez malenoga dara jako slabo prolazim
Refren 2 x Oprostite sto disem necu nikad vise samo mi pomozite kroz sumu formulara bez malenoga dara jako slabo prolazim
Otkad tebe nema tu gubim svaku priliku i kada Letim kada Sanjam kad se Disem kada padam samo Smijem se...
Molio bih vase misljene dali imam kakvih problema sa srcem ili bolesti srca ili je sve to izazvano zbog nekakvog stresa, zivciranja ili nesto, dok se krecem i nesto radim fizicko osjecam se normalno ne umaram se niti tesko disem.
pozdrav svima:) ja imam jednog jarca i poprilicno problema s njim: D nije ni hladan ni nepristupacan kako vas uglavnom karakteriziraju, drag je, njezan, pazljiv.. ali... ponekad mi se cini da me svojim propitkivanjima o osjecajima i inzistiranju da pricamo o njima (buduci da smo kratko zajedno, a oboje smo tipovi kojima treba duze da se zaljube), u biti samo testira da vidi kako disem i na cemu je sa mnom.. u jednom trenutku je divan i drag i pun ljubavi, a u drugom se ponasa ko da smo stranci koji se eto druskaju i seksaju: ne zna: bez nekih vecih emocija e onda se i ja povucem i ne pada mi na pamet pokazati mu da mi je ipak stalo, nego i ja onda igram igrice i tako se nas dvoje stalno vrtimo u krug.. i ja sam vec pomalo luda od tog svega: 503:
Htjela sam se primiti ucenja danas, ali stvarno se ne mogu skoncentrirati, u glavi mi je kosmar.. cujem se kako pricam, cujem se kako disem (a zbog zacepljenog nosa je tu uzasan piskutav zvuk heh), cujem si otkucaje srca.. pa sam odlucila danas se pritajiti ipak, nema smisla da sama sebe patim..
To je ljubav zbog koje disem i pisem ove retke.
Sused sam iz Vojvodine i ovde nemam vise zivaca ni snage cak ni vazduh da disem, a kamoli na njihov blog da idem Kad sam se " usudio " da dodjem kod Vas smatrao sam, a po meni i jeste tako, da je vasa razina kulture mnogo visa
Prvi puta zapravo nisam znala da ljudi umiru, od toga su me postedili i lijecnici i obitelj, ali ja sam neke stvari vidjela i bez njih koje su mi se tako urezale u pamcenje da ih je nemoguce izbrisati dok disem.
Ne zelis shvatit, a i ne moras, da nemam nikakve veze sa politikom, uostalom, ili smo i pili skupa, izmijenili smo pokoju pametnu, i sam si moga zakljucit kako ja disem.
I sad pred sobom imam crne mrlje, tesko disem i steze me oko srca, tako je od tog kobnog pada.. nalazi su dobri, dijagnoza je anemija i nizak tlak.. a ja vec danima osjecam slabinu.
Grlo mi se steglo da jedva disem.
Ali kako u Hrvatskoj, zločestoj maloj zemlji, stoluje rogonja glavom i bradom, pogledajmo malo o kakvom se tu KLANJU čovjeka zapravo radilo: http://www.jutarnji.hr/ocajna-majka--dok-hodam-i-disem-trazit-cu-ubojicu...
Inace malena ja bas mislim da sam osoba koja dosta prigovara.. ne bas za puno stvari al nekad nesvjesno bezveze... onda on nesto kaze... tipa... sta mi nedas da disem... onda meni zao... pa šutim... pokunjim se... onda on kad me vidi takvu... dođe do mene.. pa sta ti je mazo... pa razgovaramo... i ja se ispricam ako mislim da sam pretjerala... ili pokusamo rijesit problem zbog kojeg sam ja nesto prigovarala..
Inace, otkad disem na taj nacin imam nekako puno vise energije.
E pa dragi moji da se malo pohvalim:) Krenulo me: D Iz onog mog stancica, ja nadjoh i veci i bolji za neke pristojne pare, preselih se, odnekud iskrsnuse stotine dodatnih poslica, upoznah skroz neke pozitivne ljude i konacno poceh da se budim sa smjeskom: five: A sto se tice mog gosp. Bivseg ah...: asshole: naravno.... cujem i nije bas tako sretan i zadovoljan: bicedobro: Raspituje se okolo naokolo, cudi se... ja ziva, zamisli poslije njega ja jos disem, nevjerovatno.... njegovi ga eto zale... ono mozda je malo i pogrijesio... a eto: zubo: Pitanje je vremena kad ce da se javi: kava: I da za sve one koji se sad pitaju raduje li me sto mu nije bas tako sjajno odgovor je YES, OH YES... jer to je sitnica naspram onome sto je on meni napravio.
Jos uvijek disem na skrge, sepirim se sa oguljenom crvenom nosurinom i nemilice derem po Neurofenima svakih 4 sata.
vidim ne napredujem, pjesmu ti pisem ja i dalje samo za tebe disem i dalje te se sjecam kao najljepse bice dok gledam kroz prozor, zora vec svice
Ozbiljno mi slim, ne brini.) Ponekad se ohrabrim i odem u vodu do grla, osjetim kako me voda steze, kako ostajem bez da ha, ubrzano disem, srce mi ludacki lupa, osjetim ogro mno uzbudenje, a onda bris na obalu...... da, sretan sam.
Ne boli me nista nemam temperaturu i lako disem.
ma ne znam ti ja reci kako sam.. ziva sam, tu sam, disem: D i to je to.nis dublje ni pametnije, jer mi se osjecaji mjenjaju precesto i bez neke logike i smisla...
odavno nisam pisala... ne sto nisam znala o cemu bi, vec zato sto vam ne mogu ostavljati komentare, a preglupa sam da si to slozim sama... pa eto, dosla sam ipak danas olaksati dusu... problem je u meni. u svemu i zbog svega problem je u meni... nisam za kcer, nisam za majku, nisam za zenu, za curu... cak vec mislim da nisam sposobna imati ni prijateljicu... ne mogu sada objasnjavati, ionako se placem cijeli dan samo zato sto sam uopce dosla do te spoznaje... najgore je kaj vise ne pusim, pa sam tako izgubila i jedinu sansu da se malo smirim... uglavnom, luda sam... valjda sam ljubomorna na frendice koje su slobodne, imaju zivot i vremena za sve, ljubomorna sam i na svoju djecu jer je cijeli zivot pred njima i mogu imati sve ono sto ja vise ne mogu. mogu stvoriti nesto, a ja vise ne mogu nista. ljubomorna sam sto moj bivsi muz ima curu i on je ZAISTA sretan u toj vezi, ljubomorna sam jer moj decko nema obaveza i moze raditi sta hoce, a ja ga gusim sama sobom... dok ga ne otjeram... ljubomorna sam jer moja sogorica i moj brat imaju relativno dobar brak, sto si cure mojih godina mogu priustiti sve ono sto ne mogu ja... ljubomorna sam na sve ljude koji imaju aute, a moj se pokvario i nemam novaca za popravak... ljuta sam sto disem, i svakim sam trenom sve starija... nista nisam imala od mladosti, ni ne sjecam se sto sam radila izmedju 13 e i 19 e godine...
miris onaj poznati miris doma i mama treba mi ono nesto da se smijem da disem punim plucima da gledam tresnju kako cvate da mi vjetar nosi kosu i da slusam ptice kako cvrkucu treba mi tisina treba mi daljina i sjeta zaspalih snova duga poslije kise treba mi treba sunce ujutro treba mi zagrljaj tvoj sunce s tvojih obraza i poljubac rumenih usana trebam tvoje plave oci i pogled da protrnem do nemoci trebas mi ti da zagrijes hladnu postelju poslije ponoci treba mi zalazak sunca u tvom narucju i jutro u tvom pogledu
Kad su msn-ovi postali moderni zbavila sam ga sebi i ja.. a i on.. i tako je pocela nova prica prijateljstvo.. bili smo super prijatelji.. poceo mi se povjeravat malo pomalo i ja njemu.. i uspjeli smo i sada imamo prijateljstvo puno smo toga prosli zajedno.. savjete.. osmjehe.. suze.. strahove When you cried I ' d wipe away all of your tears When you ' d scream I ' d fight away all of your fears And I held your hand through all of these years But you still have All of me I doslo je i do 4 pokusaja da budemo skupa al nista od toga.. jednostavno KAKO GOD OKRENES BIJE NAM SUDJENO.. Sada sada smo jos uvijek super prijatelji.. mada je on drugaciji.. nije vise ono malo cickavo derle sa djetinjastim osmjehom i djecijim sjajom u ocima.. sad je musko.. ono pravo =) kad kazem da je puno proslo i nije toliko dugo ali.. 1 ipo.. 2 godine i 2005 godine.. smo bili djeca sve one oznake djece.. tek smo postajali stariji.. a sada smo vise nego odrasli ljudi.. bar izgledom.. on sada izlazi na staro gugo zna sta to znaci.. pije.. nezna sta ce sa sobom.. od tolikih obozavateljica ne zna koju bi.. ima masku na licu.. i rijetko kada je skida.ponekad je meni skine ponekad svjesno a puno puta nesvjesno.. i koliko god ga je pokvario grad jos uvijek nekad se nasmije tako nevino.. bas kao nekad.. i bez obzira na sve ja znam da ja znam da poznajem pravog covjeka u njemu.. bojim se za njega.. smijem se za njega.. placem za njega.. disem ta njega.. brinem se za njega vise nego za ikoga i volim ga volim vise od ikoga. kao prijatelja..
disem sa tobom u svakodnevnici i bdijem u tebi i nad tobom...
Ako previse jedes,,, bit ces debeo i bolestan Ako previse radis,, bit ces ukocen ineces imati vremena za blagodati Ako previse spavas,, razboljetces se jer ti krvotok ne funkcionira Ako ozlijedis drugog,, ozlijedio si sebe spoznajom sto si ucinio Itd Sve to samo sebi skodi, i nikakva BOZIJA kazna nece doci Mi smo tvorci svoje sudbine nacinom na koji zivimo Moramo jednom progledati cemu sluzi ta demagogija svih vijera,,, zivjeti na tudi racun, i vladati, vladati budalama, da ce kazna doci, a ciniti najzloglasnija dijela sa dijecom Ako Bog postoji, vec bi ga oni ubili da bi vladali, a koliko bola i krvi je proliveno hm, ja ne vjerujem, jedino ako sami sebe kaznu bas oni kao opus dei Bog je ovaj nas universum i ja se be bojim jer vidim cujem disem osjecam jer volim
Bas me briga tko je koje vjere, nek svatko vjeruje u koga hoce al neka meni da da normalno i slobodno disem.
kibidabi. na životu nas drže zrak, voda i hrana. depresija može čovjek držati samo depresivnim. da bi disao, pio i jeo treba ti volja. ako namjerno sabotiras svoju volju u disanju, pijenju i jedenju na zivotu te nece drzati zrak, voda i hrana. hocu reci da mi depresija daje volju da disem, pijem i jedem.
ne jeziku mi se pojavljuje bijeli sloj koji nestaje kad nesto pojedem.Posto imam problema s sinusima i disem na usta dali je to samo slina ili neka druga bolset?
Ostaje mi samo podsjetnik da ne disem.
... dok tiho koracam hodnicima svojih misli slusam kako valovi zapljuskuju neku davno zaboravljenu olupinu nekad sjajne barke barke sto plovila je daleko iza sedam mora i sedam planina slusam kako vjetar huce i to me dira slusam glasove sto dopiru iz daljina cutim radost jos jednog vira i osmijeh sunca sto se skriva tiho koracam dalje hodnicima svojih misli i slusam pricu sto me prati dok usnama lagano sviram melodiju tvojih sapata na mom jastuku dok spavala sam u tvom narucju ta, jos mirisem na tvoje dodire i poljubce jos cujem kako gledas me svojim koracima i hodas pored mene kao da to cinis svaki dan kao da tu sam i disem na tvom ramenu dok sklapas svoje biljeznice osjetim kako smijes se i ljubis obraze crvene i ne nije ni mjesto ni vrijeme izmedu nas nista ne postoji izmedu nas samo ti i ja bez igdje ikoga u prostranstvenom svemiru snova nasih misli mi zivimo iz dana u dan kao jedno bice i zastaje mi dah kad vidim tvoje lice kad vidim kako priblizavas mi se drhtim od srece sto samo minut i tvoje ruke grlit ce me...
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com