Da bi smo uopste ziveli sebe moramo saznati ko smo to mi u stvari, a to i nije bas tako lako.Od cega da krenemo, recimo neka to bude famozna slika o sebi.Da li smo je stvorili na osnovu predubedjenja, verovanja, ustaljenih navika, predrasuda, naucenog od malena " da kako se zivi zivot i kakvi bi trebali biti ", kako bismo prosperirali, odnosno prolazili kroz njega lagodnije.Gde smo tu, mi u stvari, postojimo li sazdani na dobro utabanim temeljima prosecnosti, ili disemo punim plucima.Koji je odgovor? Vrlo verovatno da smo daleko od onoga " disanje punim plucima ", sem kad smo u nekoj setnji, ili radimo neku od tehnika, ostalo tece po planu i programu uzrocno-poslednickih procesa kojih smo manje, ili vise svesni iz trenutka u trenutak.Pomislicete mozda da smo ipak dalje odmakli da smo dublje utonuli u materiju, ali to je samo zamka koju nam nude zatrovani mediji i pretrpanost interneta raznim duhovnim poukama.Sve je to lepo i u glavnom tacno, ali gde smo tu mi? To je pravo pitanje za pocetak.Koliko smo radeci na sebi uspeli od svega toga iskusiti, osvestiti, sta vi mislite dragi moji? Gde smo to " mi "? Na pravom " putu ", ili lutamo zaslepljeni sjajem " mentalnog Diznilenda "? Da li smo zarazeni virusom da cemo se " Prosvetliti " preko neta, ne radeci nista, nego citajuci sve ponudjeno na sta naidjemo kotrljajuci " misa "