Što kažeš na to da se na takve postove lijepi disklejmer?: D

disklejmer: da, igrala sam nagradnu igru, poslala sms s mojim odgovorom, neću vam reć kak sam došla do njega, jerbo, kao što rekoh, ne da mi se razmišljat pa stoga ni moj odgovor nije rezultat nekog smislenog procesa koji uključuje jednadžbe: D

Ovdje je na mjestu jedan disklejmer ovih 300 studenata što sada diplomira (evo, samo što nisu; -) koji god od njih da se odluči na blesavu odluku da NE nastavlja studij triba ga zgrabiti

Disklejmer: Da se ne bi netko zakačio na maloumnu priču o Srbima i Hrvatima (a što je rutinska obrana za bilo kakvu svinjariju koju počiniš u ime Nacije) - osobno mi je sasvim svejedno je li netko (Pupovac included) Srbin, Hrvat, Surinamac, ili se po nacionalnosti izjašnjava kao frižider (ma može i slovenski).

Prvo disklejmer za Leba: ovaj post bi mogao biti u stilu EnideMeni s primjesama geekovštine i stoga ti preporučam da ga preskočiš.

Omanji disklejmer pošto nisam imala veze s pojavljivanjem na naslovnoj želim se ograditi i od one guzice koja me na naslovnoj prati.

Disklejmer: Ovaj post tretirajte kao spam, jer je vec puno sati i ne funkcioniram.

Jos da samo velim kako je ovo jedan od rijetkih turbo-kilometarskih postova, tak da odmah dajem disklejmer protiv dosade.

S time da je ovdje nužan jedan disklejmer: ja T-Comu APSOLUTNO DAJEM ZA PRAVO da svoju poslovnu politiku definira kako god se njima sprdne

disklejmer: ja to ne planiram, al kao ideja mi je čist okej.

Disklejmer: Kako bih preduhitrio i u startu ušutkao sve zajedljive komentatore (koji će se vrlo rado pozvati na genetske predispozicije ovakvog ponašanja svih nas s« under mountain »pedigreom) u svoju obranu ću samo parafrazirati Svetog Geronima poznatijeg kao Jere:« Parce mihi, Domine, quia Podgoranin sum. »

Disklejmer: zadovoljna sam što je ovo čupanje za kike konačno stavljeno tamo gdje mu je mjesto.

Disklejmer onima koji se fataju za svaku riječ ne mislim da je dizajn Apple loš, naprotiv, te ne tvrdim da dizajn nema nikakovig utjecaja, ima.

A onoj preostaloj manjini nikakav disklejmer, nikakvo moderiranje i nikakav zakon neće pomoći.

DISKLEJMER, 8. MART BEZ DED DICKA

Disklejmer kaže da sve navedeno nije puko autorovo iskustvo, već se neki zaključci temelje i na razmijenjenim informacijama.

Ne zato da bi napravila disklejmer, nego zato da svoje riječi stavi u kontekst nečeg drugog OSIM naziva teme.

Uz disklejmer da ne razumijem što znači " manje etnički i kulturno " diferencirano, naravno, u pravu si.

Trebala sam staviti neki disklejmer ili biti preciznija.

Disklejmer: Nisam član nikakve stranke, udruge, NGO-a ili skupine za promociju pronatalitetne politike u Hrvata.

Disklejmer: poradi sprijecavanja masovnog ubojstva dosadom, sazet cu sve u top 5 listi (umjesto top 10).

potaknuta nekim doljnjim komentarima, moram napisati ovaj mali disklejmer, a u njemu piše da mi je žao ako netko misli da je ovaj post homofoban, jer on to NIJE, ali nemam namjeru objašnajvati ga i pravdati. tko može razumijeti tekst i slike - super, tko ne može - žalim slučaj.

Disklejmer odmah na pocetku: citanje mozda moze potrajat, a mozda i ne (ukoliko vam se zjenice suze od puste dosade vidjevsi ovoliko teksta).

zabijanje noža u leđa ponekad boli, ponekad ne boli, ponekad boli sasvim lagano pa se preko toga prijeđe, ponekad bi moglo zabolit, ali drugu stranu. primjerice, zabijanje noža u leđa koji su napravili kolege i donedavni prijatelji, nije boljelo, tek je pecnulo, no međutim, što je tu je. tamo negdje krajem srednje škole, već na prvoj godini faksa, nož u leđa mi je zabila tada najbolja frendica iz srednje, sjedile smo skupa, vikende provodile jedna s drugom i jedna kod druge. djevojka je, naime, prohodala s tipom s kojim sam ja prekinula nekolicinu vremena prije. srednjoškolska ljubav koja se potrošila. no, problem je bio u tome da se ispostavilo, budući smo ona, ja, moj tadašnji dečko i njen tadašnji dečko bili nerazdvojivi frendovi, da se neko nabacivanje događalo cijelo vrijeme. pa je tako, primjerice, kad je ona imala frku sa svojim dečkom, koji se usput budi rečeno meni jadao, ona plakala na ramenu svog frenda, a mog dečka. tek naknadno mi se razjasnilo, kad sam išla u rekonstrukciju, da je u biti cijelo vrijeme glumila frendicu, a barila mi dečka. no, znam da je njeno prijateljstvo bilo iskreno, kao i sva srednjoškolska prijateljstva, no činjenica ostaje: barila mi je dečka, a on joj, kao nešto više od frenda, kao, nije bio ni na kraj pameti. iako smo razgovarale o tome i zaključile da je činjenica da je njeno prijateljstvo s dotičnim bilo ipak više od prijateljstva, no da nije problem za naše prijateljstvo to što je ona sad s njim, odnosi nikad nisu bili isti. s vremenom smo, život zna biti takav, prestale kontaktirati, no kad se sretnemo sve je ok, popričamo, ako ima vremena odemo na kavu, i više manje smo si, iako se ne družimo, dobre. no, kao što sam rekla, odnosi su bili narušeni. kad je njen bivši, a moj frend, saznao za situaciju, popričasmo, između ostalog, o tome, i zaključismo da je to u biti svinjski, tak glumiti i pretvarati se, a ne reći što je i kako je. kao, frendovi smo, ali možda ipak nismo. dakle, to zabijanje noža je boljelo, no prešlo se preko toga. kako ljudi postaju stariji, navodno i pametniji, nauče na greškama (da, oni manje pametni koji sve moraju proć prije nego shvate), i shvate što učiniti da bi se određene situacije izbjegle. možemo reći, postanu preventivno pametni, odnosno upoznaju sebe i znaju što i kako. pa s vremenom zabijanja noža ne bole, jer se unaprijed pripreme, a ponekad na vrijeme shvate da bi se nož u leđima mogao naći, pa, isto tako na vrijeme, pripreme teren da taj isti nož zaboli drugu stranu. nedavno me se podsjetilo da sam zajebana igračica. odnosno, jedna od najboljih frendica, onih pravih koje mi nikad nisu, niti ikad budu barile dečke, mi je rekla: vega, ti si jedna od najboljih osoba koje ja znam, ali stvarno ne bih htjela bit u koži nekome tko ti se zamjeri. zanimljivo, ona nije prva osoba koja je rekla zadnji dio rečenice. jedan gospodin mi je jednom rekao da imam užasno jaku intuiciju, i da slušam feeling, da je feeling vrlo često, da ne kažem uvijek, u pravu. bilo je trenutaka kad nisam slušala feeling. i gadno se zajebala. pa naučila i to. puna sam poslovica danas. zato, eto još jedne. lako je bit general poslije bitke. zato sam si ja ufurala da do bitke ne treba ni doć. treba bit, recimo to tako, strateg. dijelom zahvaljujući poslu, dijelom mrvici iskustva, dijelom prihvaćenim savjetima meni dragih ljudi, vrlo često moje drage majke, gotovo uvijek na vrijeme skužim kad se sprema nož. neki put se zajebem, no nebitni su to zajebi. kad se broji, uvijek skužim. za kraj, disklejmer: kao što naslov govori, ovo je sasvim osobno. svaka sličnost sa stvarnim osobama je, hm, ako već ne slučajna, nehotična. no, ako se netko prepozna, eh, i za to postoji razlog.

I naravno, sad slijedi još disklejmer i samohvala u stilu forum.hr: JAAA nisam nikad kopala, jednom sam izvukla izravnim pitanjima neke stvari koje su me zanimale.

Disklejmer: Da, da, znam da ništa nije besplatno - govorim o dječjoj perspektivi.

Disklejmer: ovo je samo moje amatersko shvacanje HbA1c-a, a ne nesto iz medicinske literature.

Trebala sam napisati disklejmer, ali mislila sam da će to još više sugerirati da zaista jest taj pdf, sam posebi u pitanju.

Disklejmer: Učenik Y nije ni na koji način mislio uvrijediti ljepši spol već mu je samo bilo dosadno na satu.

Disklejmer no.2: Ako slučajno profesor ovo čita nije mu bilo dosadno pod satom nego je naime, bio zaintrigiran metaforičkim značenje te rečenice.