ccc.... tomek, tomek.... a mislila sam da možeš i bolje. jer, ja, naime ne mogu. ružna sam, debela, iskvarena, pohlepna, prljavog jezika i još mizernije duše, pa zato takva i nemam života. ama baš nikakvoga, smucam se po kojekakovim blogovima ne bi li našla istomišljenika, srodnu dušu čak. ja ne volim sebe isticati jer nemam što, jadna sam i trivijalna, slušam elia piska dok radim šaumšnite, brijem da sam mačka i pol, dok mi se u dispanzeru dok čekam mjerenje tlaka i šećera, preko reda preguravaju i oni koji su veći i vrijedniji od mene, narkomani i penzioneri. ovi prvi jer su u počecima svog putovanja ipak doživjeli hajlajf, a ovi drugi jer imaju strpljenja čekati kingdom kam. i baš sam si kao doroti u oz-u. tražim taj život, ali nekako se uvijek molim da ga ne nađem. jer, što ću onda? kroz život treba voziti, a ja nisam vješta vožnji. uvijek se oslanjam na kojekakove miškece, koji, eto, i pored zavezanih očiju voze (kako-tako), malo glavnim cestama, malo stranputicama, ali u svakom slučaju, to što su im oči vezane, prvenstveno je razlog što ne mogu podnijeti količinu očaja koja je razvidna iz mene, kao persone C)., no, eto, otkrih svoju bijednu dušu, tebi tomislave, tebi koji si prvi među nama malenima ovdje, danas, na ovom half holy mjestu, dao svoj obol rečenicom " ma neeee... prvi sam... " i tako pokazao da i ona najteža potraga, ona za životom, ima svoj smisao i svrhu.ti si svoj život našao, ovdje... i to si bio prvi. dobro je biti prvi, zar ne? ja, za razliku, još uvijek tražim. zapravo, molim poštenog (ma pristajem i na nepoštenog, reći ću pošteno) nalaznika života da me, ako ne već uključi u isti, poduči kako doći do jednoga (života, a može i do nalaznika).. ja sam jednostavna, ne preplitka, tu i tamo pitka... dokona kućanica sa keceljom iz burde, i voljna sam naučiti. jer, život je ipak škola, nije li? (vivax 21.03.2008., 14:49:20)