U medicini je korišten kod kolecistitisa, žučnih kamenaca, žutice, atonične dispepsije s konstipacijom, mišićnog reumatizma, oligurije i gubitka apetita.

Proljev, povraćanje, zatvor, nadutost, dermatološki problemi i druge gastrointestinalne neugodnosti mogu navući sumnju na ovu autoimunu bolest, ali simptomi nerijetko potpuno izostaju ili se javljaju neobični znaci poput izostanka menstruacije, artritisa, osteoporoze, anemije i dispepsije.

liječi želučane bolesti poput dispepsije i kolika.

Osim kod proljeva rabi se i kod enteritisa, dispepsije, a kod odraslih za liječenje gastritisa i gastroenteritisa.

Iberogast, biljni lijek za liječenje funkcionalne dispepsije i sindroma nadraženog crijeva predstavljen je tržištu 1960. godine.

U fitoterapiji je korišten kod probavnih i žučnih tegoba, flatulentne dispepsije, glavobolje, površinski kod mialgije, išijasa, interkostalne neuralgije, reumatskih i cirkulatornih problema.

U fitoterapiji je korišten kod gastritisa, čira, kolika, flatulentne dispepsije, flatulentnih intestinalnih kolika.

Pomaže kod dispepsije i kod nedovoljno izraženog apetita, grčevitih smetnji želuca i crijeva, menstruacijskih tegoba i krvarenja.

Inhibitori protonske pumpe indicirani su za liječenje i prevenciju gastroezofagealne refluksne bolesti, dispepsije, ulkusa želuca i dvanaesnika.

Klopidogrel može uzrokovati poremećaje probavnog sustava (npr. nuspojave dispepsije, mučnine, gastritisa, ulkusa i sl.) zbog čega se često propisuje zajedno s inhibitorom protonske pumpe.

Problem dispepsije ste obradili samo kao višak želučanih kiselina.

U fitoterapiji se koristi kao diuretik, kod dispepsije, cistitisa, nadutosti, kolika i površinski kod reumatskih bolova u mišićima i zglobovima.

UPOTREBA: Još od srednjeg vijeka univerzalno sredstvo protiv cijelog niza bolesti kao amarum, stomahik, kod dispepsije te za zacjeljivanje rana i čireva u želucu.

U fitoterapiji se koristi kod bolesti jetre i žuči, žutice, gastritisa, anoreksije, flatulentne dispepsije, bronhijalnog katara, površinski za gangrenozne i indolentne čireve i posebno kod atonične dispepsije i enteropatije s flatulentnim kolicima.

Zabilježeno je kratkotrajno korištenje antacida, antagonista H2 receptora i inhibitora protonske pumpe u inicijalnoj fazi funkcijske dispepsije.

Ne postoji standardizirano liječenje funkcionalnih bolesti probavnog sustava, pa tako ni dispepsije.

O bolestima gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta poput gastroezofaealne refluksne bolesti (GERB), dispepsije i peptičke ulkusne bolesti u temi Mjesto i uloga antibiotika u liječenju respiratornih infekcija, Siguran izbor u liječenju gastrointestinalnih tegoba govorila je, također, Dubravka Čabrić.

Preporuča se kod zatajenja jetre, hepatobilijarne dispepsije, manjih poremećaja u probavi.

Liječenje neobrađene dispepsije je različito ukoliko je incidencija infekcije H. pylori u populaciji niska kao što je to u razvijenim zemljama.

Testirati uspješnost novih terapijskih protokola u eradikaciji infekcije, u saniranju peptične bolesti, neulkusne dispepsije, kao i u liječenju premalignih stanja (atrofičnog gastritisa, displazija, metaplazija), te MALT limfoma, te pri oštećenju sluznice u bolesnika pod terapijom nester. antireumaticima ili salicilatima, posebno u bolesnika inficiranih s rezistentnim mikroorganizmima na uobičajene antibiotike.

Neki specijalisti prave razliku između loše probave i dispepsije, a temelje je na ozbiljnosti simptoma.

Ponekad se uzima kod respiratornog katara, psihogene astme, dispepsije, perifernih vaskularnih bolesti, bronhitisa i upale pluća.

Od simptoma praćeni su dispepsija (43 %), proljev (40 %) i zatvor, gdje je prema dobnim skupinama proljeva najviše bilo u dobi od 0 - 18 god., dispepsije u dobi od 19 - 60 god., a zatvora najviše u dobi preko 60 god. starosti.

Žgaravica, kao najčešći simptom dispepsije, gotovo je uvijek vezana za određeni obrok.

Nedostatak magnezija može se javiti i kada je njegov unos hranom adekvatan no zbog nekih stanja poput gastrointestinalnih bolesti, starenja i kronične dispepsije, magnezij se ne uspije apsorbirati u dovoljnim količinama.

Za liječenje funkcionalnih i motilitetom uvjetovanih gastrointestinalnih smetnji, primjerice funkcionalne dispepsije i sindroma nadraženog crijeva, uključujući gastrointestinalne grčeve, kao i za suportivno simptomatsko liječenje gastritisa.

Ne-gastrointestinalne kliničke manifestacije su raznolike i češće su rezultat dugotrajne malapsorpcije, koji dovode do rekurentnih abdominalnih bolova, dispepsije, recidivirajućeg povraćanja, nedostatka željeza (anemije), anoreksije, opstipacije, neplodnosti i osteoporoze ili osteopenije, a sve navedeno mogu biti jedini gastrointestinalni simptomi.

Glavna karakteristika dispepsije je " dosadna " i užarena bol najčešće smještena u želucu.

Postoji nekoliko oblika dispepsije koje najčešće nastaju kao posljedica drugih bolesti: ulkusna bolest, druge bolesti želuca, žuči i gušterače, dijabetes, ali i neki psihijatrijski poremećaji.

Za terapiju dispepsije važno je otkriti uzrok, dakle liječiti primarnu bolest, čija je posljedica dispepsija.