U obujmu od utopije do distopije, tradicije iluzionističke figuracije do virtualne prostornosti i 3 D apstrahiranja te optičkih dvosmislenosti; od neomanirističkih pomaknutih i čudesnih prostora do popularne slike niske kulture: ilustrativnog i stripovskog, SF - i fantazijskog svijeta.

Jer EU ili sutra ' ' ujedinjeni Svijet ' ' nisu ništa drugo do li klasični primjeri utopije u sadašnjoj propagandi, odnosno distopije u sutrašnjoj možebitnoj realizaciji tih projekata.

To je gotovo zakonomjerno pravilo: utopije na papiru pretvaraju se u distopije ukoliko pređu u stvarnost.

U oružanom krvoproliću okončan je dug put od ' ' utopije do distopije ' ' jugoslavenskih naroda.

Da postoje i distopije (negative utopije).

BioShock Infinite jest nastavak, no ne postapokaliptične morske distopije, već developerova ciničnoga tona prema američkim idealima, snovima, ambicijama te kulturi koja sva navedena obilježja njeguje.

Gotovo svi recentni projekti na kojima radi su povijesno - ratne tematike, odabrani zbog njegovog izuzetno antiratnog opredjeljenja, no povremeno pravi izlete u zanrove fantastike i distopije, kao sto su« Smoke »(za IDW, SAD) ili novi projekti »Keltos »za Delcourt te« L ' idole et le fleau »za 12 BIS.

U tom beskraju, znanstvena fantastika sanjala je o mnogim scenarijima obistinjavanju utopije Zvjezdanih staza ili distopije Orwellove 1984. U tom procesu snovi su se iscrpljivali, a danas mo došli do svojevrsne mentalne singularnosti, asimptotske točke u kojoj više ne možemo ništa predviđati.

Sa stotinjak stranica svoje začudne distopije Kracht, vodeći švicarski literat mlađe generacije, uspio je podijeliti kritiku njemačkog govornog područja, ali i stvoriti zanimljiv mišung političke satire i kritike kolonijalizma smještenog ispred scenografije razorene Europe, u čijoj estetici ima i cyberpunka i steampunka.

Za razliku od kulture s velikim K, ova kultura formira parcijalnu objektivnost - ona nije prerana utopija nego amnestija distopije u smislu prihvaćanja nemogućnosti radikalne političke promjene.

Prihvaćanje distopije kao rezultata takvog stava, protjerivanje je politike čak i iz domena imaginarnog.

Rusija je bila osobita fascinacija mnogih stranih putnika: bila je granica zapadnoga svijeta i njegov eksperimentalni laboratorij, egzotična zemlja komunističke utopije i apsolutne distopije, revolucije i stagnacije.

Točna rješenja koja bi nas mogla odvući od tamne cyberpunk distopije još nisu dovoljno vidljiva.

Na reciklažno-ekološku viziju distopije ili iluzionistički zasićene SF-sage kakvu prepoznajemo u Dinama Herbeta i Lyncha; pješčanom planetu Arakis bez vode, galaksijskom carstvu ispunjenu vraškom svrhovitošću koje pokreće začin/melange, ili u postapokaliptičnom svijetu distopijskog Mad Maxa, kao i u obiljem vode pretočenom Vodenom svijetu, posljedici globalnog zatopljenja.

Događaji i proživljavanja likova u ovom romanu manje su na razini sraza ideala i urbane distopije nego u prethodnom, više su intonirani kao intimna drama, iako zapravo drame ima vrlo malo.

U modernom SF-u sve te utopije su zapravo distopije jer se promijenio mnijenje ljudi. (1984, Vrli novi svijet....)

I tu se negdje smještaju i pejzažni konstrukti, na razmeđu distopije - budućnosti čija su se obećanja već odvila i raspustila, prirodi koja je popustila nad eksploatacijom koja je uzela maha, arhitekturi koja među prvima formira naše iskustvo stvarnosti

" Zov tame " je postapokaliptični roman s elementima distopije, žanra koji vuče sjajnu tradiciju još od Vernea, Zamjatina, Huxleya, i naravno Orwella, ali neumorno opstaje i u današnjici, služeći kao izazovan i neiscrpan obrazac za autorsko poigravanje mogućnostima što ih pruža vječna tema borbe dobra i zla.

Pokušaj verbalizacije prve tri sekunde pogleda na naslovnicu prvog broja zidnih novina Okupirana Dalmacija [ 3 ] ne može uspjeti i nužno djeluje umjetno jer sukcesivnost riječi stvara odgodu zbog koje projekcija fotografije na umjetničko iskustvo distopije postaje nemoguća.

Za to vrijeme, kontinentalna Europa je pokazala plodnost u politizaciji znanstvene fantastike, osobito kroz distopije.

Netko drugi se pak boji skore knjigospaljivačke distopije ili jednostavno želi akumulirati što više papirnatih knjiga prije nego one postanu samo grozdovi bajtova.

Drama se zatim razvija višeslojno: užitak i napredovanje u poslu uskoro donose frustracije zbog kreativnih presahnuća i istodobnih pritisaka poslodavaca; postupno se otkriva i naoko subverzivni svijet štovatelja odavno iščezlih »papirnatih« knjiga; razvija se i potencijalna ljubavna drama; zanimljiva lepeza likova ulazi i izlazi iz fokusa; i kako se približavamo kraju tako spoznajemo da nam je samo dramskim dijalozima, s minimumom didaskalija, do tančina predočen tehnološki vrlo domišljato koncipiran svijet koji - i tu smo na terenu najklasičnijeg mogućeg SF-a odnosno fantastične distopije - umjesto boljitka donosi drastično socijalno raslojavanje, porobljenost duha i samocenzorsko poimanje bilo kakvog oblika slobodnog ponašanja i mišljenja kao rizičnog i nepoželjnog.

Nakon sjednice, u 17:30 sati, slijedi predavanje Gorana Đurđevića pod naslovom Besplatno obrazovanje između utopije i distopije.

Nacional.hr donosi vam drugi u nizu od nekoliko tekstova posvećenih jednom od najstravičnijih nusprodukata neoliberalizma - privatnim zatvorima - koji od Ronalda Reagana pa naovamo u Americi i nekim zapadnoeuropskim zemljama nezaustavljivo šire specifičnu aromu distopije, pretvarajući ciničnu metaforu za kapitalizam - što više zatvorenika, to veća zarada - u sumornu realnost.

Iz navedenih primjera mogli bismo zaključiti da je stanje alarmantno i da ćemo uskoro, ne pobrinemo li se za pisanu riječ, završiti u prototipu neke neknjiške distopije u kojoj se nadležne institucije oglušuju na vapaje, a oni koju knjigu vole očajni je pale.

Pojednostavljeno rečeno, Dobitnik je egzistencijalistički roman s primjesama crnohumorne znanstvenofantastične distopije.

Kustos Vanja Babić je rekao da je izložba Fernweh " primjer u kojemu možemo govoriti o svojevrsnom postindustrijskom neoromantizmu () granice utopije i distopije su relativizirane, u tom slučaju ".

Srećko Horvat se u svojem dosadašnjem spisateljskom radu uvelike bavio fenomenom distopije, a ponudio je i mogući pristup distopijskom filmu.

Suprotno tome, koncept distopije definiran je kao stanje društvene kontrole i državne represije.

Pritom, iznimno je dojmljiva posljednja zamračena scena eko-predstave u kojoj svi učenici izlaze na scenu (većina ih je odjevena u crno) i pritom drže upaljene lučice, a kao kontrapunkt scenskoj slici distopije ranjene Gee (na videozidu simultano je projicirana satelitska snimka Zemlje pod znakom crvenoga, titrajućega upitnika), što, je, na žalost, zrcalna slika sadašnjosti, zanosno pjevaju pjesmu What a Wonderful World Louisa Armstronga.