Dokaz ovome su usporedbe koje si priopćio širokom auditoriju ovdje cijenjenih konzumenata ovoga divnoga i naširoko posjećenog i voljenog bloga.

Imale smo grižnju savjesti što i češće ne možemo kuvati za njih, pa smo tako i smislile sve ovo govore Lana i Lada, oduševljene kakvog su sve divnoga svijeta ovih dana, preko akcije, upoznale.

Ta topim se od milja kad će mi živim životom opet oživjeti sve te slatke uspomene našega divnoga seljačkoga života o velikim godovima... Ajde, ajde, gospodine kumordinaru

Na nju znatno utječe i muzika sjajnim prelivom divnoga zvuka, za kojeg smo prije kazali da ga izlijevaju na te uzvišene razine veliki majstori melodije, koji tamo u daleko većoj mjeri nastavljaju rad što su ga ovdje dolje na žalosnoj zemlji tek počeli.

O sveče Božji, ne postidi našu dušu koju na tebe silno polažemo, no javi nam svoje mnogomoćno zastupanje, te da slavimo i veličamo Boga, divnoga u Svetim Svojim, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vekova.

Za njega niti je sjalo sunce, niti postojalo nešto takvo u naravi što bi razbudilo u njega ona slatka ćućenja i ustitrane misli s dragosti i divnoga sklada velikoga svijeta koje čovjeka sposobna da ih shvati razblažuju i zaljuljaju u bajni nepoznati i bezrječni život.

Prvo je jedan od glavnih kandidata za pobjedu, ambiciozni i zgodni političar Enrique Peña Nieto iz Institucionalne revolucionarne partije gostujući na književnom festivalu u Guadalajari gdje je promovirao svoju knjigu divnoga naslova Meksiko: Velika nada, na pitanje koje su mu tri najdraže knjige šutio pune četiri minute pokušavajući smisliti odgovor, nakon čega je promrmljao Biblija i nekoliko bestselera Jeffreyja Archera.

Ma viđu ljubavi nepatvorene, sve mi suze kapaju s obraza koliko me dirnu riječ ovoga divnoga čovjeka....

Drugim je svecima Gospodin čini se dao milost da mognu pomoći u nekoj određenoj stvari, ali ovoga divnoga sveca iskusila sam kao pomoćnika u nevolji na svim područjima.

Nakon pola godine, negdje između suprugovog dolaska iz Belgije i odlaska u Makedoniju, toga divnoga utorka dogodila se naša djevojčica, naša Matilda.

Josip iz Arimateje napunio je kalež krvlju koja je tekla iz rana Divnoga na brdu Kalvariji.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Da nije bilo toga divnoga grada i njegovih hrabrih branitelja ne bi bilo niti nas - kazao je izbornik Slaven Bilić, uz kojega je na izuzetno posjećenoj konferenciji za novinare bio i kapetan " kockastih " Darijo Srna.

Jer da u njoj nije bilo divnoga blaga onog tereta, prije bi bila u dubine morske propala nego se po blagim povjetarcima morske pučine domogla.

Prije svečanog misnog blagoslova Kardinal je pozvao sve nazočne da ovu godinu posvećenu sv. Klari iskoriste za bolje upoznavanje njenoga divnoga lika.

Oh, divnoga li djela - ponavljam, ali to je djelo tako teško u samome sebi i nemoguće samoj naravi.

Posjedovali su još štošta divnoga, kao otvorene odgojne nazore koji su uključivali moje sudjelovanje u obiteljskim filmskim maratonima u stilu Kuća 1, Kuća 2 i Kuća 3, od kojih nisam mogla zaspati normalno idućih nekoliko tjedana, a također i hrpu obiteljskih prijatelja koji su kod njih dolazili uglavnom zato što su bili jedni od rijetkih s dva VCR-a.

I vas molim zato, predraga braćo, okupljene oko tako divnoga svijetla, sa mnom zajedno da zazovete milosrđe svemogućega Boga.

Lionel Ritchie je na Twitteru napisao kako je " otišao pravi anđeo divnoga glasa ", a Mariah Carey je kazala kako je " u suzama i da svijet nikad neće zaboraviti glas Whitney Houston ".

Sjećam se pjevača divnoga glasa i dvije-tri plesačice flamenka.

Na Staru godinu, kada iza sebe ostavljamoi dobro i zlo, htjela bih reči da smo izgubili divnoga, plemenitoga čovjeka i umjetnika.

I vas molim zato, braćo i sestre, okupljene oko divnoga ovog svjetla, sa mnom zajedno zazovite milosrđe svemogućega Boga.

HrMrT 03.06.2009 16:09 ravnica Pa kad je i svilen jugović.Jer da nije tako Ante i Simona su trebali napustiti isti dan farmu.Kada su drugi put došli.Jer su donjeli priće iz vana, a znase kako je prošle godine ona slađana prošla.Zato još nisam siguran da se tu igra poštena igra.... over 03.06.2009 10:19 petra jedina nesto radi u zivotu (za razliku od navedenih fufica) over 03.06.2009 10:20 samim ti ne kuzim sto joj treba spustanje na nivo petorazredne " emisije " za desetorazredne gledatelje sidarta 03.06.2009 17:37 over, volim gledati farmu iz vise razloga - upoznala sam saroliku hrvatsku kulturu zivljenja, razlicite obicaje i tradiciju u reziji divnoga cika Joze, potom zdrav seoski ambijent i prekrasno zivotinjsko carstvo i dakako da je vrlo zanimljivo funkcioniranje spoja vrlo razlicitih ljudskih faktora u farmrskoj prici, u kojoj je ovaj serijal pokazao iznimno kvalitetne ljude na celu sa briljantnim Mariom, i eto kao u zivotu desili su se i extremni negativci poput Gotovcevih sa Gianom. ab5 03.06.2009 10:56 ja sam za petru i smatram da je pokazala da ima svoj ponos i kulturu zao mi je sto je vani jer se trudiod samog pocetka a ne kao simona i ante koji su samo provocirali.a sto se tice giane pokazala je svoju kulturu kada su je izbacili. drzim fige mariju, ivani i dini i neka najbolji pobijedi saljem pozdrave petri i porucujem joj da je napravila ono sto bi svaki normalan covjek napravio kada bi ga neko napao ili isprovocirao seka01 03.06.2009 09:15 petica za petru jako mi je zao Petre ali bila je toliko isprovocirana da malo tko od nas bi u takvoj situaciji ostao miran.

Izluđivalo me moje hladnokrvno stanje i želja za sabotiranjem svega divnoga s umjetnikom koji je pričao mojim jezikom, ali taj jezik kao da mi se jednostavno nije sviđao.

Div i čudo kao opis veličine objekta sastaju se u točki vidljivoga postojanja te u našem slučaju divnoga grada, jezera i doline emaniraju veličajnost, snagu prirodnoga sklada.

Katkada netko ogladni i promišlja: Pogriješio sam jer nisam kušao plod divnoga komentara o drugomu.

Zar nije istina da svaka žena čezne za tim da bude poželjna i voljena jer je osoba, jer je subjekt divnoga bogatstva svoje duše i svoga srca?

To je svetačka mortifikacija« Skoro više me je iznenadilo Merčevo zapažanje, jer to sigurno nije nitko opazio, nego samo držanje onoga divnoga svećenika, inače velikoga obožavatelja Ivanova.

pero tintu gubi urezujem tupim vrškom sitna slova vidljiva samo meni po pergamentu života... pritišćem snažnije parajući papir kidajući krhke spone nekoć divnoga života... suze kradomice brišem da ne vide mi suze oni koji misle oni koji vjeruju da sam dovoljno snažna... haljinom krijem rane po tijelu osmijehom blještavim odvraćam poglede... neka ne vide neka se ne obaziru na slane suze neka ih zamjene za prve kapi oluje...

Usred ruševina divnoga grada skupina glazbenika okupila se da bi svirala pjesme nade i ponovnog rođenja.