Nasu skolu Mi pequeńo Jesus Moj mali Isus Zajednice sestara Krista Misionara molitelja, u sklopu centra " Daniele Sipione ", pohadjaju siromasna djecica iz okolnih andskih zaseoka, trosnih i neasfaltiranih... I kada sestre ne bi svako jutro isle po njih svojim kamioncicem, tako reci do kuce do kuce, djecica sigurno ne bi ni isla u skolu, a ostali bi i gladni, bez 2 obroka dnevno, koje im sestre s ljubavlju priredjuju i serviraju, uz obaveznu molitvu i pjesmu i blagoslov prije i poslije jela...

Recimo, tatek Nacek je uvijek redovno psovao mater/majku svima: jer se djecica nisu htjela kupat (" Jebem ti djecu i more "); jerbo je Nacek doveo Martina u hotelsku kuhinju (" NACEK, NE VODIT MARTINA TAMO

Izjava " mi smo bolji " mogla bi se usporediti sa djecjim vrticem, gdje djecica kazu ' Moj tata je bolji (ja

Vidim da su to neka depresivna djecica.

uzasno se osjecam zadnjih dana grozno se odnosim prema svojoj obitelji kakav sam ja to covjek? imam osjecaj kao da im zelim zlo svog ovog svijeta na neki nacin i zasluzuju, ali ja inace nemam naviku odnosit se tako prema njima... cjeli zivot mi je blogo receno katastrofalan sama sebi vec idem na zivce s tim jadanjima svaki dan pokusavam nesto ucinit sa svojim zivotom, a opet vidim da se nekako ne trgam previse od toga da mi bude bolje danonocno slusam depresivne pjesme, placem i govorim si da ovo nije za istaČ, da ne zasluzujem biti ovdje, da ne volim roditelje i sestru pogotovo stalno ih pokusavam naljutut, nazivcirat ali oni uopce ne reagiraju na nista kad dodjem doma samo pitaju kako je bilo u skoli, ja im kazem da sam imala praksu, naravno, samo kimnu glavom ne znam... stvarno se previse jadam pokusavam se ne jadati, ali... to je ocito jedino dobro sto ovako lijepo srcim i smislim u glavi pa zapravo to i jeino imam u svojoj glavi svoje jade ne mogu pisati kako mi je bilo u skoli zato sto su praznici (izmedju ostalog), ne mogu pisati kako mi je bilo vani na nekom koncertu zato sto nemam prijatelje i nejdem van (znam, jadna sam)... vise sam prestala brojat kolko sam puta pomisljala na samoubojstva.. ne znam kako nekome moze biti dobro u zivotu ako nema ono najvaznije, onaj drugi dio sebe-prijatelja u jednom djelu sebe krvim za to, ali opet i cijela moja obitelj je kriva zato sto sam posatala takva kakva jesam.. postala zanemarivanje jos u ranom djetinstvu da to je to moj bratic i moja sestra su nekako najdraza, i najljepsa i najmilija djecica koju imaju naravno, sestra je najsatrija, svi je vole, ovo-ono... onda sam ja dosla.. bilo je 5 minuta slave.. bla bla bla... onda je doso bratic.. najmanji je bio (i ostao) pa je sav neki umiljati... kad je sister krenula u skolu, svi su bili ponosni na nju, kako je vec velika curica, tada je i bratic krenuo u skolu, pa i on bio u cntru paznje... a ja ono, ko i uvijek, u sredini... vec tradicionalnoj - nevidljivoj sredini -.. i tako sam se s vremena na vrjeme navikla na to da sam uvijek bila ja ta koja je stajala sa strane. (nastavak slijedi...)

Djecica, pognute glave, sramezljivo odgovaraju, ako uopce ista odgovaraju.

Djecica hitno, prvi put otkad su usli u ucionicu, podigose sramezljive glavice toliko visoko da mogose vidjeti sliku i usmjerise na nju znatizeljne i zacudjene poglede.

jadna glorina djecica ce se smrznuti br brrrrrrrr, najbolje da ih ne pusta vani..: zubo: mi opalili grijanje na trijestdva pa trkamo goli i bosi po kući: ne zna:

Ja nekima od njih predajem informatiku, i svima njima engleski, pa su me djecica prozvala: Hermana Teacher Sestra Teacher

Stvarno je lijepo nekome nesto donirati i sretnog ga uciniti a kada su djecica u pitanju koja leze bolesna u bijelim kreveticima tu nemam rijeci i uvijek sam spreman pomoci Neznam ali stvarno nije bilo ciljano mozda je slucajnost ali moja prva veca humanitarna pomoc u Hrvatskoj isla je u opcu bolnicu Pula na djeciji zarazni odjel.

Iako sam cjeli dan trcao i tražio, umor jednostavno nisam osjecao i dok sam vozio prema Puli, jednostavno sam razmisljao kako ce djecica biti sretna kad ugledaju poklon.

A do tada, neka se djecica " igraju ".: zubo:

Ali vidim da su ovdje mjerila drugacija i to mi je smijesno i jadno... svi koji nisu glasali za tebe su nevjernici i apatrioti... kako barem neka djecica ovdje pisu, na koje se bas i ne ljutim jer su oni samo djecica, ali tu upadaju u pricu roditelji i o takvima ne zelim ni rijeci vise...

Ekvadorska djecica su se, bas poput malog Isusa, svemu ovome razveselila jos vise nego li novcu za skolovanje, hranu i knjige,

meni je fascinantno kako su neki izveli zakljucak da su djecica gladna jadna i raspustena u boravku dok oni piju kavicu u krevetu. lol. a kaj ak se radi o djecici srednjoskolcima, koji dabome znaju otvoriti frizider i uzet si jelo: ne zna:

Dakle: iste face ili njihova razmazena djecica od 1945. Iste face, ista shema vladanja bez ekonomskog pokrica i mozga.

Djecica veselo trckaraju, ili se igraju u pijesku, glasno pozdravljajuci: Buenos dias, hermanitas, starice u zivopisnim maramama i nosnjama ljubazno se smjeskaju, koji pijanac protetura ili zaspe uz rub ceste, a mlade mame vode svoju brojnu djecicu ili one najmanje nose u prakticnim zavezljajima na ledjima... Tako i curice u nasem vrticu, svoje lutkice privezu na ledja, zabavljajuci se i drugim skromnim igrackicama...

Na kraju sv. mise, djecica su rado pomogla prenijeti svoje plasticne stolicice na novu lokaciju, skolsko dvoriste...

Nadam se da nisam previse naporan u tom svom cilju... ali stvarno vjerujem u to. (U temi Ante Pavelic i nevina Djecica cete procitati moj prvi tekst ovdje.... i to iskreno vjerujem sto sam napisao.... taj tekst me rasplakao.... i moram reci da sam jedan od tih koji ide na misu za tog covjeka, jer kada vidim koliko ima osoba koji mu i nakon smrti iskreno zele zlo onda mi pojedinci imamo veliku zadacu na taj dan sto se tice molitve za sve osobe koje su preminule datuma 28.12)

Sestre pricekaju dok se vrata automatski otvore, a bogataska djecica se vesele dolasku male Mileydi i igranju s njom.

Euharistijski stol koji ceka male prvopricesnike (broj 12 mojih prvopricesnika dao mi je jednostavnu, a nadahnutu ideju: na svakom mjestu pisalo je ime jednog od apostola, a djecica su na ulazu trebala izvuci " svoje " ime i naci svoje mjesto... No, Juda je vec otisao, a na njegovo mjesto vec je bio stigao sv. Matija:)

No kao i sva djecica i ova imaju facebook profile.

pa gospodo nije to i jedina fojba.ti antifasisticki koljaci gotovo svaku fojbu u istri markirali su sa nekoliko kostura.inace trebalo bi takodjer potraziti dokumentaciju o fojbi ' bubiceva jama ' pokraj plomina iz koje se cak koristi pitka voda. da li je netko cuo od ovih jugokomunjara koji pricaju da svaki ratni zlocin branitelja treba istraziti i kazniti, da spominju partizanske zlocine.nikako, cak se potrude kada se otkrije JEDAN takav da ga pod hitno puste iz pritvora i prekinu postupak.kazu udbaska djecica da je uslo u zastaru.zlocin poslije rata.inace sva istrazivanja o zlocinima tih antifasistickih koljaca sluzbeno su prekinuta jer se komunisticka djecica boje za svoje djedove i oceve koji su im priskrbili diplome, polozaj e, bogatstvo i karijere.

Cak sam slozila i neku jednostavnu pjesmicu na mjesavini spanjolskog i hrvatskog, kako bi obje strane naucile neke jednostavne rijeci onog drugog jezika, i koju bi djecica mozda mogla pjevusiti uz neku jednostavnu djecju melodiju.

.. danas mi je nakon dosta vremena bio onako bas ok dan.. barem za sada.. valjda zato sto sam se makla iz kuce.. otisla do grada.. promjenila sredinu.iako sam imala puno posla.. hodanije.. gnjavaže,, jos k tome i snijeg je padao cijelo vrijeme.. a ja pješke nogu pred nogu.. i to u 8 cm visokim potpeticama.. (vrag ih odnija i tko ih je izmislio.. a najprije onoga tko se tako pametan sjetio obuti ih na ovakvu vremenu).. ali izuzev tih par sitnica bilo je ok.. i tako danas orna i raspolozena sa puno energije.. odlucih nesto napisati i ovdje.. biti malo vrijedna. iako sam u stisci sa vremenom (moram na probu folklornog drustva). razmisljala sam citavih par sekundi o temi danasnjeg moga posta.. inspiraciju mi dala moja djecica.. igre.. gledajuci ih kako se igraju.. pomislih zasto se i kada izgubi.. taj smisao.. masta.. osjecaj.. kreativnost za igru.. i zakljucih da se u biti niti ne gubi.. samo se mjenja od neiskvarene zabave koja je samoj sebi svrha u pokvarenu.. kojoj je svrha povrijediti.. osvojiti.. udovoljiti svome egu.. pod svaku cijenu.. iskreno ne volim igrice.. volim one djecje.. ove odraslih ljudi.. ne shvacam niti ih zelim shvatiti a pogotovo ne zelim sudjelovati u njima.. u tim igrama ulog su osjecaji.. moji.. osjecaji drugih.. nevinih ljudi.. a s time se ne igra.. dosta vremena provodim na kojekakvim stranicama za upoznavanje i u zadnje vrijeme javlja mi se jako puno ozenjenih muskaraca.. vecina ih pokusa nesto.. cak i otvoreno kazu da traze osobu za avanturu.. sex.. jebacinu.. nijanse su u pitanju ali sve se to svodi na isto.. ali vecina ih kada cuju moj stav o tome.. a to je da je brak svetinja i da se u to ne zelim na takav nacin petljati.. odustane.. prije ili kasnije shvate da od svoga stava ne odustajem.. ali mi je zao sto gotovo niti jedan nakon toga odbijanja nije imao potrebu ostati samnom u prijateljskom kontaktu.. sad je li to pitanje povrijedenog ega.. ne zelim nikoga povrijediti niti osudivati.. svatko ima svoje razloge zasto nesto radi.. ili barem misli da ih ima.. i ja to poštujem.. ali oni odbijanje shvate kao atak na sebe.. kao moje glumljenje svetice.. kao ponizavanje njih.. velicanje zena itd itd.. druga situacija je kada nekoga upoznas.. sve cini da bi te osvojio.. ali cim te osvoji.. ne mislim u fizickom smislu.. nego cim shvati da gajis neke osjecaje.. shvati to kao tvoju slabost.. kao dozvolu.. cak i poziv.. odobrenje da te povrijedi.. gubi se u njemu ona zelja da te usreci i javlja zelja da usreci i udovollji sebi.. preko tebe.. pod svaku cijenu.. i dokle god to dopustas.. postaje sve gore.. dolazi do granice bljutavosti.. neukusa.. sto je tebi vise stalo.. njemu postaje sve manje stalo.. e onda kad dotjera do kraja.. kada shvatis da ne zelis tako.. kad mu pokazes da ne moze tako.. kad nesto nepovratno pukne u tebi.. kad ga prestanes voljeti cak i cijeniti.. shvati da te gubi.. strah ga je toga i pocinje ponovno osvajati.. truditi se.. opet igra macke i misa... samo ne shvaca.. da ono sto jednom pukne nitko vise ne pokrpa da bude kao novo.. e te igrice.. toplo-hladno.. macka-miš.. pa ono.. necu je zvati.. neka malo pati.. i tome slicno.. to moji zubi ne mogu prožvakati.. niti zeludac provariti.. mora da imam jako osjetljiv zeludac ili lose zube.. jer vecini drugih to ide u slast..

Ova okupljanja po domovima, su me podjsetila na nase devetnice Gospi, posebno kod gdj e Dragice u Samoboru, u njenoj maloj kapeli... Molitva, djecica, pjesma, druzenje - ma pravi blagoslov

Zenica, djecica, nedjeljna misa i neporocni zivot.

Djecica su vam, na poticaj s.

Drzavo i Crkvo takode i Familio pa gdje ste vi bili za neko moze tako nesto gledat pa to su jadna djecica koja nisu svojom voljom dosli na ovaj sviet.

Ne moram vam ni reci da netko radi npr. u Adrisu radi vrhunske pravne stvari, dok odvjetnicki vjezbenici stancaju rjesenja o ovrsi i slusaju kako im izmuceni narod jebe majku misleci da ta jadna djecica od vlasitite volje njih ovrsuju.