Po meni je smisao filosofije u tome da nakon sto pokaze da ima smisla " dogovoriti se " (ne bez pomoci pendreka na kojem pise: skeptootreznjivac) o tome da postoji postojanje i da moc naseg spoznavanja dozvoljava uvid u tu cinjenicu na zadovoljavajuce objektivno kvalitetan nacin sto ce reci da ta spoznaja nije iskrivljena preko mjere koja bi znacila ispravnost opravdane pretpostavke da je Bogu cilj da nas vara, a ne samo da nam zamagli krajnje jasan uvid ne dajuci nam da kusamo sa stabla Zivota, nakon sto smo tako glupo vec prekrsili Njegovo naredenje i kusali sa stabla Spoznaje dobra i zla, dakle, po ustanovljenju " dogovora " o postojanju postojanja slijedeci cilj filosofije bi trebao biti: ukazati na smislenost " dogovora " o tome da o transcendentnom mozemo znati na posredan nacin buduci da i to posredno zakljucivanje svoju zadovoljavajuce objektivnu kvalitetu crpi iz odsustva Bozje namjere da nas vara... slijedeci " dogovor " je da o tom transcendentnom mozemo znati toliko koliko nam On (Bog-Bitak) o sebi objavi, NE VISE OD TOGA, jer ako bez Njega ne bi bilo niti postojanja, a bome u tom slucaju niti icega sto postoji, ne vidim zasto bi normalnom covjeku bilo neprihvatljivo pomiriti se s tim da i u svemu ostalome ovisimo o svom Tvorcu, a u ovom slucaju se radi o mirenju s cinjenicom da kako Bog zeli da znamo za Njega dajuci nam spoznaju kojom do tog saznanja (o njegovom Bitku) mozemo doci zahvaljujuci njenoj kvaliteti koju je Bog sazdao takvu, isto tako Bog ne zeli da znamo o Njemu na nacin da ga direktno " gledamo " pa da mozemo reci KAKO IZGLEDA BITAK... nakon sto postignemo tih nekoliko " dogovora " slijedi trasiranje puta koji vodi ka Bogu iliti Bitku, a to je put Etike (ljubeci bliznjeg ljubimo Boga), e sad, oni koji ne pristaju na ove dogovore samo zato sto filosofija odavno ima prizvuk elitizma (cemu je Gorgija itekako pridonio svojom retorikom) te su tim prizvukom zavarani i naivno misle da uz pomoc retorike mogu napraviti cuda i ipak preskociti granice za koje je sam Gorgia najbolje od svih pokazao kako i koliko su nedostizne i nepremostive onda se radi ili o djecici koja se ISKRENO ljute kad im se ukazuje na elementarno nepoznavanje stvari s kojima se igraju ili se radi o djecici koja se pretvaraju da se ljute jer im je jednostavno do prepucavanja zbog prepucavanja, a ne do dijalektickog napredovanja ka hinjenom cilju za koji i sami znaju da je nedohvatan, zar ne Servantes?