Djedi i baki tortu su pomogli izrezati praunuci, a uz glazbenu pratnju Džima banda, druženje s pjesmom i plesom nastavljeno je do kasnih noćnih sati.

@elle, hvala na dugom komentaru u koji je uloženo dosta truda. cijela ekipa onih koje si nabrojala da rade nedjeljom spada u državne službe ili u lokalnu upravu i samoupravu i njihov rad nedjeljom reguliran je na pošten način, niti rade svaku nedjelju, niti im nedjelje ostaju neplaćene. itekako dobro im je regulirano radno vrijeme i preko tjedna, pa imaju i slobodne dane i slobodne pauze i sve ostalo. kako liječnici, tako policajci. osim toga, oni su pod zaštitom sindikata i uopće nisu na slobodonom tržištu. teško bi policajac, liječnik ili netko sličan (a gotovo svi s tvog popisa su takvi) mogao ostati bez posla zbog sindikalnog prosvjeda. za razliku od njih, obespravljeni radnici, koji nisu pod zaštitom države, itekako su na udaru moćnih kapitalista. tvoj komentar mi je malo čudan, jer s jedne strane tražiš zaštitu za sebe, kao izmorena si kroz tjedan, a s druge strane bi onemogućila zaštitu obespravljenim prodavačicama. zbilja te ne razumijem. u mom postu nije bilo riječi o kerumu i njegovim dućanima, već o jednom drugom, bivšem zadarskom, sada riječkom poduzetniku, koji je spomenuo svog prijatelja majbaha. a kod tog poduzetnika prodavačice STOJE za kasom, iako bi mogle sjediti. ja sam protiv nepotrebnog izrabljivanja radnika. gdje god se to može, treba uvesti bolje uvjete. konačno, dobre uvjete rada smo imali u šugavoj jugoslaviji, pa nema razloga da ih Lijepa naša nema nema tu izgovora. mene baš briga kako je u italiji, engleskoj ili negdje drugdje. ja želim da lijepa naša, koju smo jedva dočekali, bude najljepša i najhumanija i svi moramo raditi na tome. nadalje, vrlo ružno pišeš o crkvi. izvlačiš neke primjere, koji veze nemaju s onim što crkva u hrvata stvarno jest u cijeloj svojoj širini i povijesti. crkva u hrvata je okupljala hrvate od pamtivijeka do danas i da nje nije bilo, teško da bismo se uopće održali kroz ovu dugu povijest, koliko nas malo ima. ako si ateist, ne vidim zašto bi te trebalo uzbuđivati što crkva poručuje svojim vjernicima. daj unesi malo tolerancije u život. ja kao vjernik imam pravo komentirati crkvu, jer se ona mene tiče. ako crkvi dajem novac, onda je to zato jer ja tako hoću, a ne zato jer me netko na to tjera. vjerujem da ako ne ideš u crkvu, da ni ne daješ za crkvu, pa ne vidim razloga da potežeš pitanje financiranja crkve, niti njenog rada. u svakom slučaju, kad ti bude frka u životu i za tebe su crkvena vrata otvorena. što se tiče izdvajanja dijela poreza za financiranje crkve, to sigurno nije od tvog poreza, već od mog i ovakvih kao što sam ja. jer i mi izdvajamo novac u poreznu kasu i želimo da nam se dio tog novca vrati u našu crkvu, baš kao što se vraća sportašima, glumcima, nacionalnim manjinama i svima ostalima koji žive na državnim jaslama, a koji mene ne zanimaju, ali se ipak financiraju od mog poreza, pa se ne bunim. i da, život nam neće biti u kaosu, svi dućani na benzinskim pumpama i tržnice i dalje će biti otvorene, pa što god ti treba, možeš tamo kupiti. no hvala bogu, matere s djecom u kolicima više neće dovoditi na nedjeljni izlet djecu u šoping centre u onaj smrad i bakcile, pogotovo ne u podzemne garaže prepune ugljičnog monoksida, kao što su to do sada radile. vjerojatno će nedjelju provoditi negdje na izletu, u prirodi ili u posjetu zaboravljenima baki i djedi. ako same nisu svjesne da djeci nije mjesto u šoping centrima, onda će ih bar ovo društvo usmjeriti na ispravan put.

Slike nisu baš neke jer se Djedi mrdaju ruke a i Flafi i igle su nemirni.

Ja sam se kao mala često igrala oko dvorca, kad sam dolazila u posjet djedi i baki.

U posljednjem istraživanju korišten je robot Djedi (nazvan po magu s kojim se Kufu savjetovao prilikom gradnje piramide) opremljen savitljivom zmijolikom kamerom koja može gledati iza uglova.

Djeda se samo pokrije preko glave i pravi se da ih ne čuje, a baka prvo opsuje nešto djedi i onda ih ide hraniti.

Mislim si i ovo i pitam se: Profesor ju je nahvalil, ali gdje je tu priča o djedi i unuku?

Bani ti su i hercezi Bili od Bosne bratučedi, A kraljevi strici i djedi, Kijem ti sada dika jesi.

Fotografije koje je Djedi poslao otkrile su hijeroglife napisane crvenom bojom te crte na kamenu koje bi mogle biti oznake zidara.

Naši djedi rujno vince pili, naši oci djevojke ljubili, aj zašto ne - aj ne bi mi itd.

Čujte, ja sam u Turopolju i ja govorim kako su me učili moji djedi i bake

Riječ je o jednom djedi i unuku.

I mao sam šest ili sedam godina kad je majka otišla sa mnom u posjetu baki i djedi.

Ljubitelji vina mogu doći i kušati Ivanova vina: graševinu, chardonnay, pinot sivi, silvanac, frankovku, cabernet sauvignon i pjenušac Č, te u kušaonici, uz svirku tamburaša, čašom u ruci i delicijama na stolu, slušati pjesme i priču o iločkim i Ivanovim vinima, o djedi Mirku, ocu Peri

Djedi vaši rodiše se tudijer, Oci vaši rodiše se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer: Za vas ljepše u svijetu neima.

Djedi vaši za nj ' lijevahu krvcu, Oci vaši za nj ' lijevahu krvcu, Za nj ' vi isti krvcu prolijevate: Za vas draže u svijetu ne ima.... "

Znaju ponekad izreći razloge zbog kojih ne idu na svete mise: spremamo ručak, došli nam gosti, umorni smo pa se želimo u nedjelju odmoriti, berba je, svinjokolja je, djeca se bave športom, išli smo u goste rodbini; baki, djedi, prijateljima, ružno je vrijeme, imamo malo dijete, zidali smo kuću, nemam potrebu...

Kako su nedavno (nedavno je to bilo) umirali otci i djedi naši,

Na kraju stihova ponavlja se riječ ili dio rečenice: Smrt Smail-age Čengijića Djedi vaši rodiše se tudijer, Oci vaši rodiše se tudijer, I vi isti rodiste se tudijer. (Ivan Mažuranić) ili Livade izgubljenih ovaca Čujem u snu Sanjam u snu Vidim u snu (Jure Kaštelan)

BAŠ ZATO SE PAROVI MORAJU ODLUČITI, IMATI ILI NE IMATI BRAK, IMAT ILI NE IMAT DJECU, DA KASNIJE NE BI BILO FRKA, A NE GOVORIT KAKO SMO SVI ISKUSNJARE, A ONDA I SEBI I DJECI I OKOLINI I BAKI I DJEDI I BEJBISITERKI I SOCIJALNOJ NAPRAVIŠ FRKE. jer mnoge vas ko malu dječicu stalno na stranu odvlači taj pseudo-kulturni i slabo-profitni hrvatski zabavni mainstream iz kojeg na vas ciljaju tzv. zvijezde. to je ono što sam za Rozgu rekao i ostale takve. najbolje onda da brije sve i samo za glazbu, ako misli da neće moći i obitelj. ili se pak sa starcima dogovoriš prije, i sa odgajateljima dobrima, kako će sa djecom koju ti doneseš na svijet, jer ako ti ona nisu sveta, što ti je sveto? idem si popušit pa ćemo malo o Uskrsu, o resurrection svetosti, nešto na moj način, za žene dobre i velike i prave, znate da znam kako. velim, nisi najbolji i najljepši komad na planetu; da jesi on bi se poradi tebe razveo i pao bi mu mrak na oči. i na kraju, kaj nemaš slobodnih dosta.

Ah, neumrli vitezovi, glasoviti Turci stari, s kijem dobiše vas svijet ovi moji djedi, vaši cari, gdi načini vaši bojni i djela su slavna ona u kih izgled jes dostojni viteškijih od zakona?

Najčešće to budu odgovori: mami, tati, djedi, baki, braći i sestrama.

Ma zakop ' o u nj krv i znoj, Ma rodio se na njem ti I tvoji djedi, sinovi.

Tako su baranjske buše - strašne i lijepe, istarski zvončari, međimurski maškori, djedi i babe, maskirani svatovi te maske Cigana, vuka, medveda, doktora i vraga predstavljene unutar kompjuterske prezentacije i slikovnog panoa te izbora dokumentarnih etnografskih filmova koji su bili projicirani za vrijeme radionice.

A GOGO će podatke o neprogramerskim grupama zamejlati svom Djedi na Silbu.

Otada se mali " kanonik " vucario od jednog do drugog sina, pokoran svojim snašicama i tetošeći njihovu dječicu, što ga vukoše za sijede kose i uha, te ga posađivahu na četverice da mogu starcu djedi zajahati na leđa...

ima tomu već dosta davno, tog proljetnog jutra ' 92, jedno je poznato lice uselilo u moju kuću i u mom dvorištu, ispod starog oraha, naložilo lomaču s mojim uspomenama. odlazilo je u nebo, s plamenom, pepelom i dimom, tisuće fotografija moga života. spremio sam tada svoj fotoaparat i sličice događaja bivših i budućih pohranjivao negdje u mojim sjećanjima. i otkrih jednog dana blog. i dugo je trebalo da skupim snege tu gomilu slika u mojoj glavi na neki način vratiti u stvarnost. strah da se nešto izgubi veća je od želje da se to ima. i vraćam, polako, sve te slike u obliku malenih slova, kitim ih i uljepšavam, ne da mi se više svide, nego zato što su slike mojih sjećanja, i onih ružnih, uvijek bile lijepe. i vraćam ih bez nekog reda i neke logike, onako kako na njima prepoznajem neka lica, neke riječi, neku pjesmu, neku temu s nekog posta, neki lajtmotiv... sve ovo neće vratiti vrijeme, otišlo je u nepovrat, dobro to znam, jer... nema više onog restorana u budimpeštanskoj vaci ulici, lenjinovog trga i bulevara crvene armije, nema više " onog " dunava što protiće pored parlamenta i kontrolori u podzemnoj željeznici ne nose više crvene trake oko ruke. nema više onog bečkog diska« naopako »negdje između dunava i dunav kanala, ni onih tamnoplavih šalica za kuhano vino i drugi su stanari u hundredvaserovoj kući umjetnika. nema više onog piva u restoranu na bodenskom jezeru što je naraslo do same terase, ni one stare kuće u kojoj je živjela, ni onih ptica što su krasno pjevale (ili mi se to tada samo pričinjalo). nema više ni mog imena napisanog na papiru i pribodenog na zid jedne kafane u pragu gdje smo u šest ujutro doručkovali pivo iz ruku male plave simpatične konobarice. nema ni onog crno-bijelog klinca u mornarskom odjelcetu s medvjedićem u ruci što se smije baki i djedi naslonjen na oronuli zid stare šupe. nema više ni Nje, ni Nje, ni Nje, onakve kave su bile... ni starog oraha više nema, posjekao sam ga odavno, svojom je starošću mamio suze, ni pepela, ni dima s one lomače gdje sada raste patuljasti čempres. ni puno sjećanja dozvati ne mogu, skrivaju se vješto negdje po mojoj glavi bojeći se valda nečijeg strašnog suda. opisujem slike onako kako ih vidim, i nisam uvijek u pravu, znam, i ne ponosim se baš sa svakom od njih, ali tamo gdje putujem, i gdje ću na kraju stići, valjda postoji neko da ih pravedno procjeni.

Moja prateta po djedi, c. s.

Njegovo je hebrejsko ime bilo Amšel, dobio ga je po djedi s majčine strane.

A djeci nemoj molim te govoriti ruzne stvari o djedi i baki, time samo bacas otrov u taj mali svijet, cemu to?: (