Svu zemlju, veli uđuture, a tebi samo vrtlić oko kuće, kažu, okućnica Krivo ljudima, gdje neće, očevinu i djedovinu na pedalj svesti, a sili nečistoj i to smiješno, raskrečila noge na pragu i ojka:

A tu su razne manipulacije sa seksualnim odgojem, bankarskim kreditima, zaduženjima, najavljivanim porezima, strateškim investicijama, porezima na nekretninu, stanove, kuće, vikendice, minusima na računima, ako ne platiš porez tri godine za redom oduzet će ti nekretninu, djedovinu koju su naši preci uspjeli sačuvatiu u svim režimioma, ali ovima nećete moći opdoljeti.

Bravo Gale, dobiš bodove.... a sad pogledaj kroz prozor i pobroji naše kauboje, možda pogledom zahvatiš i kojeg domoroca koji bježi pred nekakvim željeznim bikom koji se sprema srušiti njegovi djedovinu i sagraditi kupovni centar...

Tečaj je namijenjen svima koji žele započeti ili unaprediti svoj rad u vrtu, koji kupuju zemlju, žele obrađivati djedovinu ili tek razmišljaju o prvim koracima prema odlasku iz grada, kao i onima koji žele kuću izolirati prirodnim materijalom ili pokrenuti gradski povrtnjak, a također i svima koji na izazove i krize 21. stoljeća žele, ne čekajući političke odluke, odgovoriti djelovanjem vlastitim rukama.

No, dok se od seljaka traži da kao hipoteku založe svu svoju djedovinu, ne čini se ništa da im se pomogne da za svoje naglo povećano stado nađu zemlju za ispašu niti im se za njihov proizvod zajamčila cijena u nekim razumnim okvirima.

Kako je na početku nedjeljnog skupa rekao predsjednik temeljnog ninskog ogranka HDZ-a Jakov Šalov, inače bivši gradonačelnik, nakon što se vijest o potpisivanju kontroverznog ugovora proširila Ninom i njegovom okolicom, u nekoliko navrata do sada HDZ i HSP tražili su od Vijeća MO-a Nina da sazove zbor građana kako bi se na njemu neposredno Ninjanima odgovorilo što ga je to motiviralo da gradonačelniku mr. Josi Štulini i predsjedniku GV-a Mili Predovanu dade odriješene ruke da tako olako prodaju ninsku djedovinu.

Nakon nove odluke Trgovačkog suda, obitelj Krstelj prisiljena je djedovinu vratiti u portfelj Hrvatskog fonda za privatizaciju i HTP-a Hoteli Lopud d. d. u stečaju.

Naš cilj, naša dužnost bila je braniti djedovinu, vlastito ognjište, braniti svoje obitelji, braniti pravo na opstojnost našega naroda.

- Teško sam prelomio da prodam svoju djedovinu kako bih vratio dugove.

Tako su i prodavali kuće, zemlju, djedovinu, nije se puno gledalo kome, mogao je biti i srbin najgori, ali je važno da je donio pare, pa proždrli i polokali i vječno se upisali kao izdajice svojih mjesta.

Po tako drastičnom poskupljenju više ni otočani koji žive na kopnu i održavaju djedovinu neće imati mogućnosti odlaziti na otoke.

Povijest Međimurja također je bogata jer te faločec zemlje mnogima je bio trn u oku, mnogi su ga svojatali, mnoge tuđe zemlje gazile su našu djedovinu.

Oni jadnici kojima je djed u dobi od 90 godina jos sagradio pred kojih 4 - 5 godina kucicu na moru u vrijednosti od par sto tisuca eura, pa time to s pravom nazivaju djedovinom i iz nostalgije ne iznajmljuju takodjer nek plate jer oni koji imaju pravu djedovinu staru 50 ili sto godina na podrucjima gdje su si vuk i medo rekli laku noc, nemaju straha jer je procijena odgovarajuca.

A pak ovi koji imaju noviju " djedovinu " a ipak iznajmljuju nek prijave pa imaju popust.

Očito da vašem izvoru, poljoprivredniku iz Vodnjana, još uvijek nije jasno kako se provodio natječaj i da mu neće nikada biti jasno kako to da on nije dobio svoju djedovinu " u zakup od države.

Čeljadetu kad je zdravo manjka puno stvari, a kad je, ne daj bože, bolesno, samo zdravlje, kaže Mile Tepša, riječki cestar koji se svakim dolaskom na djedovinu jednostavno preporodi.

Ispričao je da su se upravo zbog lijekova koje po psihijatrijskoj dijagnozi uzima već godinama, on i otac žestoko posvađali i prije mjesec dana, kada su iz Splita došli na djedovinu u Pridragu.

Zato i jest dalmacija puna vikendaša, među njima i srba što je lokalno stanovništvo, prodavalo djedovinu, uzelo pare, proždrlo i popilo, a mjesto za cijelu vječnost obilježeno.

Čudesan je podatak da taj zdravi pedesetogodišnjak, slobodno možemo reći hrvatski gospodarski junak, povratnik je na svoju djedovinu.

To je životna priča modne dizajnerice Ide Stipčić Jakšić i supruga joj, kamenoklesara i kipara Dražena Jakšića, koji su sa kćerkom slikaricom, sinom kiparom i nevjestom restauratoricom sto godina staru djedovinu u Donjem Humcu sto posto preokrenuli u posve novo zdanje.

Unatoč službeno provedenoj deložaciji Općinskog suda u Zadru, Vukići su ipak dobili dopuštenje da još 20 dana mogu ostati u svojoj kući, spakirati se i pronaći drugi smještaj, ali i priliku da se nastave boriti za svoju djedovinu u kojoj su generacije prije njih živjele 200 godina.

Oštro je napao Linićev zakon o uvođenju poreza na nekretnine, jer će on samo osiromašiti obične građane, opustošiti još više ova već uništena sela, jer će ljudi zbog nemogućnosti plaćanja tog poreza prodavati svoje nekretnine u bescjenje, svoju djedovinu koju danas održavaju morat će prodati zbog ovog novog poreza.

Otkad sam se vratila na djedovinu vidim sve drugačije nego sam vidila dok nisam bila tu..... uočila sam i to svi trkeljaju a niko ništa ne čini da bi krajina krenula uzlaznim tokom..... nije sve u nekim kulturnim večerima i nečem tako sličnom,,, treba mlade zaposliti a ne da počast grada zavlada selom... nismo mi svi Matani ni Škiljo.... to je bio samo jedan dio krajine koji je pun stina i malo zemlje,,,, reka bi moj did... AKO MI IMA KOMŠIJA IMAM I JA......

Ne, ne možemo to više trpjeti, ne damo svoju djedovinu i vratite nam već jednom naše.

Sa onim parama što smo donijeli rasprodavši djedovinu, kupio je otac dvosobni stan: to je sve što imamo, a nekad smo bili među imućnijima.

Prodao sam djedovinu da kupim dionice vrijedne 400 tisuća DEM.

Ne dajte djedovinu vampiru Liniću ne dajte da se njome plaćaju kamate dugova koje su veleizdajnici podigli, spiskali i pokrali

Osobito dojmljivo, što je nagrađeno velikim pljeskom, je bilo kada je ispričao kako je mlada 20. godišnja Danka u Njemačkoj ostavila topli dom i roditelje i došla u Škabrnju, braniti svoju djedovinu.

Nema nam druge nego sto prije preseliti u Austriju, blize Becu i tamo raditi, a starim austrijancima sto su jednom nogom u grobu, prepustiti da dodju na nasu djedovinu amo umirat. a mi da im radimo u austriji kako bi njohovr penzije bile sto vece.

Sv. Kuzma i Damjan su zaštitnici mjesta, braća, ranokršćanski sveci i mučenici po kojima je župna crkva dobila ime. 26. rujna svake godine mjesto Lastovo slavi svoje zaštitnike te na taj dan u mjesto pristižu brojni gosti, među kojima je najviše onih koji su nekad davno tu ostavili svoju djedovinu radi odlaska za boljim sutra.