Davno, u djedovoj kući u BnM, kopajući po sanduku sa starim stvarima našao sam knjižicu Povrčarstvo napisanu od Kvirin Broza, u izdanju Naklada društva Svetojeronimskog iz 1910. godine.

Nedavno sam u djedovoj sobi ugledao tu fotografiju i nisam je mogao prestati gledati.

Glavni junak Arthur je dese-togodišnjak koji u djedovoj biblioteci pronalazi staru, prašnu knjiga koja govori o narodu Minimejaca i o velikom blagu koje je skriveno u njihovoj zemlji.

I kada se čini da nema načina da spasi bakinu kuću, u djedovoj biblioteci ukazat će se tračak nade: stara, prašna knjiga koja govori o narodu Minimejaca i o velikom blagu koje je skriveno u njihovoj zemlji.

Filmaš iz Toronta Rob Spence (36) izgubio je oko kao tinejdžer na djedovoj farmi.

Njihova priča topla i dobrodušna ozračja polazi od pretpostavke da se u svakoj obitelji nalazi barem jedan član koji nije s ovoga planeta: Bingo i Bongo, dva brata blizanca, vide u djedu izvanzemaljca koji je desetljećima putovao svemirskim pučinama, sumnjičava sestra Anika sklona je pak u djedovoj osobnosti pronaći zlikovca, dok ga mama doživljava kao čovjeka koji se želi iskupiti i svoje posljednje dane provesti u familijarnom krugu.

Za sve male i velike koji uživaju u ovim predblagdanskim danima Restoran kostajničko brdo Djed organizira Božićnu čaroliju u Djedovoj kolibi.

Unatoč djedovoj strasti osobno se protivim bilo kakvoj vrsti lova na životinje osim fotoaparatom.

Pučke škole, koje sam pohađao u Seerkirchenu na Wallerskom jezeru i u Traunsteinu nisu me mogle ugroziti, jer ja se, uvijek u djedovoj blizini, dakle uvijek i pod njegovim prosvjetiteljskim utjecajem, tim pučkim školama uopćen nisam vidio izručen, kroz njih sam mogao prolaziti na distanci, olako i bez najmanje štete, ali iznenadni prijelom u djedovu mišljenju, prema kojem je za mene odjednom ipak bila nužna takozvana viša škola, u meni je razorila mnogo toga.

Naime, tog jutra, na svoj jedanaesti rođendan, usprkos upozorenjima svoje majke i izravnoj djedovoj zabrani, nije mogao odoljeti i izišao je van na ulicu.

Djedovoj obitelji granulo je sunce kad su došli uZagvozd.

Živio je par kuća od djedove.. i od tog dana bili smo nerazdvojni.. radili smo kilometre i kilometre skupa.... išli smo u školu skupa, sjedili skupa, vraćali se doma, isli van i na prve tekme, turnire i izlaske, učili skupa i slušali beatlese s ploča na staroj liniji njegovog ujaka.... ja sam bila ponosna kada bi on osvojio turnir... on je bio ponosan na moj štreberluk iako me je uvijek zezao za to..... on je znao kako je meni bilo živjeti u djedovoj kuci.. a ja sam znala kako je njemu bilo živjeti s ocem pijancem koji je tukao njega i majku.. bježali bismo skupa, smucajući se po ritovima.. i igralištima... pusili smo prve cigarete i pili prve pive (popio je prvo i jedino pivo sa mnom)... uvijek bi me crtao... imam i danas milijun njegovih skica i crteža.... jedan sam tako nosila svuda sa sobom.. dugo, dugo... on je bio taj koji me je vodio na prvu zornicu.. iako dotada nisam ni znala sto je to... zbog njega sam zavoljela snijeg.. on me je naučio da se ne bojim mraka i da igram košarku.... da nacrtam pile iz jednog poteza i da obojim ogradu.... i kasnije kada smo krenuli u različite srednje škole i imali milijardu prijatelja i kad sam se sa svojima preselila u svoju kuću... i kasnije kada se potrefilo da idemo skupa na maturalac i poslije jednog noćnog kupanja... i kasnije kada mu je otac umro.. kada je počeo igrati za lokalni klub... i kada je imao prvu curu i kada nam je bilo slomljeno srce... i jos puno kasnije, kada je umalo on postao otac.. a ja mislila otici van na studij.. i kada je on postao nogometna faca.... a ja se preselila u drugi dio države.... kada samo se i fizički razdvojili... bili smo ipak nerazdvojni... bez obzira na udaljenost...

Najstariji sudionik bio je osamdesetogodišnji Radoslav Karleuša iz Zagreba koji je sa svojim Citroen GS-om proputovao čitavu Europu, a najmlađa beba stara tek 3 mjeseca došla je u pratnji mame u djedovoj Bubi.

- Idemo i mi - zapovijedi unuka, odupirući se djedovoj ruci.

Rođen je 1969. godine u Meksiku, a već od najranijeg djetinjstva, na djedovoj farmi odrastao je s životinjama.

Kuzmu sam upoznao još tamo ranih osamdesetih pišući s beskrajnom simpatijom o Galeriji na Bankete, toj čudesnoj maloj hvarskoj galeriji smještenoj u djedovoj konobi, a potom sam, kao i većina kritičara, bio oduševljen Kovačićevim blistavim kiparskim talentom.

Jedan je rođak po naputku gospodina Skroče doslovno je sjeo na lijes nakon čega su nekako uspjeli kopče poklopca lijesa zatvoriti, međutim, nesnosan smrad osjetio se uokolo i nakon zatvaranja - priča uznemireno unuka pokojnog Blaža S. dodajući kako im je cijela ta situacija poremetila i daljnji plan po djedovoj posljednjoj želji.

Što se zbivalo u djedovoj glavi, je li tu Titovu pojavu pripisao svijetu čarolija, anđela i vragova, ili ju je pojmio kao misterij modernog svijeta, to neću nikada otkriti.

Kako smo u djedovoj kući u Biogradu imali stariji model TV prijamnika Toshiba (zovem ga Tošiba Domžale po slovenskoj tvornici sanitetskog materijala Tosama iz Domžala) kupio sam digitalni prijamnik - adapter kako bi na Tošibi mogao primati digitalno emitirane programe.

Radnja filma prati dvojicu bezobrazno duhovitih mladića, Cigu i Maxa (glume ih Dean Krivačić Cigo i Maksimilijan Ružinski), koji se u staroj djedovoj krntiji upute na more.

U štaglju onkraj kolibe Djed je imao parkirane saonice koje su vukli njegovi sobovi Din i Don.Din i Don po cjelu su godinu slobodno lutali u šumi koja je okruživala imanje Djeda Mraza u potrazi za travnatim izdancima što bi povremeno izvirivali ispod gustog snijega.Kao i svi šumski stvorovi tako i patuljci iz ove priče, imali su svog nebeskog zaštitnika dobru Vilu sa sjevera koja je brinula za sigurnost patuljaka i životinja iz Sjeverne šume.Jedne noći sa neba se spusti sjajna kugla obasjana polarnim svjetlom, upravo u dvorište Djeda Mraza.I dok je Djed Mraz uživao u večeri i veselom čavrljanju sa svojim prijateljima patuljcima za stolom pod prigušenim svjetlom kamina u kojem je tiho pucketala vatra što je naložiše zajedno patuljci i Djed Mraz kako bi se ugrijali.Najednom usred mrkle polarne noći ružičasta svjetlost obasja djedovu kućicu.Odjednom se na velikim hratsovim vratima začuje zvonjava mjedenog zvona što je visjelo iznad vrata.Djed zajedno sa najstarijim patuljkom u nevjerici krene prema vratima u čudu su se zapitali što li se to događa, tko je zvonio na vratima? U nevjerici otvoriše vrata, a na pragu drvenih vrata stajala je dobra vila sa Sjevera, začuđeni patuljak i Djed Mraz pozvaše vilu u trošnu kolibu.Sijeli su za stari hrastov stol, na stolu se se nalazile četiri adventske svjeće koje su skoro dogorjele i svojim slabim svjetlom osvjetljavale kolibu, a pokraj stola na ležaju ostali patuljci su zbunjeno gledali vilu koja je stigla kao nenadani gost.Djed Mraz započne razgovor i tada ga vila prekine, Djede reče ona došla sam ovoga puta potražiti pomoć vas i patuljaka, naime djeca u svjetu su tužna i nemaju nikakvu nagradu za svoja dobra djela tijekom godine, roditelji nemogu svoj djeci kupovati poklone za predstojeće novogodišnje blagdane, pa sam mislila da im zajedno pomognemo da dobiju zaslužene poklone.Ali kako mi tu možemo pomoći, naime ja nisam godinama vidio ljude a ni moji prijatelji patuljci, reče Djed Mraz, a patuljci samo potvrdno klimnu glavama.Vila nastavi pa reče dragi moji prijatelji znam da u djedovoj garaži postoje strojevi za pakiranje kojima je nekad davno djed pakirao pokone za svoje poznanike i prijatelje, koji godinama nisu radili jer se djed povukao tu na Sjever gdje nema nikoga svoga.Da tako je reče Djed ali mi nemamo poklone, a sami ih teško možemo izraditi, nemamo ukrasnih traka, mašnica, kutija, igrački i svega što za jedan poklon treba reče djed a patuljci samo potvrdiše nejgove rječi.Tad vila čarobnim pokretom svojeg magičnog štapa pretvori stare cjepanice pokraj kamina u veliko brdo igrački, sljedećim pokretom stvori na stolu razne slatkiše i veliku hrpu šarenih paketa.Tada najstariji patuljak reče, mi ćemo pakirati poklone a Djed obzirom da je ljudskoga roda neka razveze pokone do svake kuće na kugli zemaljskoj.I svi se žurno premjeste u Djedovu garažu gdje su patuljci cjelu večer čistili i popravljali stare stojeve, a u rano jutro strojevi su bili spremni za rad.Jedan dio patuljaka koji te večeri nisu bili u kolibi Djeda Mraza izjutra su se pridružili ostatku patuljaka u garaži i zdušno pomagali u spremanju poklona.

Pauzu su imali za ručak pa su mudri patuljak i djed raspravljali kao bi mogli sve poklone baš u jednoj noći odnjeti baš svakom djetetu na kugli zemaljskoj, tad su se dosjetili stare vreće koju je Djed kao mladić dobio na poklon od svog ujaka koji je bio mađioničar.Naime ta vreća je bila čarobna pa se unju moglo staviti sve što si zamislio i nikad se nije mogla prepuniti stvarima koje bi u nju stavljao.I tako pokloni su završavali u Djedovoj staroj crvenoj platnenoj vreći.Došlo je vrjeme večere pa su patuljci dozvali vilu da se uvjeri da su svi pokloni koje je načinila spremni za isporuku djeci za koju su bili i manjenjeni.Vila se sa neba ponovo spustila u sjajnoj kugli, no ovoga puta i vila je ponijela darove za Djeda Mraza i patuljke.

Eto dragi prijatelji došlo je vrjeme badnje noći, noći koja je čarobna.Bili ste dobri u svome radu izato sam vas odlučila nagraditi ovim skromnim darovima, patuljci su se začudili kad su otvarali poklone jer je vila pogodila tko je što poželio kao poklon.Najstariji patuljak dobio je na poklon kapu mudrosti tako je sa njom postao još mudriji i pametniji.Tada je jedno lice u kolibi bilo nenasmješeno lice Djeda Mraza, jer poklone koji su dobili patuljci bili su za patuljke ali ne i za njega.Vila sa osmjehom na licu priupita Djede što si tužan a Djed reče: Nisam tužan koliko sam zamišljen reče Djed, večeras trebam prehodati cjeli planet Zemlju i dostaviti svakom djetetu poklon, neznam dali ću to moći ova noć je čarobna iako traje kao i druge možda neću imati vremena isporučiti sve poklone, a ktome ovako star moraću sve dimnjake obići pješice, nisam više u punoj snazi reče Djed.Tada vila zazove sobove Dina i Dona te oni priđu Djedovoj kolibi te ih ona pospe čarobnim prahom od kojeg se oni podmlade u dva mlada soba koji mogu i poletjeti urešena šarenim vrpcama, ularima i zvončićima.Djed i patuljci u čudu su gledali što se događa ispred kolibe, zatim vila ode do starih saonica te ih pokretom njenog čarobnog štapića pretvori u najljepše sanjke sjevera.Tada vila priđe Djedu Mrazu te ga dotakne svojom rukom i na djedu se njegovo krzneno odijelo pretvori u prekrasno poznato crveno odjelo od najfinijeg pliša, a kapu koju je dobio davno na poklon od svoga oca u lijepu plišanu crvenu kapu sa bijelom čupavom kuglicom na vrhu.Djed se zahvali na poklonima ali još je bio nesretnog lica, tad vila reče zanm Djede što te brine Vrjeme, ali ne brini se ova je večer čarobna i za tebe vrjeme neće teći kao i za ostali ljudski rod te mu pruži sat kojim je Djed mogao zaustaviti vrijeme, da bi stigao isporučiti sve poklone na svjetu.Djedovo lice se ozarilo jer i on kao svaki djed na ovome svjetu najviše voli djecu, pa mu je sad bilo posve jasno da će stići na vrijem odnijeti svakom djetetu poklon u njegov dom.Vila pozdravi svih i vinu se put neba u sjajnoj kugli kako je i došla.Djed je uz pomoć patuljak upregnuo sobove u sanjke, a na sanjke nabacio vreću prepunu poklona i vinuo se prema zvjezdama raznoseći pokone djeci svjeta.

U organizaciji Hotela " Central " Hrvatska Kostajnica u tom će se gradu na čuvenom brdu Djed svake subote i nedjelje do 23. prosinca održavati " Božićna čarolija u Djedovoj kolibi ".

Hajde, neka se mala najede, napiše zadaće i naspava, pa je sutra ponovo pogodi tom svojom strelicom govorio je djed Amoru koji se samo smješkao djedovoj brizi i djedovim idejama.

Maminoj plaći, bakinoj, hrvatskoj penziji i djedovoj, poštenoj, inozemnoj.

No, Jacob odlučuje pronaći otok o kojem je toliko slušao, te doznati što se krije iza pisma tajanstvene gđice Peregrine koje pronalazi u djedovoj zbirci pjesama.

Mara: Geometrijski pribor, razbacan alat u djedovoj radionici, ispreplitanje geometrijskih likova.

U najljepše uspomene iz djetinjstva Robert von Ranke Graves svrstava ljeta provedena u djedovoj plemićkoj kući, u Deisenhofenu, kamo ga je vodila majka.

Svjedočeći svim političkim i tehnološkim usponima, ali i gorkim društvenim nejednakostima, rođena na djedovoj plantaži, iskusivši sve privilegije, ali i prokletstvo bogatstva, Laura Diaz izuzetna je....