uh, nije ni savjet ni komentar, ali to što si ti opisala gledam svuda oko sebe, kamo god kreneš samo izgubljena lica, tupog pogleda koji nekud idu, a ni sami vjerojatno ne znaju kud ni zašto, najgore što ni djete u meni kad se hoće veseliti i zabavljati, još uvijek mogu na klik sebe prebaciti u bilo koji dio svjesti, nema s kim, svi su nešto mrzovoljni, ajme, a ništa veselim se sam sa sobom, radim snjegovića, sanjkam se kad djeca već neće, ma briga me za sve i svakoga, samo da mi komunalci ne dođu srušiti snjegovića jer nema lokacijsku i uporabnu dozvolu, to mi je trenutno jedina briga.... istina, kad sam počeo raditi snješka, malo po malo su se za sat vremena svi priključili čak i slučajni prolaznici, fora je samo u tome da ljude treba animirati, pokrenuti i evo sreće u sekundi....