Zbog toga je u radu s ovom djecom veoma značajno voditi računa o svim njihovim potrebama i specifičnostima, te treba njegovati takav pristup u kojem će dijete s CP uživati u ljepotama djetinstva i druženja s vršnjacima, ne zapostavljajući provođenje različitih terapijskih programa._ - Spedifičnosti rada s CP djecom u odgojno obrazovnim ustanovama mogu se sažeti u sljedećem: - odgojno-obrazovni programi šrilagođeni su mogučnostima cerebralno paraliziranog djeteta, te se kombiniraju s medicinskim, obrazovnim, logopedskim i psihološkim tretmanima. - integracija djece s CP u redovni odgojno obrazovni sustav. - pružanje različitih oblika pomoći roditeljima djece s CP.

I sama sam odrasla u toj vjeri; tijekom satova vjeronauka mog katoličkog djetinstva, učili su me kako Pričest uopće nije simboličan akt, da svake nedjelje na Misi mi zaista jedemo tijelo Krista..

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Policija je u subotu uhitila Kolumbijca optuženog da je seksualno zlostavljao svoju kćer od njezina djetinstva te da je s njom imao osmero djece što je izazvalo prigovore da u ovoj andskoj zemlji djeca nisu dovoljno zaštićena.

Moj najbolji prijatelj iz djetinstva, prvi susjed, tri mjeseca mlađi, već dulje od dva desetljeća trenira borilačke vještine, s oružjem i bez njega.

Jednake smo visine, moj prijatelj iz djetinstva i ja.

Slike žive, slike teške, pa čak i blijeda sjećanja iz najranijeg djetinstva

Kvantiteta oštećenja izazvana ovim zračenjem se zbraja tijekom godina što predstavlja dokaz nužnosti nošenja naočala od ranog djetinstva.

Dalje, glede djece, sječam se svog djetinstva, nikome nije bila smješna psovka iz mojih usta, koju sam ponovila čuvši nekog odraslog, čak sam i kažnjena bila zbog toga, i moram se pohvaliti da danas nema psovki u mom riječniku: No kad izađem na ulicu i čujen današnju djecu od 4 do 6 godina, kako normalno psuju mater jedno drugom...

Karakteristike Maje i specifična atmosfera metafora su sretnog djetinstva nalik bajci, ali taj mit o idealnom svijetu razbija se u sudaru s realnošću.

Ali, to je bio najljepši dio mog djetinstva, baš zbog mora.

Original cije gradjane za ulicu u kojoj zive ne veze samo adresa, nego i uspomene iz djetinstva.

Sad jest da " niko pametan " ne čita stranice gradina coma i neta al ipak mogla bi se koja budala nać pa i pročitat nešto kompromitirajuće i što je najgore za ugledne gradinjane i povjerovat u ta neka piskaranja tamo nekih raseljenih gradinjana koji se vole sjetiti svoje gradine i posjetit je makar i preko interneta u tuđini, u sitnim satima kad nostalgija za rodnim krajem najviše tutnji njihovim glavama.A ja sam svašta sra po tom sajtu, pisa sam brate svašta i šta sam triba i šta nisam.Nisam moga virovat kad mi je jučer u gradini prijatelj iz djetinstva skojim se sretnem svako ljeto kad on dođe iz švabije priopćio sav zabrinut da nema više gradina. coma i da su neki svašta " srali " pa da su je zabranili.

Konačno, sve ovo već smo Vertebrata i ja jednom diskutirali: (...) Podsjetilo me ovo na prizor iz Wittgensteinovog djetinstva.

Treći, i potencijalno najslađi natječaj, jest onaj na temu djetinstva.

Pod pojmom Djetinstva krije se sva sreća ovog svijeta, bezbrižnost, nevinost i magija koju smo možda ostavili iza nas, ali ona nas još uvijek slijedi i ne pušta.

Tako je ostavite djecu i njihovo djetinstvo do negdje 15 ili 16 kada dođe maloljetnička trudnoča a onda više nema djetinstva jer počinje materinstvo.

Zar nije maloljetnička trudnoča najveći ubojica djetinstva???

Pozdrav i cuvaj se gripe i prehlade - Dragi pater radost je vratit sjećanje na te lipe dane djetinstva.

Nato se digne sa prozora i pođe da se razgleđe po sobama, u kojima ga tako dugo nije bilo, a u kojima je on najljepše dane svoga djetinstva sproveo.

Iako se sama Louisa nikada nije vjenčala, Jo se u romanu uda za profesora Bhaera, a mladi Laurie, njen dragi prijatelj iz djetinstva je bio zaljubljen u nju, ali ljubav mu nije bila uzvraćena.

Caspi kaže da je ovo istraživanje jedno od dokaza tvrdnje da loše zdravlje kod odraslih može biti uzrokovano uvijetima života u djetinjstvu, i to ne samo fizičkim problemima iz djetinstva, nego također i psihološkim.

Najvažnije je prirodno vlakno za proizvodnju tekstila, a s njime je naša koža upoznata još od najranijeg djetinstva.

Mene osobno ta fantazija jako ljuti a korijen svega toga je opet iz djetinstva.

Upravo je zanimljivo u koliko se akcijskih filmova već u samom početku radnja vraća u vrijeme djetinstva glavnih likova.

Njegov san od djetinstva bio je osnivanje ansambla koji je uspješno ostvario uz pomoć dvojice prijatelja koji su i danas dio ansambla, Nejc Drobnič i Rok Modica.

Sa druge strane, dovoljno malo da CNBC svakom od njih navecer moze posvetiti desetak sekundi, navodeci datum u kasnim 70 - tim kad su se rodili, slike sretnog djetinstva, mature, roditelja koji su polagali nade u njihove uspjehe, osvojenih " runova " u baseballu, odsviranih koncerata, na kraju vojnicke prisege.

Za ove Iracane, od kojih su takodjer mnogi rodjeni krajem 70 - tih, a neki i kasnije, nismo vidjeli slike sretnog djetinstva na CNBC-u.

I jesam - pogledam FARMU - bacim oko... Guda, kravica, kokice.. pa se sjetim mog djetinstva - gude se " kolinjale " na 29. XI - dan republike i to u djeda i babe - a ja dijete... kad se " kolinjalo " uredno bih utekla tamo negdje gdje neću čut ništa - kad utihne onda bih išla vidit šta se dalje radi.Znam da su svi nešto - radili, pričali... meso se peklo, salo se topilo... a posla je bilo jer bi baba obično " kolinjala " tri prajca odjednom Meni su babine krvavice bile I tako - znam da su svi bili sretni zbog tih gudina - bilo je mese... što sirove, i kasnije suhe... Pa šta rade sa ovim, šta sa onim.. pa aj probaj ovo.. čvarke nisam nikad volila Ali kad bi baba namazala na kruh domaće masti otopljene od biranih komada i spremljene u posebnu malu posudu - i onda bi to posula sa šećerom... Kad bi vidili da ide baba u dimaru i nosi kruh u rukama - uh... ma kakvi bomboni...

Kultni obiteljski projekt Alejandra Jodorowskog (osim sinova na setu je angažirao i mnoštvo rođaka, te ostalih bližnjih), bizarna je priča o pacijentu umobolnice koji zbog traume iz djetinstva kreće u krvavi osvetnički pohod, presudno motiviran sudbinom svoje majke koja je tragično postala invalid bez obje ruke.