Uložih svoje srdce A dobih samo stinjenu, hladnu mast........

Ostatke večere na koju ne bijah pozvan Dobih nesuvisao izgovor Koji nije težio isprici ili opravdanju Izgovor koji dobije prosjak na razkrižju Ako slučajno uspije zagrebati lak tvoje ne uznemirenosti Nastala je rana koja ne zacjeljuje Takozvana; rak-rana Ostat će bez odgovora pitanje; Trebam li zbog toga žaliti ja.......

Ovo danas dobih mailom (thnx Ani)... svakako vrijedi postiranja..

No samo su tri dana preostala do početka Špancifesta, varaždinskog festivala dobih emocija koji će u deset dana svog održavanja ponuditi više od 200 različitih programa.

: angeleye: (ovo je samo zbog Meda) Ma.... iskustva su kao i uvjek... odjednom me opteretili poslom, radim svaki dan, po 10 - 14 sati, usput me ulovila neka gripa i još dobih dva rješenja za platiti porez (koja su nevažeća jer nemaju moje zadnje podatke)... a ima tog jos.

Za dvadeset i četiri sata bio je opet u Brezovici, i ja dobih od njega pisamce: Carissime amice

J.. i fakat nisam htela nis vise od toga, al sam dobila J.. i brdo cestitki koje su me fakat iznenadile.. evo, dobih jedno 80 cestitki.. kaj prek komentara, poruka, poziva, ili osobnog cestitanja.. i ugodno se iznenadila u svakom slucaju.. i tak.. dan za danom.. i eto.. vec je kraj 10. mjeseca.. jos malo i kraj 4. razreda bude J..

2. Izgleda tri mjeseca poslije ili prije, pala je Italija (1943.), dobih ime po ujaku IVANU MURKOVIĆU, zagrebačkom komunisti-metalcu, koji je, kao partizanski komandant, pao kod Bakra, u boju s Talijanima.

Iako je glavni cilj projekta obnova i ponovno uspostavljanje nekadašnjih dobih veza i odnosa dviju susjednih prekograničnih općina, u ovom slučaju to nije primarno, jer poznato je da Bednja i Videm već godinama dobro surađuju i njeguju dobrosusjedske odnose te ih da ih državna granica nikad nije razdvajala.

Dobih danas pismo ni više ni manje nego od Vlade Republike Hrvatske

Prisjetimo se dobih i loših godina.

evo, u zagrebu rodih prvo. u petrovoj. bez " mitologije ", bez preporuke, sa vrećicom i uputnicom dođoh u petrovu. rizična trudnoća (šanse cca 0,1 %), sjedim u hodniku, u drhtavim bliedim rukama, dva papira: jedna uputnica i jedan nalaz. ne znam ni di ću ni šta ću. suza suzu goni, a ja ih ustežem. dok sam ispuvljivala nos, začujem glas: što ste vi trebali, gospođo. ugledah pred sobom jablana od dva metra, dadoh mu papir, on pogleda i veli: pođite sa mnom ovamo. malo sačekah pred vratima ambulante dok me sestra nije pozvala unutra. tu me jablan prigleda, a sestra uputi u sobu. uđoh ja u petrovu za pola sata, taman prispila na ručak. kasnije sam saznala da je jablan bio predstojnik tog odjela, doktor kuvačić. bez " mitologije " dobih svu potrebnu njegu, i telefon " uno vrime " u sobu kad bi me moji zvali, sestre bi kucale dok bi ulazile, a čistačice pomagale ići na wc... prvo dite, prva radost, na najsvitlijem mistu na svitu. to je, ljudi moji, europa. u splitu sam morala platiti doktoru da mi se pruži hitna intervencija radi koje sam i primljena. ni prijetnja sepsom mu nije mogla skrenuti misli s maraka. sestre mi nisu htjele pomoći ustati s kreveta da ručam, a čistačica je na moje oči, inficiranim brisačem, tjerala raskravljenu rodilju iz wc-a. neponovilo se. iskreno se nadam da se stanje popravilo. tada je još bio rat i možda im plaće kasnile i možda... ma nemam pojma... pišem da ubijem vrime do 4 sata

- A mi, a vi... - »dobih mlade« od nervoze.

Uputih ja to na sve relevantne adrese, ministarstvima, pa čak i načelnicima općina, ali osim što sam potrošio vrijeme za programe i novac za poštarine i printanje, ništa drugo ne dobih.

Završih na burzi, ne dobih ni lipe otpremnine i nikome ništa

Nakon mirne reintegracije 1997. godine i u Srijemskim Lazama je učinjeno dosta dobih stvari: potpuno je riješena seoska rasvjeta, izvršena plinifikacija i polaganje podzemnih telefonskih kabala, obnovljeno seosko groblje, izgrađena autobusna stajališta, popravljane seoske staze te potpuno izvana obnovljena parohijska crkva u središtu sela.

Ni posljednji dana festivala dobih em...

Dobih od vlasnika Vnukbloga neki dan mejl: daklem ne bi vjerovao ali u zadnje vrijeme me jebu oko bureka sa sto strana ja kao jedan zadrti brođanin se ne dam al brade uspjeli su mi sjeme sumnje usaditi tako da ti kao zadrti brođanin (tm) u dijaspori imaš bolje resurse od mene da istražiš i napišeš blog o

Žene se okretahu za mnom na ulici, a za ovo nekoliko mjeseci oslabih, omršavih, dobih hrapavu, bobuljičavu kožu, ruke mi drhtahu, oči upadoše i potamnješe, moja crna, kudrava glava oćelavi do pola tjemena i osijedi po sljepočicama.

Naime, taj grad vezan je uz početke moje književne karijere, tu su mi priče nagrađene, tu dobih tri puta pedeset konvertibilnih maraka za tri priče što 2002. izađoše u zborniku " Bun (t) ovna p (r) oza ".

Neki dan dobih kritiku kako se još nisam asimilirala s društvom... a moguće, moguće...

Dobih od sestre sjene jako lijep i poučan tekst (a šta se drugo od nje može i čuti) iz sire Martina Lingsa " Muhammed ".

Pošto dobih ovu poprilično bedastu pizdariju i to od dvoje ljudi čak, sad i ja moram napisati nekih pet stvari koje kao nitko ne zna.

Kompjutorskima dobih potporu u puncu Juri. Pih, sad će još lakše »muljati« pa reći da su računalne veze bile preopterećene, da su »pukle« pa prijava nije stigla, da se računalo zablokiralo, da ovo, da ono...

Kaže mi još: Eto, tu gori je i Joso umro. Ja je još pitam ima li malo kvasa za kruh, ali ga ne dobih, već put pod noge pa natrag do šatora.

Bilo je pljuvanje, ali s razlogom.. (makar dobih troll karton za prvi post; koja karijera, ha?) haha

Sve će to biti posljedice neurednih studija, samotnih grijehova u konviktu i onog strašnog pada sa merdevina, od kojega malo te ne dobih zapaljenje mozga i ne odapeh u devetoj godini.

Ovako je to bilo... pred oko mjesec dana dobih pismo koje je sadržavalo uljudan upit za objavu posta " Delfin Joca ", na internetnoj stranici http://www.tivatonline.com.

U subotu imah krizmu, gdje su se Darija i Jan stalno prepirali dok sam ja uletavala s Norama-forama da sam ja sexy i imam sexy tijelo i onda sam nabacivala zavodničke poglede, al jbga, niko me nije fermo već sam glupaso ispala, a kako bi Jan rekao " Ispasti ili biti " (mamu ti) i dobih 11 750 ćuna

Veljka Marića nisu branili i ne brane poznati hrvatski odvjetnici, koji svaki dan daju izjave za medije u korist svojih klijenata, navodnih kriminalaca, njegova obitelj nema novaca za skupe obrane, a troje malodobne djece gotovo je ostalo bez svega, i na određeni način dospjeli su na teret dobih ljudi.