Grab: Podi i Krivodol, Markovića jama, ubijeno preko 100 Hrvata (u Aržanu i drugdje još 30), spomen na Uskrsni ponedjeljak u Dobranjama, gdje je za 130 ubijenih Hrvata 1944. god. podignuta 2001. god. zajednička grobnica sa spomenikom, među kojima je i 13 Hrvata iz župe Vinice;

Glavni razlog našeg današnjeg okupljanja, koji je već postao tradicija ovdje Dobranjama, jest prije svega spomen na naše domoljube, rodoljube i bogoljube koji su tijekom povijesti dali svoje živote za slobodu, sjećajući se posebno poginulih ljudi koji su stradali od partizanske ruke l944. godine: Oni su bili na prijevaru zarobljeni, zvjerski mučeni, i bačeni u jamu na Podfima, čiji su zemni ostaci dolaskom slobodne i neovisne države Hrvatske izvađeni i dostojno pokopani u ovoj zajedničkoj grobnici, kako je to lijepo napisao u svom dopisu don Lovre, vaš župnik.

Od 1971. do 2011. službu je obavljao u Dobranjama.

Željno vas ocekujemo na Dobranjama, al imajte na umu da smo mi priprosti ljudi sa sela i ne razumimo se u ribu

Dok su se ljudi, žene i mladost krijepili jelom i pićem, dotle su svoje čestitke biskupu Draženu iznosili sljedeći govornici: župnik u Gabeli Polju don Marko Kutleša, bivši dugogodišnji župnik u Dobranjama don Lovre Žuljević, župnik u Kaštel Starome don Lovrlo Šola i laik Lovro Šola, zatim župnik u Vinjanima don Joko Blažević, načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin, mještanin Grgo Šola Gogušić i č. s.

Prema tradiciji koja već traje punih jedanaest godina na Uskrsni ponedjeljak 25. travnja održana je u Dobranjama u općini Cista Provo komemoracija u spomen na 136 nevinih žrtava koje su partizanske jedinice krajem svibnja 1944. godine ubili i bacili u jamu Podi kod Graba u Cetinskoj krajini.

Među posjednicima u Glušcima i Oraškoj luci 1702. nalazimo Ivana Stipurinovića, a oblik Šćepurina zabilježen je u župskim maticama 1771. Fra Blaž Stipurinović iz Zažablja bio je živ oderan u Stocu 1596. U Dobranjama postoji toponim Stipurinovića kraj pa je fra Blaž vjerojatno bio Dobranjac. [ 107 ]

U Hutovu se Boškovići spominju 1723. [ 40 ] U nedalekim Dobranjama Boškovići s nadimkom Tomičić upisani su u župske matice 1769. Ova se grana Boškovića doselila iz Orahova Dola i u izravnom je srodstvu s obitelji Ruđera Boškovića [ 41 ].

Osim što graniči s Dobranjama, odnosno Bijelim Virom na sjeveru i sjeveroistoku te sa Slivnom, Opuzenom i Bagalovićima na zapadu, župama Splitsko-makarske nadbiskupije, Vidonje na istoku i na jugoistoku graniči i s Gradcom i Neumom, župama Trebinjsko-mrkanske biskupije, kojoj je svojedobno i pripadala.

Od doseljenih Hercegovaca Ante Vuljavić (Vujavić) novi je dom našao u Dobranjama, u kojima je 1725. godine njegova 6 - člana obitelj dobila od venecijanskih vlasti 12 kanapa zemlje.

Godine 1835. u Dobranjama su živjele tri Vujevića obitelji: Luke pokojnog Mate, Ivana pokojnog Andrije i Nikole pokojnog Jure.

Metković, 31.7.2007. - Nakon što je preksinoć i tijekom jučerašnjeg jutra veliki požar što je harao Dobranjama i Vidonjama stavljen pod kontrolu, sinoć je zapuhao jak vjetar i vatra se ponovno razbuktala.

Vozilo ima pogon na sva četiri kotača pa mu vožnja po snijegu u našim Dobranjama ne predstavlja problem kao i vožnja po zahtijevnim terenima.Od dodatne opreme vozilo ima kuku za prikolicu s prijeda i straga, tu je i klima najnovije generacije kako Ivica kaže " Kako vanka - tako unutra " koja radi bez greške.Ima toga još puno za kazat ali tek kada se ovo vozilo proba vidi se kakve su mu sve mogućnosti, zato morate doć u Bijeli Vir da ovo vidite.

Godine 1702. u popisu se posjednika u Dobranjama spominju Ivan i Rade Verajić.

Bijegom preko vlaškog jendeka (bilo to od Kljenka prema Glušcima, od Srijeteža prema Dobranjama, od Oskrušnice preko Galovića u Vidonje, iz Bijače na Dragoviju, iz Crvenoga Grma na Prolog) mnogi su spasili vlastitu glavu, tim su putem u Neretvu pristigli bliski rođaci Ruđera Boškovića, tim su putem bježale izbjeglice za Hercegovačkog ustanka, na taj je način u Neretvu dospio i Stojan Vučičević, a svjedoci smo da se povijest ponovila i za Domovinskoga rata.

Dani Male Gospe u Dobranjama početak su proslave 400. obljetnice crkve Male Gospe.

U Dobranjama je održana komemoracija za 132 mučki ubijena domobrana pred kraj Drugog svjetskog rata.

Službovao i u: Kaštel Gomilici, Svibu, Dobranjama, Krstaticama, Poljicima i Zagvozdu.

Jer ja sam na svakoj misi u Dobranjama i to nisam nikad čuo

Stade taksi do Kikaševih dvora u kojima stanovahu samo Vrtirepkina braća, Markica, i Tomiša, s potomstvom ocu Copcu pobožnom i majci Mili Škorinici već se odavna kosti pomiješaše i slijepiše s kostima Kikaševim, a Podlivoguz, vičan selenju, kad mu žena preminu obilažaše zetove muških potomaka nije imao i ostavi kosti kod najmlađeg zeta, na Dobranjama.

Zato, evo jednog pregleda starih riči i izraza koji su se govorili u Dobranjama u zadnjih stotinjak godina (vjerojatno i više), a mnoge se govore još i danas.

Da su u Dobranjama bili doista rijetki koji su znali pisati, pa makar i samo svoje ime, vidi se iz prijepisa Matica vjenčanih koji su sačuvani u Nadbiskupskom arhivu u Splitu.

Govoriti o Dobranjama, a ne spomenuti bogati opus narodnih pjesama koje su tu nastale, bila bi velika greška.

Uzalud je bila intervencija svećenika-balotaša don Marinka Jurišina koji je tražio da se Dobranjama dopusti igrati.

Devedesetih godina protekloga stoljeća ekshumirani su u Dobranjama posmrtni ostaci nevinih žrtava, a potom 2000. godine i pokopani u zajedničku grobnicu na mjesnome groblju.

Pokop drage pokojnice obavit će se u Kitcheneru, u srijedu 2. lipnja u 10 sati, a misa zadušnica bit će u Dobranjama kraj Imotskoga u 17 sati.

Tipična narodna nošnja u Dobranjama je nestala.

Radi se o podsustavu Svib Svibić, u pripremi smo izgradnje vodovoda i prema Dobranjama.

Gusle su dugo bile jedini instrument koji se svirao u Dobranjama, sve do nabave crkvenog harmonija sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Dvije godine kasnije don Jure je u Dobranjama, na mletačkom području, gdje je izbjegao pred turskim progonom.