sto se tice domovinskog rata e sto je to bilo krvavo bolno i sama sam radila u to gadno vrijeme kao konobar a oni opasani bombama i kalasnjikovima pistoljima nervozni nisu znalai hoce li docekati dana sutrasnjega a bogmec sam kao majka dvoje djecice uzila straha kada mi je jedan mladic htio se raznesti pred ocima vec sam mislila da je kraj vadi bombu i osigurac a ja premrla na rukama mu je umro prijatelj mlad kao kapljica jetarnje rose znala sam oba e a ja pridem mu i zagrlim poljubim makar mi to bilo zadnje onako oboje cucnemo i pricamo o poginulom a u meni vise osjecanja ljubavi prema njemu nego straha kao da sam zaboravila na pogibelj naisla su dva njegova prijatelja i vidjevsi sta se dogada zaustave se na pragu kafica ja im dam znak za tisinu i da pridu lagano dosli su mu blizu i izveli ga iz kafica ja sam ga zatvorila i posla sefu da mu kazem sta se dogada kako sam primila vrata ograde bomba je explodirala mislila sam da su sva troica gotova ali uspjeli su ga nagovoriti da bombu baci daleko znam da je danas lako gledati na te dane ali znajte dragi moji ti ljudi su hrabro stali da obrane vase i zivote svojih najmilijih nisu imali izbora ove face koje danas pljuju na ta sveta vremena neka idu dodavola vrane neka im kopaju oci jer nisu spomena vrijedni jude sve sto je sveto prodaju za skude nismo vesla cicali da neznamo tko nam je jamu kopao i tko je bio agresor tko nam je klao i palio mucio i silovao iz pakla su izasli tamo ce i zavrsiti nebojte se dragi moji bog je na strani istine to je sve sto nam treba majke su te koje ce oprastati ali nece zaboraviti sinovi su ti koji ce pamtiti i cuvati spomen ocevi su ti koji su ponos i dika svojoj domovini domovina smo mi slobodni i radosni u srcu za to su pali za to sunce sto vam u oku sja voljena moja braco u sestre hvala vam na svemu