Dolazim sa Svojom snagom da mogu nositi tebe i svo tvoje breme; sa Svojom milosti, da dodirnem tvoje srce i promijenim tvoj život; i mir ti Svoj darujem da umirim tvoju dušu.
Dolazim sa Svojom snagom da mogu nositi tebe i svo tvoje breme; sa Svojom milosti, da dodirnem tvoje srce i promijenim tvoj život; i mir ti Svoj darujem da umirim tvoju dušu.
JEDNOSTAVNO NE MOGU PRESTATI DA TE VOLIM Samo želim da legnem pored tebe Izgledaš tako lijepo večeras Tvoje oči su tako privlačne Tvoje usne su tako slatke Puno ljudi me ne razumije To je zato što Me uopšte ne poznaju Ja samo želim da te dodirnem I da te zagrlim Trebam te Bože, trebam te Volim te toliko mnogo
Digao sam ruke u zrak sa željom da dodirnem tu svjetlost, da je dišem, pijem i koja me je tako nježno doticala i prodirala do samog središta moga bića ostavivši u meni neizbrisiv pečat ljepote.
i meni je tesko sada sjediti pokraj njega a da ga ne dodirnem, da ga ne zagrlim... a znali smo tako cijelu noc provesti zajedno, pricajuci samo ili se samo zagrliti i sutjeti satima... ili izac prosetat zajedno.... fali mi to jako, fali mi on.. i zato kazem da cu radije ovako nego nikako. ali razumijem vas sve i znam kako je tesko...
Recimo papuce moraju kako ih ja stavim da stoje nikako drugacije, onda kad pijem vodu iz cesme moram da brojim do 12, pa kad izlazim iz zgrade moram u sebi jednu recenicu da kazem, kada udjem u zgradu da pogledam svoje sanduce za postu i kazem isto jednu recenicu, onda ako slucajno dodirnem neku osobu, moram ponovo ali kaziprstom, pre sam pritiskala prekidac za svetlo odredjeni broj puta, kada prodjem pored frizidera a na njemu imam dve slike u ramu, moram da ih lepo pogledam, svaki put itd....
Uživam u svakom djeliću tebe... ne propuštam ni jednu priliku da te barem malo dodirnem, osjetim da si stvarna.
Zaljubila sam se Oprosti Nisam to htjela Oprosti mi molim te Što upoznah tvoja djela A nisam htjela, nisam htjela Zaljubila sam se Oprosti A onda sam te i srela I već zaljubljena Odmah te zavoljela Oprosti Što su mi se tvoje oči Učinile blage I odmah mi postale bliske I tako drage Oprosti Što mi se tvoja kosa Učinila meka kao svila Što želim da ju dodirnem I što mi je mila Oprosti Oprosti molim te Što su mi se tvoje usne Učinile nježne i meke I što su Mada tako blizu Nedosežne mi i daleke.
Pogledam te kraj sebe, tvoj lijevi profil, ljubljen ništa manje od desnog, spokojan i zadovoljan, pomaknem mali prst svoje desne ruke što drži šalicu tople, mirisne kave, mirno odložene na pripadaju ć em tanjuri ć u, dodirnem laganim pokretom tvoju nadlanicu lijeve ruke što oslonjena na stol drži jednu stranu novina, malo više od one desne, kako cijela bi slika nagnuta lagano na desno prikazala č ovjeka u svom jutarnjem ritualu, č ovjeka što u tom svom trenutku zna tko je, zna što je, što ho ć e i što ne ć e.
Da se tako izrazim, kada se dodirnem, pritisnem, bol je takva kao da imam masnicu, dakle fizicka bol.
Slatke tragove ostavljam usnama na tvojoj koži i gdje god te dodirnem, imaš osjećaj da se utiskujem u tebe i da ću, kad jednom prodrem u tvoje dubine, tu vječno i ostati.
sjedim do tvoji nogu glave pognute ne mogu pogled dignuti pogledati utebe šutim srrce te želi moje usne mi govore znaš sve moje misli sve moje molitve da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine moje srce bilo bi cjelo sve rane bi nestale da te samo dotataknem da te samo dotaknem sjedim do tvoji nogu, pružam ruke drhtave suze polako klize niz moje obraze pružam ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore negledaj svoje grijehe pogledaj u mene don brnko
Samo još jednom da ju dodirnem.
ante moj, jel vidiše ti to, ja malo čas došla doma, legla i sad se izšuljala da vidim jesi li bio tu.... i eto nađem te, tako mi drago... dok ne dodirnem tebe, dok ne čujem ti glas, nikad smirit se neću... čuvaj me kada jesen dođe... dok sa usana mojih ne okusiš mošt... i dok ne poželiš još... nikad smirit se neću... čuvaj me kada jesen dođe... željo moja... mirnu noć... ljubim te (ana 14.10.2007., 02:39:24)
Ne smem da ih vidim, ne smem da ih dodirnem.
Vjerojatno ste več svi manje više pisali o Big brotheru, pa ja vjerojatno s ovom temom padam s Marsa, ali eto ne mogu a da se ne dodirnem te teme.Naime, mene (koliko god smješno i djetinjasto zvučalo) taj reality show, uvelike zabavlja, jednostavno mi ga je interesantno gledati, ne propuštam ga
Morao sam skretati pomalo, znajući da ću završiti na krovu ako okrenem upravljač previše ili dodirnem travu.
S druge strane ulice mi je pružao sam ruku da ju dodirnem ali nisam mogao do nje.
Da Te samo dotaknem i dodirnem Ti haljine, moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale, da Te samo dotaknem. »
I na kraju dugog puta zastao na tren, samo da te vidim da ti ruku dodirnem.
Kada je dodirnem, osjećam ugodne trnce. (Ovo je preuzeto s LifeSiteNews stranice koja je imala dostupan prijevod (3) ponavljamo, ova brošura je konačno povučena.
- I sjetim vam se ja - okrene se on vrhnju za kuhanje - one krupne novčanice i zatičem ju u tange, negdje blizu božanskog guza, dodirnem ga prstom, jao - trgne ruku kao da se opekao.
Russel kaže:... sve što opažam sve što vidim, čujem, okusim, dodirnem i pomirišem rekonstruirano je iz podataka primljenih putem osjetila.
Kad ih dodirnem kao da nisu moje vec necije tudje.
Kad nesto zelim dobijam to kad zelim dobro pobjedjujem zlo ja imam snage da promijenim sve zelje i moci da dodirnem sne
Kuc-kuc, dvaput kažiprstom dodirnem vrata, a snažan glas me pozove unutra.Prođe me jeza od tako grubog glasa, pomislim kakav me to čovjek čeka iza ovih vrata.No nema natrag, moram ući zbog najdraže.
Moja redovna aktivnost kad bih bio sam u kupatilu je bila da, stojeći pred ormarićem za lekove, na kome je ogledalo, raširim ruke i pokušavam da dodirnem suprotne zidove.
Što mi je posle par godina pošlo za rukama, kada sam u polučučnju otkrio da su pločice na metar i trideset istrbljene za par milimetara, taman toliko da ih dodirnem vrhovima jagodica.
Ja ispružim ruku, dodirnem njihov trbuh i čekam reakciju.
Ljepota tijela istaknuta melodijama oblina, savršeno stvorenih da te nježno dodirnem uz mogućnosti da ćeš jednom osjetiti vrelinu užitaka samo za sebe Dubina mora u očima ženskog mirisa, savršeno ovjenčan mekim usnama, površnog sna da si jednom postala Ti Uzvišenost neba u preslatkom osjetu pristiju pod tvojim tijelom jer se i ta ljubav može nazvati pravom, iako osuđivanom Daljina Sunca u nepoznatim dopuštenjima da ti radim stvari za koje nitko drugi neće znati u okolnostima gdje je to još uvijek samo san Nesanjivih granica u kojima pronalazim istinsku ljepotu Prospavana noć uz toplinu grudi jedne bisexualne fantazije u kojoj želim duže vremena ostati.
Ili da ja tebe nikada više ne dodirnem, ne vidim, tvoj miris ne osjetim, tvoje tijelo ne upijam.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com