I dodjosmo do ove teme: scena, prije par dana.

I tako... s tri sata zakasnjenja (sto je sasvim normalno) dodjosmo u neki Surat Thani gdje su nas potrpali po autobusima (navodno da nas odvezu u luku gdje cemo na brod pa na otok), ali umjesto u luku su nas odveli u neko odmaraliste gdje su nam rekli da moramo cekat na drugi autobus pa cemo onda tek u luku.

I tako, njih dvoje velikana i moje malenkost dodjosmo u priliku da vidimo nase cedo, nasu nadu, nadu patnju, nasu Malenu (nije Sara).

Od beskucnika dodjosmo do baustelca.... sve OK, mada ne kuzim sto policiji treba to izvjescivanje o svakom koraku koji rade pa onda imamo bombasticne naslove svaka 4 sata.

I tako dodjosmo i do Sokrata »Upoznaj samog sebe«

Zahvaljujuci panicnom cimeru, do kluba dodjosmo skoro pa prvi (" There will be a huge queue " - mos ' mislit) ko zadnji seljaci.

I tako... mi se uputismo, dodjosmo i taman da cemo na recepciju za bungalowe kad prema nama dotrci neki zober s Tajlanda s bongom u ruci i odmah nas priupita dal bi mi pusili stogod.

O utiscima sa ove strane najbolje govori izjava jednog od posjetioca: " Zali Boze truda i vremena, djaba dodjosmo.

ma nemam nista protiv, samo misljah da dodjosmo do zakljucka oko kojeg se svi mozemo slozit pa da se vise i nema sto rec

A onada tek dodjosmo na suvu granu, dohvati na sivo i stipica mesic i daj im dozivotne privilegije a narod stenje

i tako dodjosmo, gle cuda, do staroga NL-ovog budalostog balkanskog prciguza zavnoga analni700. dobro, onda, jesi li se sve ovo vrijeme dovoljno iznatakao na senegalske ilegalne banane rastrkane po ponterossu kako si mi znao hvalit, pa ti je od jednom bilo dosta i sada bi rado natakao svoju budalastu sugavu pedersku bulju na slovenske banane, a? gle cuda, nisam znao da godisnje vinjete u janezolandiji kostaju samo 95 eura i da te barbe i tete vozaju iz te tvoje lopace na guznju do bleda ili muji u jesenice i nazad u lopacu za tih samo 95 eura. e pa vidis, balkanski retardirani pederasti prciguze, meni je osobno draze saznanje da uopce ne moram kupiti vinjetu u njemackoj, pa onda saznanje da u austriji me ta godisnja vinjeta kosta ipak tek 78 eura. pa onda da u superbogatoj svicarskoj za 14 mjesecnu (godina 2 mjeseca) vinjetu moram izdvojit tek 33 eura. sto je daleko ispod godisnje vinjete u slovackoj za 50 eura, pa jos daleko ispod godisnje vinjete u ceskoj za 61 euro, a da ni ne spominjem koliko povoljnije od godisnje vinjete u madjarskoj od 143 eura. dakle, biram svicarsku i njemacku, ako vec moram, a hebe mi se za tvoje E-YU banane poput janezolandije, pa onda ugarske ilitiga madjarske, slovacke, ceske, i sve tako redom. moram priznat, da bih jos nekako progutao austriju s njenih 78 eura godisnje, samo zato sto u austriji imam sto vidjet i razgledat na proputovanju, kad bih godisnje cesce putovao kroz nju. a da i ne spominjem koliko je u bogatoj australiji cestarina/cesnina po km jeftinija od one u hrvatskoj. tako, a sad ga lijepo nastavi duhati i pusiti barbama u toj tvojoj lopaci, dok senegalci i janezi cekaju svoj red, tupi pederkasti prciguze. isprika svim ostalim citateljima glede mojega ostrijeg obracanja parazitima i nametnicima koji ustrajno zagadjuju ove stranice i bezrazlozno kroz usta proljevaju fekalije na neistomisljenike i slucajne usputne sukomentatore. u buduce cu se pokusat suzdrzat od slicnih nepristojnih izricaja.

Cak dodjosmo u napast kupit jos jednu kartu za koncerat na njezin rodjendan.

meni je dobro, malo sam izgorio. ivani je isto dobro, ali ona je spaljena od ranije. zamislite, odma prvi dan se probala ubit. bacila se na leđa međ kamenja. mene umalo šlog strefijo. skoro je razbila jet-ski. grozno, mislim... kako bi covjeku objasnijo... nakon sto je kojih 5 sekundi vegetirala i nije davala znakove zivota, ja sam se vec bio pomirijo da smo ju izgubli. taman sam dograbijo kanticu i grabljice da grob napravim, kad lujka ustaje: " ajde, podiži me, šta buljiš?? " razbila je usnu. šteta na plaži je golema. kako da objasnimo makaronima da im nema vise omiljene skakaonice a da me nije njen ćaća upozorijo riječima: " ivana je jedna obična lujka. " ja reko ma nije. a ono kurac, čoek bijo u pravu. ja i superlujka u mjenjačnici, kako i dolikuje resornom ministru bez portfelja. i to naravno nije sve. sinoć me nakon nekoliko koktela polila s dobrih pola dcl tekila sanrajza. odma smo se uputili u sobu u kojoj nam zive gazde koji zapravo tu sobu iznajmljuju od nekog dede. kod njih drzimo stvari, a spavamo na plazi. trazeci pogodno mjesto za raspaliti krijes, dodjosmo na cistinu od jedno 10 kvadrata sljunka, omedjeno s stijenjem (ne fitiljom). tamo je gazdarica odlucila nastaniti nas. odbacila je vrecu za spavanje koju sam ja, na zaprepastenje svih pristunih, ispratio prema mladom laponskom paru umotanom u pončo. ja sam zabeznekut izustio: " vid ljudi ", ali ona se ne dade smesti vec nastavni revno izuvati patike i skidati carape. u medjuvremenu me je gadjala komadom kamena od jedno kilu i po uz kletvu: " da bogda te to šutalo " dok ja ovo pisem, ona i dalje za sve krivi mene, a vjerojatno i za pokusaj navođenja na blud ali o tom drugom prilikom. ima dana. vodijo sam ju u jablanicu da joj pokazem di je tito s partizanima zajebo švabe, ali to njoj ne bje jasno jer nako bunovna morala ić spavat. vodijo sam ju u modro jezero, što je ona stvarno lijepo primila. cijenu u robnoj kući u posušju je pročitala 2,10 kuna. za poket edišn mirećih navlaženih mamarica. vodijo sam je na picu, raspala mi se papuča pri tom. sutra oitra se slikajemo s spomenikom eftejcu u natprirodnoj velicini. ne znamo je li umjetnik iz pizda strinine ali tako izgleda i spomenik i anbijent. naime dedo vrane je uperit u opener disko i i one gumene kanđije sto te prangijaju gore dole. super se uklapa. danas nismo tjeli gazit travu, a i neki poljaci su mislili da se radi o nekom važnom sinu domovine, pa nismo tjeli oskrnaviti to velevazno iskustvo. sutra cemo poranit, kad nikog ne bude bilo, pa ćemo jašit na franji. imaćemo dresove. do tad se pokušavamo sjetit svih kro-armi poza. s nama su dva moja jajana, pod kodnim imenima " majstor " i " brko ". inace, ministrica je podjednako odusevljena i razocarana razinom potrosacki cijena. tako da smo se posvetili sivoj ekonomiji. svercamo se po kanpovima, bungalovima, sindikalnim izletištima i plazama u koncesiji. spavamo na kamenju. ima puno nudista, jos se nisam priviknuo. poceo sam piti tablete za srce. " brko " inace studira pravo, buduci advokat i moj prvi suucesnik u kriminalu. s njim sam, krajem osamdesetih, platu blokova isprad susjedove kuce uselijo u susjedov bunar. dobili smo batina ko kiše. " majstor " se odlikuje vrhunskom sposnobnošću snalazenja u uvjetima visoke opskrbljenosti parama, ali nije pretjerano snalazljiv u prirodi pa nam ga je veci dio vremena samo zao. inace, dodijelili smo mu nadimak. zvat cemo ga nobelovac, zbog iznimnog doprinosa zajebanciji u obliku neartikuliranih rečenica kojima okruni svoja, uvijek intrigantna i dojmljiva, izlaganja.

eh ti misa.. evo, jedva se probih do kompa od svih tih silnih srdacnih dobrodoslica.. prije svega iznenadjenje, sam sam doma.. nema ni buraza, ni seke, svi na moru.. allrightythen nego, da, prihjali smo moj drug Dalibor i moja malenkost s trodnevnog klosarenja, koje mozes zvat i more.. hehe.. eto, krenusno mi oko sedmice ujutro, u cetvrtak.. mada vrijem i nije nagovjestalo neki ludi provod, mi smo svojim optimisticnim superultavioletnimmozdanopoprecnim zracenjem uklonili oblake, te sjeli u daliborovu astricu i zaputili se u nepoznate.. naime, kao sto vecina zna, more je trebalo bit klosarija (cuga, cuga, spavanje po klupicama, gablec, cuga),.. ali eto dodjosmo (ajme, hrvatskog li..), u 10 vec u Crikvenicu, i ponemo mahnito traziti bilo kakv smjestaj.. ali brate, sve popunjeno.. i tak naletimo na neku starru dalmatinsku babuskaru, mamicu joj i ona nam kao hoce uvalit sobicak za 15 eura po danu.. i mi idiotiksi, kakva smo klosarija, sve je preskupo, laganini odbijemo, i nastavimo dalje.. naime moram napomenuti da smo vise puta propjesacili dionicu Crikva-Selce, i nabildali noge na kojima bi pozavidjela cijela prva postava Detroit Red Wingsa, iz sezone 98 - 99.. nego da ne seruckam, napravili smo dobrih 20 km, jer s autom se ne isplati, nemas di sparkirat.. i eto.. dolazismo mi do turisticke agencije da nam da neki savjetic, i naravno kak to ide, unutra jedna predobra pipica i druga s njom, bab stara, fuj to.. i naravno, kako se i ocekivalo, pada neistrenirana zenska dusa na nas neodoljivi kontinentalni sarm (metoda pojedi 20 deka parizera podrignes se, ipustis dimek u isto vrijeme-samo za profesionalce), i ona nama bi valjda rekla, pa dodjite do mene, vec je bila gotova, kad eto ti babe: imamo sobu za dvoje, 45 eura " kolko, buraz pitam ja? 45, veli.. cega reko, kuna? ne, eura.. pogledam se s daliborom, ne vjerjem.. kaj apartman pita dalibor? ne, soba veli zenska.. reko, pa di mi odsjedamo? u jebenom hiltonu? i nista, izlazimo van iz ureda, i naravno, ova mlaja za nama, pa daj uzmite, kao, ajde, da budete blize meni.. reko ne.. odbismo ju, i ispraceni njenim suzama nestali s kisom koja je pocela padati.. odzujali smo do novog vinodolskog da vidimo jel tam ima kaj, i samo kaj smo se sjeli u jednoj pizzeriji, eto ti poziva na daliborov mob, stara ga zove, imam smjestaj 10 eura po osobi nocenje.. to buraz.. dolazimo u Selce natrag, i dolazimo do kuce, obiteljska kuca, i neobicno ugodna gospodja LJilja, super zenksa, 40 godine, ali zajebantica teska, purgerica.. ispalo da me i odnekud zna na kraju.i mi mislimo kaj bumo sda dobili, kad ono cijeli kat je nas s kupaonom, soba, dnevna.. sve.. super.. smjestamo se i odma na plazu.. tam su bile neke svedjankinje.. necemo u detalje.. uglavnom, vrijeme je bilo shitty, pocela je kisa.. pobrali smo se doma i slozili neke ogromne puzzle, slusali muziku, zerali i odmarali se... dosla je vecer i vrijeme za izlazak.. nista prvo si pojeli i ono, gledali queenovce u nekom coktail baru, gdje je konobarica pala na nas sarm i malo smo spikali s njommal ono.. ipak radi.. nema vremena... nis, ono najjaci birc je tam Pasha, nije ona narodnjacka nek neka druga, diskac, neki fensi-smensi.. ni to za nas.. za nas su klupice uz rivu i limenka piva.. i tak, drugi dan upoznali neke bosanke koje su se pokraj nas suncale u toplesu, i vriste one na nase fore, jer smo zajebavali ekipu, neke ceske drzavljane, a oce padaju.. ia bile su malkice starije od nas, ali burke, kad cura u topplesu dodje do tebe i pita: jel znas kolko je sati? ", nemas kaj cekat.. i opet je pocela kisa padat, mamicu joj.. trebali smo se navecer nac u gradu sn njima, a to jel smo se nasli nek ostane za nas.. gentelmani o tom ne pricaju, khm.... ono, skuzili smo par stvari.. ima full puno ekipe koja dolazi s roditeljima, i to starije ekipe, oko 20 god, ili neke dobre cure s full retardiranim likovima.. ostalog nam, ili ima, na kapaljke.. i sve je puno klinaca, a klinci su zakon stari moj.. kad su njih par isli zasprehavat dvije curice od 13 godina, Irkinje.. e, mali spreha engl.. veli mu ovaj do njega, daj joj prevedi: oces vidjet mog pitoncica.. hehe.. smeh.. nis.. more ko more.. mora ti bit super.. al, kako to biva kod mene, uvijek zavrsavam s turobnom misli, pa tako cu i sada.. boljelo me kad sam vidio jako puno parova, kao se smiju i kak im je lijepo, cure su na moru sa svojim deckima, gledao kako se grle i polagano me nesto stiskalo oko srca, jer, moglo je i meni bit tako.. al.. da.... jbg.. valjda ce bit i toga.. pusa.. i bit ce i filmeka.. i pozdrav mojoj najnovijoj djevojci Matei (ovog puta bez j), eto, volim ju ko sebe samog i vise.. cmokic...

Uglavnom, dodjosmo nas cetvero tamo, a kad imam sta za vidjeti: svi su se iskrcali vani, dakle, bila je pozarna uzbuna.

Nismo se najbolje razumeli, zavrsili smo pre nego smo i poceli, do davanja ne dodjosmo a do primanja ni primakli

Nakon nepuna 2 h dodjosmo u London, sletismo.Isro nas tamo na nekoj pisti.Bilo tu puno njegovih rodja.Bijese vecih, bijese manjih.I uputih se ja u airport i sad samo trebam dati putovnicu na provjeru i proci.Samo.Bemti Zucu baksuza.U redu ih je bilo negdje 100 - tinjak, a jedna treba koja nas prima.Popizdio.Da bi stvar bila najbolja osto sam ZADNJI... cak i oni koji su prije mene dosli su prosli prije mene.ZASTO??? Zato jer si je jebena zena koja me je trebala pusitit nakon pregleda putovnice umislila da sam fuckin terorista.Neda mi da prodjem i Bog.Ja puko.Ispitivala me je punih pola sata.Prvi puta u zivotu sam dozivio da mi netko postavi u jednom danu vise pitanja od Ruze.Nema sta me nije pitala-jedino u svemu je falilo da me pita koliki mi je rodjo.Na kraju kad sam rekao da idem kod sestre, poce me ispitivati i njezinu povijest Jel ona tu zivi? Reko doselila se sa Sogorom... Na kraju opet me pita za sogora... Sta on tu radi? Zasto se doselio u London?... ma sto stvari jebote.Jedva sam upamtio ovo o sebi a kamoli jos da pricam sestrinu i sogorevu putnu romansu.I na kraju kada sam sve isprico zovu moju seku da sve provjere.Kad je zavrsila sa razgovorom udarila mi je udarila pecat i rekla: Danas je tvoj sretan dan U reko majku ti tvoju da sam terotista nebi mi bilo zao aktivirati bombu u sekundi.I puste oni mene, uzmem prtljagu i taxista me treba cekati na izlazu.Nema taksiste, ti bokca.Zove sogi, reko sogi nema ga.Krepa mi baterija.Aj ono snaci cu se nekako.Engleski me hvala bogu sluzi, hehe.I dodjem ja u neku trgovinicu i pitam imaju li negdje uticnicu da ubodem ovaj svoj... punjac.Veli da u citavom aerodrumu nema uticnica.... aaaaaaa.... odem do bankomata, dignem 10 franaka-ispričavam se FUNTI-eto seko si sada sretna, usitinim i zovem sogija.Rece on meni da me taksi ceka na izlazu.I tako trazim ja trazim nea ga nigdje.Nije proslo 15 - min. cujes duz citavog aerodruma moje ime.Par tisuca ljudi su culi moje ime-bijah poznat a nisam ni doso.Cujes kako spika: Tomsic... bla, bla... from Zagreb, please come, bla, bla... nista nisam skonto sta prica.Jebote reko.I setam ja setam i... eeeeenooooo gaaaaaa.Drzi on onaj papir na kojemu pise: Mr. Tomsic.Heeeee reko evo mene.narode moj vidio sam toliko sretnih ljudi, ali kao toga taksistu kada me je vidio, nisam nikada.Pozdravim ja njega... Ceko me je 2 sata, toliko sam se zadrzo jebote.I pozdravimo se mi, malo caskali do RICHMONDA-zapravo tu mi zivi sestra, i dovede me.Reko mi je da u svom zivotu nije cekao toliko kao mene.Hehe, stas, makar ce me upamtiti.I tako vam narode moj zavrsi ja vamo

Krkacina over, dodjosmo opet do Marisinog dvorca (u Marisinom slucaju, ona je opet odcupkala, ovog puta na sjajnim zeleno-rozim stikletinama na koje je spiskala zadnje pare u Brazilu).

Da sve bude jos ljepse i ugodnije jer ipak je ljeto, kad dodjosmo jucer na posao skuzili smo da su nam bili provalili u muzej.

Puno je u ovom ratu nepoznanica, nije to bas DODJOSMO I POBJEDISMO.

Od Kite spustismo se istim pravcem do ispod pećina te zakrenuvši zapadno dodjosmo u Vučju stranu gdje ima živo vrelo., Lokvica " od 16 C dočim je na zraku bilo 22 stupnja.

Eh da.. i tako mi dodjosmo u New York i uputili se ravno do fancy agencije koja je na 5 th Av u nekoj zlatnoj zgradi Eleven Penn Plaza.

Ili kako dodjosmo do danasnje forme mijeliziranog vlakna i njegovog mehanizma provodjenja impulsa skokovitim vodjenjem..

I dodjosmo mi nekako u Beograd i tu mi je svanulo

E sad dodjosmo i do pitanja za Vas: U potrazi za auto sportske limuzina, naišao sam na jedan zanimljiv primerak.

I dodjosmo do poante: citam blog od blue-a i kuzim da je ovaj moj zakurac.

Slazem se da bi i Sarajevo trebalo biti distrikt.I cijela Posavina.I dio srednje Bosne.I tako dodjosmo do vise od 3 federalnih jedinica

To se meni desilo, sest godina u IT-ju, zadnje cetiri sa jednom firmom od toga zadje dvije kao project leader i onda jedno jutro dodjosmo na posao i cijeli department dobije otkaz jer je firma (naravno nakon sto smo uspjesno zavrsili projekat) odselila sve u Hyderbad u Indiju.

Sve u svemu dodjosmo do obrazlozenja da je Bog izvan vremena i prostora

Idemo dalje i naravno dodjosmo do slavnih stepenica po kojima je rocky balboa talijanski pastuh pomalo vjezbo pred vazan mu boksacki mec.