Na referendumu održanome isti dan početkom svibnja 1993., Opuzen je gotovo jednoglasno glasao za ujedinjenje, dok su na Slivnu, po sjećanju, protivnici ujedinjenja (pretežito Donjani Donji, pod idejnim i svekolikim vodstvom popa don Jebe Pavića - još se pamte njegovi plakati i leci upućeni " Slivnjacima ") pobijedili omjerom glasova 60:40. Tako je i ta druga prigoda za ujedinjenje propala. 4. Opuzenci, naravno, nisu cijenili to samožrtvovanje tadašnjeg HSS-a, već su mu okrenuli leđa prvog zgodom, kad je HDZ, pod krinkom (u tom trenutku, sada više ne) protofašističke udruge UHDDR (još pamtimo izjavu sada već pokojnog Ivana Juroša, potpredsjednika Udruge i kasnijeg doministra poljoprivrede, kako će " leševi plutati Neretvom " ako se itko suprotstavi njihovim namjerama - vjerojatno kao što su plutali i leševi nevinih srpskih i hrvatskih građana Dunavom PRIJE srpske agresije), nezakonito i pod bahatom prijetnjom sile raskrmčio poljoprivredno zemljište PIK-a Neretve. 5. Nakon 20 godina postojanja samostalne općine Slivno, teško da opet postoje nekadašnji uvjeti za ujedinjenje s Opuzenom.