Zatim postoji jugoslavenski dokument koji govori o likvidaciji skupine domobranskih časnika i vojnika oružanih snaga NDH koji su se koncem 1944. bili odazvali amnestiji koju je proglasio maršala Tito, a koji su nakon predaje likvidirani u razdoblju od 1. rujna 1944. do 1. siječnja 1945. godine, sveukupno 102 ratna zarobljenika koji su ubijeni, a odgovornost za ta ubojstva snosi maršal Tito, dakle, J. B.

Istodobno, u Hrvatskoj je tijekom cijele četiri godine okupacije, bio organiziran snažan partizanski pokret, koji nije mirovao ni čekao ishod rata, nego se aktivno borio protiv okupacijskih i domaćih (prije svega ustaških i domobranskih, a u pojedinim krajevima i četničkih) snaga.

Hrvatske snage: Četvrta pješačka divizija (stožer u Doboju) s oko 6 581 trupa raspoređenih u tri borilačke skupine sastavljenih od 20 domobranskih bojni, 4 do 5 ustaških bojni, podržanih od 60 - 70 topova i 3 oklopna vlaka.

Razni pripadnici domobranskih postrojbi tvrde da je noću u šumi po nekoliko puta preko njih prelazila linija borbi prsa u prsa.

U Kupresu i okolnim selima bilo je otprilike petstotinjak pripadnika treće bojne Crne legije pod vodstvom Rafaela Bobana, a još toliko je bilo domobranskih postrojbi, kao i pripadnika lokalne milicije.

Pri tome, bar ti tako u svim svojim dnevnicima tvrdiš da je Hrvatske vlast bila proustaška i samim tim fašistička i ponašanje jedine legalne antifašističke vojske u kažnjavanju odmetnika na Ovčari je bilo slično kao i kažnjavanje ranjenika i drugih pripadnika ustaških domobranskih i dr. fašističkih postrojbi na kraju i poslije drugog rata.

Vojničke odore pripadnika hrvatskih domobranskih snaga bile su od plave čohe, ukrašene na hlačama, i crvene gajtane, dok su u ostalim austro-ugarskim postrojbama gajtani bili žute boje.

Izvješćujući o razlozima likvidacije domobranskih časnika i vojnika koji su se odazvali Posljednjem pozivu odnosno amnestiji J.

Na kraju, Oluja je bila najuvjerljiviji pokazatelj narasle bojne moći Hrvatske vojske, trajan spomenik postroju gardijskih brigada i malog, ali odabranog društva pričuve, prvenstveno domobranskih pukovnija nastalih preimenovanjem 1994. iz iskusnih ratnih brigada.

U Lici je više brigada i domobranskih pukovnija počelo napredovati prema istoku odbacujući snage 15. korpusa " SVK " pa je uskoro zauzet važan prijevoj Ljubovo na komunikaciji Gospić - Korenica.

To je posebno došlo do izražaja kod nekoliko domobranskih pukovnija koje su ustrojene od ljudstva iz privremeno okupiranih područja pa je njihova bojna motivacija bila vrlo visoka jer su se vraćale na rodni prag.

To je na koncu dovelo do toga da je pomoćni smjer napada na Banovini, pravac Jasenovac - Dubica - Kostajnica, odlučnošću domobranskih pukovnija Zbornog područja Bjelovar postao glavni pravac napada, koji je omogućio prestrojavanje snaga Zbornog područja Zagreb, a time i oslobađanje Kostajnice i Dvora.

Na Kozaru i njen odred, na 3.500 partizana (300 je bilo ranjeno) naoruzanih sa 3.000 pusaka i 170 mitraljeza, cetiri minobacaca i dvije haubice, dva tenka marke Hockins i jednim avionom Franje Kluza, na 934 partizanska odbornika, na omladinu sto je stajala kao jedan u rezervnim cetama, na narod Potkozarja i kolibe od pruca, u zbjegovima rasutim oko izvorista Gracanice i Mljecanice, Bukovice i Rakovice ili po proplancima Mrakovice i Bijelih voda na takvu Kozaru krenula je sila od 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, 20.000 ustasko-domobranskih snaga, 2.000 cetnika Draze Mihajlovica (grupe Drenovica i Marcetica) sto je sa ojacanim okolnim garnizonima i pomocnim jedinicama iznosilo oko 35.000 vojnika opremljenih najsavremenijim naoruzanjem drugog svjetskog rata.

Do demokratskih promjena, zadatak utvrđivanja broja žrtava bio je pod strogim nadzorom, zbog čega se o nekim žrtvama, pripadnicima partizanskih jedinica i jednom dijelu civila, govorilo poprilično glasno, dok se o drugima, pripadnicima ustaških i domobranskih postrojbi, te o povećem broju civila, samo u strahu šaputalo.

A njemačkih, domobranskih, ustaških, civilnih posmrtnih ostataka bilo je na sve strane.

Spontane prosvjede su započeli civili, a pridružili su im se nenaoružani, odnosno razoružani pripadnici dviju domobranskih pješačkih pukovnija, netom vraćenih iz rata.

Ili porazenim i razoruzanim djelovima Ustaskih i Domobranskih postrojbi na Bleiburgu.

Tako su najprije navedene osobe stradale pod nerazjašnjenim okolnostima, zatim stradale od bolesti, gladi, mina i drugih nedaća, stradale od bombardiranja, stradale od talijanskih postrojbi, od četnika i talijanskih postrojbi, od ustaških, domobranskih i njemačkih postrojbi, stradale od njemačkih postrojbi, te na kraju stradale od partizanskih postrojbi do 7. svibnja 1945., kada su partizanske postrojbe zauzele Zagreb, i stradale od partizanskih postrojbi nakon 7. svibnja 1945. godine.

Mediji su objavili kako su žrtve najverojatnije pripadnici domobranskih postrojba i zarobljeni civili.

Divizije su bile ustaške, ponekad s nazivom udarne, zatim mješovite ustaško-domobranske s nazivom hrvatske, te jedna gorska, sastavljena od prijašnjih domobranskih gorskih zdrugova.

U slamanju otpora ustaških i domobranskih postrojbi sudjelovalo je nekoliko brigada Jugoslavenske vojske i zrakoplovstvo istih snaga.

Stari bijahu lošije odjeveni, bilo na njihovim glavama domobranskih i leopoldovskih kapa, očito sinovskih, neki bijahu i u ponošenim gradskim cipelama, a jedan sićušan čovječac bijaše odjeven (što je bilo gotovo smiješno) poput velegradskog gigerla (iz Beča sin mu poslao odloženo odijelo).

Vojskovođa Kvaternik je kao zapovjednik Domobranstva bio nezadovoljan samovoljnim ustaškim postupcima i tražio je da mu se podrede ustaške postrojbe. [ 13 ] Za razliku od toga, Pavelić je imao sve manje povjerenja u domobranstvo, a uvijek se oslanjao na skupinu visokih ustaških dužnosnika i časnika s kojima je prije proglašenja NDH boravio u emigraciji. [ 13 ] Zbog toga je u listopadu 1942. došlo do njihovog razlaza, Kvaternikove ostavke i odlaska u Slovačku. [ 13 ] Nakon toga, nitko od domobranskih časnika nije mogao zaustaviti ustaše, što će do kraja rata dovesti do potpune prevlasti ustaša i Ustaške vojnice nad domobranstvom. [ 13 ]

To mu je dužnost da širi svjetlost u tmini kraljevskih ugarskih domobranskih mozgova.

Josip (Joža) Strmečki drhtavim glasom prisjetio se događaja iz domobranskih dana, i Križnog puta u kojem je sudjelovao.

Kad je pozor, pozor je tako viče satnik sa Mice i gleda dvjesta poslaganih glava domobranskih u četverokutu i sortira ih još i sam, kao lubenice, da stoje urednije i dekorativnije ove domobranske prazne tikve

Ustašku vojnicu, stoga, treba pratiti ili kroz domobranska dnevna izvješća ili kroz dokumentaciju domobranskih jedinica koje su na terenu djelovale zajedno s ustaškim postrojbama.

U studenom 1944., nakon otvorenog svrstavanja čitavih postrojbi Domobranstva na stranu NOP - a, dolazi do spajanja domobranskih i ustaških postrojbi u jedinstvene Hrvatske oružane snage.

Nakon oporavka od ranjavanja tijekom 1992. premješten je u Glavni stožer na dužnost savjetnika za obuku domobranskih postrojbi.

... u poslijenagodbeno vrijeme (od 1868.) uz povelik trud Bogoslava Šuleka i kodificirano je nizom domobranskih priručnik a od službovnika i vježbovnika nadalje (Samardžija, Marko.