Povrh spomenute braće te sâmoga brata Franje koji se potaknut evanđeoskom ljubavlju nastojao susresti sa Sultanom, polažući na taj način temelje naših misija ad gentes, potrebno je prisjetiti se, među ostalima: Ivana iz Montecorvina, koji je na tatarski jezik preveo Novi zavjet i psaltir; Tome iz Firence i Alberta iz Sarteana, koji je na saboru u Firenci bio zadužen za Kopte; Martina Ignacija Loyolskog, koji se na sinodi u Asunciónu služio jezikom naroda Guarani kako bi im navijestio Evanđelje; svetoga Diega iz Alcalà, katehista na Kanarskim otocima; Ivana iz Silve, misionara na Floridi, koji nam je ostavio prve zapise o plemenu Timucua kao i o njihovu jeziku na koji je preveo različite pobožne knjige; Petra iz Ganda, glazbenika koji je skladao himan sv. Franji na jeziku nahatl; Ivana iz Zamarraga, utemeljitelja Crkve u Meksiku; Toribija Motolinia iz Benavente i Jeronima iz Mendiete koji su poznati po svojim etnografskim i lingvističkim radovima o američkim Indijancima; Pedra iz Alvara i Pavla od Isusa, sastavljačâ domorodačkih gramatikâ i rječnikâ; Luisa Bolañosa kojemu se pripisuje ideja osnivanja redukcija; Junipera Serre, utemeljitelja misijâ u Kaliforniji; Bernardina iz Sahanguna, odgojitelja aristokratske klase među domorodcima i velikog poznavatelja klasične meksičke kulture; Jeronima Mendiete, Ivana Torquemade i Andrésa de Olmosa, velikih evangelizatorâ Meksika; Petra de la Piñuela, koji je prvi objavio katekizam na kineskom; i, našemu vremenu bližega, Gabriela Maria Allegre, prevoditelja Biblije na kineski.