U scenama koje se odvijaju prije i tijekom izvedbe Mozartova Don Giovannija, tema Mozartove opere tako je vješto upletena u partituru da doista predstavlja, kako je to Leonard Bernstein rekao, intelektualni pristup filmskoj glazbi.

Kao Masetto nastupa u č etiri ovosezonske izvedbe Don Giovannija u Zagreba č koj operi.

K tome, i kad nešto više kaže o nekom konkretnom djelu (što je rijetko), čini to ili iz površne romantičarske perspektive (primjerice, tumačeći dvije verzije arije Don Ottavija iz Don Giovannija iz perspektive skladateljevih osobnih osjećaja) ili čak zanemarujući najnovija istraživanja na koja se pozivaju njegovi izdavači (Kyrie u d-molu smješta tako u doba Mozartovog boravka u Münchenu, premda se danas smatra kako je to djelo vjerojatno skladano tek kasnije, u vrijeme prvog posjeta Pragu).

U glavnim ulogama nastupaju brojni vokalni solisti među kojima i bariton Ljubomir Puškarić koji pjeva Don Giovannija i bas Marko Mimica koji pjeva njegova slugu Leporella.

Kad slušaju ć i Don Giovannija do č ekamo Or sai chi l onore, ne pitamo se jesmo li isti motiv ve ć č uli (jer i nismo) niti sebe uvjeravamo da bi melodiju valjalo zapamtiti, ne bismo li je prepoznali kad negdje uskrsne.

U pismu se citira sveca don Giovannija Bosca, utemeljitelja salezijanaca, reda kojem pripada i Bertone, koji je 1854. pisao talijanskom kralju Vittoriju Emanueleu II. kako će savojsku kraljevsku kuću zadesiti mnoge smrti ako će zabraniti crkvene redove.

S Čarobnom frulom ponovo se uspostavlja vladavina milosrđa, ali uz određenu cijenu: ton se prebacuje od turobnog realizma Don Giovannija i Tako čine sve... do umjetno oživljene bajkovite čarolije.

Lorenzo da Ponte nam govori da je Âťboravio tjedan dana u Pragu kako bi ravnao glumcima prije tamošnje premijere Mozartova Don Giovannija 1787. godine.

Večer otvara uvertira Mozartovoj operi Don Giovanni, a nastavlja se ljubavnim duetom Don Giovannija i Zerline Là ci darem la mano iz 1. čina opere. " Moji Pražani me razumiju ", slavna je rečenica kojom je Mozart opisao ljubav njega i Praga, istodobno svjedočeći o preziru s kojim ga je odbacio Beč.

Pražani su jednostavno obožavali Mozarta, pa su ovacijama prihvatili i Don Giovannija i prvu među njegovim simfonijama " zlatnoga sjaja " - Prašku simfoniju koju ćemo čuti u nastavku programa.

Uslijedit će Varijacije za klavir i orkestar u kojima je 17 - godišnji Chopin za temu uzeo upravo Mozartov duet iz Don Giovannija, a u kojima će nam se predstaviti samo koju godinu mlađi, talentirani Mislav Ivaci.

U međuvremenuu je gospodin Maestro malo pogubio konce, pa izjavljuje (da li izvučeno iz konteksta?) da se nada da na koncretu neće biti incidenata (???), Izjjavljuje i da jedan srpski bas-bariton u ulozi Don Giovannija u slavnom duetu Là ci darem la mano (Tamo ćemo si pružiti ruku) zavodi hrvatsku sopranisticu. u ulozi Zerline.

Preslušavši snimke, izabrao je Mariju KuharŠoša, sopranisticu iz Zagreba, i Ipču Ramanovića, baritona iz Beograda, koji su pjevali duete iz Mozartova Figarova pira i Don Giovannija.

Dent preuveličava sličnosti između Figarova pira i Don Giovannija, za kojega kaže da je bio planiran da bude nalik Figarovu piru po izgledu i detaljima koliko je to najviše moguće.

No, upravo je iskustvo skladanja Figarova pira i suradnja s Da Ponteom ono što Don Giovannija čini mogućim.

U izvedbi Ipče Ramanovića i Marije Kuhar Šoša, brze izmjene solističkih nastupa baritona i soprana vjerno su prikazale svu šarmantnost i uspjeh Don Giovannija u zavođenju svoje odabranice.

Ali kad se govori o Karajanovoj režiji, koja je apsolutno muzikalna, često se čuje pridjev standardna, pa tako i za tog Don Giovannija na Salzburškim svečanim igrama.

Jer, bez obzira na uistinu pretjerane količine glazbe salcburškog majstora, pa i na ne baš uvijek vrhunske domete u njenoj interpretaciji (sjetimo se, primjerice, umjetnički vrlo sumnjive interpretacije Don Giovannija u zagrebačkom HNK), pokazalo se kako se Mozarta jednostavno ne može uništiti.

Uslijedili su arija Leporelle i duet Zerline i Don Giovannija iz istoimene opere.

Naravno, odasvud nas (pa čak i iz mobitela) redovito preplavljuju zvuci nekolicine hitova, poput Male no ć ne muzike (koja je izdržala čak i navalu novohrvatskog jezičnog purizma i pokušaja preimenovanja u Malu no ć nu glazbu), Č etrdesete simfonije u g-molu, i još nevelikog pregršta op ć ih mjesta iz Figarovog pira, Don Giovannija ili Č arobne frule.

O tome se mnogo govori u John Higginsovoj knjizi The Making of an Opera (Stvaranje opere), kronika priprema i proba za Hallovog Glyndebourneovog Don Giovannija iz 1977. godine. (Znak onodobne opsjednutosti postavljanjem na pozornicu je i takav naslov knjige.) U knjizi ima i mnogo produbljene rasprave o likovima.

N eka je vrsta počasti ili nagrade magnetskoj privlačnoj snazi Don Giovannija i kaosa koji oko sebe širi i koji nastavlja i dalje izazivati takve ekstremne reakcije komentatora a još i više redatelja opera, u kojima bude zvijer; oni se moraju u svečanoj povorci postrojiti i pokazivati svoje interpretacije, ma koliko fantastične i apsurdne bile da bi bili baš onaj koji će ga povući prema dolje i istrgnuti srce njegove misterije, i u provođenju toga moraju pretrpati i zakrčiti bogatim, raskošnim i tendencioznim ukrasima djelo kojemu praktički ništa od toga nije potrebno.

Glazba Don Giovannija jasno pokazuje njegovu fascinaciju tom zamisli, ako ne već i fascinaciju stvarnošću.

Kako komentirate kritike koje ste zaradili nakon premijere Don Giovannija na Splitskom ljetu, a u kojima ste istaknuti kao prvo ime, iako ne pjevate naslovnu ulogu?

Zapravo smo relativno kratko spremali Don Giovannija.

Nakon izgradnje nove zgrade Državne opere 1869. godine te njene inauguracije 25. svibnja iste godine, izvedbom Mozartovog Don Giovannija, na istom mjestu Bečka dvorska opera započinje svoju bogatu povijest.

I Mozartov lik Don Giovannija u režiji Oliviera Tambosija te pjevačkoj i glumačkoj interpretaciji Gabora Bretza zaokupljen je štancanjem ženskih tijela, točnije rečeno njegova stalna podvrgnutost žudnji čini ga samo prividno prvakom slobodarstva.

Pakao može progutati Don Giovannija, ali to još uvijek ne znači da će tom gestom nas osloboditi protagonistove nezasitnosti.

Riječ je o opernoj režiji Mozartova Don Giovannija u zagrebačkom HNK-u te plesnoj predstavi u nezavisnoj produkciji pod nazivom Victorija Beckham ima migrenu, premijerno izvedenoj u zagrebačkom ZeKaeM-u, u sklopu 7. platforme mladih koreografa.

Kako kaže Rushton, Mozartov odgovor na tragične i natprirodne elemente Don Giovannija nije melodija nego misterije harmonije, silne i predivne; to je prizor u kojemu kada Kip odbija hranu smrtnika, Mozartove modulacije od d-mola do a-mola kao da putuju tonskim univerzumom.