Jednog dana sam shvatio kako čak i kad pokušavam biti potpuno slobodan, otvoren i neodlučan gledam uočavam je li sve to skupa ugodno, postoje li uzorci u izvedbi koje moje tijelo automatski prepoznaje ili uzorci s kojima se publika povezuje pa sam odlučio obraćati pozornost kada dopirem do njih.

Zašto bih poštovao neka pravila, kada i ovako postižem cilj, dopirem do željene javnosti, plasiram svoju poruku i postižem neke željene rezultate: difamiram političkog suparnika, manipuliram činjenicama u svoju korist, zaustavljam projekte iz vlastitog, partikularnog interesa, provodim interese nekih skupina koje imaju svoje jasne, ali javnosti skrivene ciljeve

AAA ja sam sad počela kad krene s bepskim ponašanjem govoriti da ju ja volim bez obzira jel ona beba ili velika. nisam sigurna da dopirem:

Iza ovog te sam iskazao, ja dopirem do granice mrakah, mrakah mećem koliko svjetlosti; ja ovako prostor razumijem. " " Arhangele uma visokoga, ka duh jedan dovoljno se dižeš i čest tvome činiš stvoritelju, - mogući mu tvorac odgovara - al ' prostora ne znaš značenije: prostor mrakah i prostor svjetlosti koje umom tvojim voobražaš - da se c ' jela ova dva prostora u šar jedan zrakah svijetlijeh preobrate i pravilno sliju, i šar ovaj da se pruži pravo u najtanju što mož postić žicu preko ravni užasna prostora, - ovaj prostor što bi ova žica sa tančinom sv ' jetlom proniknula u prostoru onom užasnome, koga kraje ja jedan postižem, bi ti bio samo jedna točka

To sve skupa u mojoj okolini, u prostoru do kojega ja osobno dopirem, i nema nikakve veze sa odnosom prema homoseksualcima: neki su mi dragi, pa se s njima družim, neki su govna od ljudi, pa njih zaobilazim.

Preko glasnogovornice (?) dopirem konačno i do prvog ' čistača '.

Znam da sam negdje U sebi duboko Negdje gdje ne dopirem svagdan U nekom mraku Izvan krvotoka U živom mesu Pohranila sjećanja Nježna poput praha Oštra poput noža Da ih nikada nitko ne pronađe Da ih i od sebe sakrijem.

U noć, strašnom burom razječanu, sinu meni zraka pred očima i glas začuh kano glas angela: " Ja sam duše tvoje pomračene zraka sjajna ognja besmrtnoga: mnom se sjećaš šta si izgubio; badava ti vatreni poete satvaraju i kliču boginje: ja jedina mrake pronicavam i dopirem na nebesna vrata. " Poj mi dakle, besamrtna tvari, strašno tvoje s neba padenije i vremeno tvoje zatočenje u judoli tuge i žalosti

Do vas, čitatelja, vjerojatno dopirem, ali do hrvatskih Carrie Bradshawica ne, niti ću ikada doprijeti jer - Sex The City je sveto pismo, novi zavjet, stari zavjet, kuran... sve.

Nije da me njih dvojica ne zanimaju, jako me zanimaju, bavim se obojicom, evo već pola života, ali ja do njihovih razloga, pameti i koncepcije ne dopirem, iako puno o tome mislim, i volio bih jednom shvatit kako tu stvari stoje.

Ne, ne razmišljam o razvodu.. razmišljam kako promjeniti nešto.. da ja ne gubim živce.. pa niti zbog njega.Al trenutno baš ne dopirem do njega, pa se nadam da će mu vremenom doći iz guzice u glavu.. samo šta ću ja do tada poluditi.

U zadnje vrijeme se bavim produkcijom i puštanjem muzike, jer mi se čini da tako bolje dopirem do mladih ljudi nego kroz slikarstvo.

Svaki normalni muškarac bi u toj situaciji počeo psovati, ali ne i ovaj - smireno me pogledao kao u najpatetičnijoj romantičnoj komediji s Hughom Grantom i Juliom Roberts i rekao: ' ' Nisam gledao na cestu jer sam gledao tebe. ' ' - dopirem li do vas?

Slično kao s podrigivanjem, ako dopirem do vas.

Iza mažino linije dopirem do cevi, razgolićujem ih.

nista nesto... vrijeme.. vratila sam se iz setnje. cekam slijedecu setnju sa janicom. nove livade, rastrcavanja, toliko toga nepoznatog.. upoznajemo se nas dvije polako, sve vise. kad joj suze teku tjesim ju, ceskam. ne dopirem uvijek do nje, tvrdoglavo ga trazi njuseci svako stablo. tek kad vidi i u mojim ocima suze, stane i idemo dalje. neki dan nestao je dio mene, lun je zaspao. moj prijatelj, moj mali covjek, mali medo, moj alter ego. nitko me ne budi jutrom, ni ne gleda crnim ocima. prazan nam je dom, janici i meni. najdrazi i ja, osjecali smo se, nismo toliko pricali koliko smo znali da smo tu. i on i ja. sad mi se cini da ne mogu pisati nase price jos neko vrijeme. nista nesto.. osim bola.. praznina je prevelika. suncica je zaspala ali ostala u meni zauvijek. beskrajna ljubav i povjerenje. povezanost, toplina. toplina dodirom i toplina koja je zracila. hrpa cupave ljubavi i osjecaja. samovolje i njeznosti. pricati cu vam jos kad budem mogla. sada mi je pretesko. pricati cu vam nase price, lunove i moje, price koje smo smislili pricajuci jedan drugom, nijemo, znajuci sto onaj drugi misli, nadovezujuci se. svatko zivuci neki svoj zivot i onaj nas, nerazdvojni, spojen sinergijom osjecaja svijeta oko i u nama. sanjajuci i osjecajuci... razmisljajuci... voleci...

A to je da sam sama sebi išla na živce i bila nezadovoljna sa sobom, a nemogućnost da doprem do njega istovremeno me dovodila do shvaćanja da ne dopirem do sebe i da sam ja ta koja je nesposobna.

Provlačim se kroz naizgled čvrstu stjenku i dopirem do tebe.

Pomoglo mi je i to što kroz sve te godine, od života nisam previše tražio, ni previše uvjetovao, vjerujući da mi je najveća nagrada to što radim posao kojim najlakše dopirem do srca mnogih. Kakva vam se čini pozicija pisca danas u Hrvatskoj.

Drago mi je da dopirem do šire javnosti.

Govorim joj i znam da ne dopirem do nje.

Na vršcima prstiju dopirem do stražnjih vrata sobe, ali nažalost vidim samo stražnji dio kadra: dva para nogu i njegovo dupe.

Čak imam i slikicu od te večeri koju je okinula Najbolja, on u crnoj košulji, bež 3/4 hlačama i japankama, ja s pramenovima i umjetnom orhidejom u kosi, u zebrastoj haljini na volane i mazohističkim sandalicama, dopirem mu do ključne kosti, brišem bronzer o njegovu košulju, gledamo se s kretenski rastopljenim osmjesima i sve na slici vrišti: LIVED HAPPILY EVER AFTER

Uopće ne dopirem do njega, ni molbe, ni prijetnje, nikako, kao da je druga osoba.

Ako pak ideš s mišlju da trideset osoba koje sjede pred tobom mora nešto korisno dobiti od tebe u tih 45 minuta, ako ti svaki učenik koji zuji znači " do ovog ne dopirem, što radim krivo? ", a ne " ah, još jedno nezainteresirano derište "... pa, onda taj posao baš i nije lak

Problem je što na taj način dopirem do jako malog broja ljudi

Tako mi se čini bezosjećajan, pokušavam galamom, pokušavam fino pričati sa njim, ali ne dopirem do njega ni sekunde