.. želim se ispričati svima koje ne posjećujem i ne komentiram.. pročitam postove ali ne komentiram.. bojim se.. neke rane još su svježe iako je prošlo 3 mjeseca.. ali blog me previše podsjeća i svi ti postovi koje čitam.. lako razburkaju površinu moga mora.. i zato molim vas oprostite mi.. još ovo ljeta što mi je preostalo skupljam snage.. polako ali pokušavam.. i hvala vam svima na podršci i riječima ohrabrenja i to je ono što me vodi.. nema cijene za to.... i svih vas pozdravljam do jeseni, čuvajte mi se i ne dajte se.... evo stvaljam vam ovu pjesmu, još do nedavno slušala sam tu pjesmu i nisam doprijela do značenja njenih riječi, a neki dan sam doprijela i to mogu zahvaliti svojoj welikoj prijateljici i zato nama posvećujem ovu pjesmu i svima vama, kad volite ne predajte se, meni treba predaha ali bojim se da se ne predajem, ne želim.