Jedno je kad te jedna osoba zeza, ali kada svi to rade, onda to prihvacas kao stvarnost, dopustas drugima da te određuju, i tako gubis nit, gubis sebe.

Sve u svemu, previse dopustas ljudima oko sebe, mozda zato jer si limitirana brojem ljudi svojih godina ili malom/konzervativnom sredinom, to ne znam.

Premda sumnjam kako dopustas sam sebi procitati nesto sto se kosi sa tvojim ideoloskim stavovima, daj upisi Deklaracija o Hrvatskom jeziku u google i pogledaj kada je ona napisana.

Ali kada mi netko zivi u gradu kojeg mrzi, onda mi valjda dopustas da ga prezirem.

Ipak si mimoza, ipak kmecis kad ti netko nesto kaze a sebi dopustas ono sto ja sebi, radi kucnog odgoja nikad i ni prema kome ne bih dopustio, ali to si ti, shvacam tvoju bol.

eto ovako, ovo kvotano mi je najvise zapelo za oko... dakle, 3 godine si s deckom i ti dopustas da decko razgovara na takav nacin s tobom i vrijeđa te??

free to fly.... jos uvijek si/dvije su strane danasnjeg dana tu duboko/jedna uzrokuje drugu... u meni.../dode vecer i s njom taj osjecaj... u mojim snovima.../s jutrom se opet budi vracas se svakim/a danju se skriva... jutrom s prvim oblakom,/no vrati se-opet. zivis svake noci/vjerujem da ako nesto jako zelis, s najsjanijom zvijezdom../ta ce ti se zelja i ostvariti... ali ne.../nekad je tesko zeljeti zbog njega... nema snage ni da/straha. sama/straha od svijeta oko sebe... sebi to priznam.../kad se osjecas malo tako si blizu/kao mrav medu slonovima a tako daleko./tesko je ista zazeljeti i nadati se... htjela bih da/dode da places... se prepoznas/zivot uci da vjerujmo samo sami sebi u ovim rijecima,/no moje oci jos uvijek ocekuju samo dobro ali kako/i usi cuju samo lijepo od drugih... kad me ne razumijes.../no onda se dogodi da ti se ta ocekivanja dva smo svijeta/sruse u trenu ali slicniji/i shvatis da ne mozes uvijek imati povjerenja u sve... nego sto znamo.../dogodilo se puno puta, uocavam tu slicnost/no slijepo i dalje gledamo kroz ruzicaste naocale... a to nas vjerojatno/i tada se neizbjezno javi trenutak kad se osjecas slomljeno... i razdvaja./bez krila... kao i svi ostali. u zadnje vrijeme kao da/no uspijes naci snagu u sebi si ti ja,/i na kraju vidis da ipak imas krila a ja ti.../i da mozes sve proletjeti.... samo treba dignuti pogled k nebu ne znam/nades snagu u sebi hoce li se ikad ova/i krenes dalje zelja ostvariti,/no ocajnicki trazis ne znam nista/topli zagrljaj koji ce ti pokazati jer sam samo/da imas jos nekog osim sebe jedna osoba/da nisi sam..... koja ti nista ne znaci./da postoji netko ili mozda ne dopustas to.../tko ti nece zeljeti srezati krila kao ja sebi.../i baciti te na zemlju htjela bih znati o cemu/nego pustiti da letis visoko mislis.../sretan jako.../s osmijehom na licu ali ne mogu..../i s onim pravim, lijepim pogledom a mozda i ne zelim.../na svijet i ljude oko sebe.... nikad nisam/postoji li takva osoba osim nas samih.... shvacala/i s druge strane, mogu li ja niti cu shvatiti nasu/ikome biti takva osoba.... situaciju.../dalek si mi..../a nekada tako blizu./da znas/kako su boljele/tvoje rijeci/a nisam ih ni cula/a ti ih nisi ni izrekao.../meni. /

Tako sto dopustas svakome tko udje u tvoj dom da pojede sve sto ima u tvom frizideru?: ne zna: Jedino ces tada shvatiti da neces vise moci castiti sakom i kapom sve te koje si tako naucila (neki ce se vjerojatno i naljutiti radi toga i prestati dolaziti jer si ih tako naucila) jer itekako ce ti se povecati troskovi zivota s jednim djetetom kao sto se i autorici povecao trosak zivota s time sto im decko od sestre jede i trosi rezije na njihov racun.

Molim te onda zbilja da čekamo intervenciju viših instanci a ne da i dalje slusam objasnjenje koje me nije zadovoljilo ni u tvom odjavnom postu moje teme, ni u odogovoru na koji mi ne dopustas replicirat.. a ni ovim sad jer si moju prvobitnu namjeru da trazim intervenciju smoda okrenula kao da si je ti inicirala i jos si isprovocirala moje očito frizirane prekršaje.

tebi se jednostavno nista ne moze pokusati objasniti. ne dopustas da ljudi drugacije misle, uvijek si u pravu, sve znas, svugdje si bio, sve si radio, sve si vdio... u psihijatriji postoje naziv za takve osobe...

@andjelko hohohohoho daklem imamo novi kucni red.; (ako nije direktno vezano uz temu posta ti ne odgovaras. ok, neka bude. ako dopustas, predlozio bih da brises svaki komentar van teme.

... prelivena kisnim kapima suhog oblaka skupila sam svaku kapljicu i zalila plodove nasih misli, nasih djela, nasih osmijeha, poljubaca, zagrljaja, razgovora... i pustila, pustila sam ih da rastu pustila sam ih da natope se sjecanjima i spomenama koje smo stvorili kako nikad ne bi bilo suse u nasim zivotima... pustila sam vjetar da nosi me k tebi u narucje pustlila sam ti da stisces me cvrsto uz sebe dok slusam otkucaje tvog srca pustila da pitas me zasto tako uzurbano poskakuje pod mojim grudima ono sto je u tvojim rukama dao si mi neizrecivi mir, potporu i pruzio kolicinu ljubavi kakvu samo tvoje srce, tvoje usne i tvoje ruke mogu hvala ti... hvala na svakom danu provedenom uz tebe na svakom udisaju novog mirisa tvoje koze na svakom otkrivanju novih navika tovoje svakodnevnice hvala ti sto mi dopustas da sam tako blizu tebe zelim.. zelim opet sve ponovno jos bolje i jos lijepse... zelim jos vise tvog smijeha i srece uz malo vise sunca i puno manje kise... ako razumijes na sto mislim:) vec sad ovog trena... ma, lazem onog trena kad napravila sam korak van i kad pogledao si me s osmijehom i zatvorio vrata poceo si mi nedostajati i nisi prestao cijelim putem i cijelo ovo vecer kako cu samo zaspati bez tvog zagrljaja pitam se sad no, jos uvijek si tu na svojoj kozi osjecam tvoj miris... osjecam kako dises polagano i prodires kroz svoku poru moje koze osjecam tvoje ruke kako stiscu se oko mog struka i privlacis me k sebi cujem kako pjevusis neke pjesmuljke tu si pored mene... pavas kao andelak sanjas me... sanjam te...

.. danas mi je nakon dosta vremena bio onako bas ok dan.. barem za sada.. valjda zato sto sam se makla iz kuce.. otisla do grada.. promjenila sredinu.iako sam imala puno posla.. hodanije.. gnjavaže,, jos k tome i snijeg je padao cijelo vrijeme.. a ja pješke nogu pred nogu.. i to u 8 cm visokim potpeticama.. (vrag ih odnija i tko ih je izmislio.. a najprije onoga tko se tako pametan sjetio obuti ih na ovakvu vremenu).. ali izuzev tih par sitnica bilo je ok.. i tako danas orna i raspolozena sa puno energije.. odlucih nesto napisati i ovdje.. biti malo vrijedna. iako sam u stisci sa vremenom (moram na probu folklornog drustva). razmisljala sam citavih par sekundi o temi danasnjeg moga posta.. inspiraciju mi dala moja djecica.. igre.. gledajuci ih kako se igraju.. pomislih zasto se i kada izgubi.. taj smisao.. masta.. osjecaj.. kreativnost za igru.. i zakljucih da se u biti niti ne gubi.. samo se mjenja od neiskvarene zabave koja je samoj sebi svrha u pokvarenu.. kojoj je svrha povrijediti.. osvojiti.. udovoljiti svome egu.. pod svaku cijenu.. iskreno ne volim igrice.. volim one djecje.. ove odraslih ljudi.. ne shvacam niti ih zelim shvatiti a pogotovo ne zelim sudjelovati u njima.. u tim igrama ulog su osjecaji.. moji.. osjecaji drugih.. nevinih ljudi.. a s time se ne igra.. dosta vremena provodim na kojekakvim stranicama za upoznavanje i u zadnje vrijeme javlja mi se jako puno ozenjenih muskaraca.. vecina ih pokusa nesto.. cak i otvoreno kazu da traze osobu za avanturu.. sex.. jebacinu.. nijanse su u pitanju ali sve se to svodi na isto.. ali vecina ih kada cuju moj stav o tome.. a to je da je brak svetinja i da se u to ne zelim na takav nacin petljati.. odustane.. prije ili kasnije shvate da od svoga stava ne odustajem.. ali mi je zao sto gotovo niti jedan nakon toga odbijanja nije imao potrebu ostati samnom u prijateljskom kontaktu.. sad je li to pitanje povrijedenog ega.. ne zelim nikoga povrijediti niti osudivati.. svatko ima svoje razloge zasto nesto radi.. ili barem misli da ih ima.. i ja to poštujem.. ali oni odbijanje shvate kao atak na sebe.. kao moje glumljenje svetice.. kao ponizavanje njih.. velicanje zena itd itd.. druga situacija je kada nekoga upoznas.. sve cini da bi te osvojio.. ali cim te osvoji.. ne mislim u fizickom smislu.. nego cim shvati da gajis neke osjecaje.. shvati to kao tvoju slabost.. kao dozvolu.. cak i poziv.. odobrenje da te povrijedi.. gubi se u njemu ona zelja da te usreci i javlja zelja da usreci i udovollji sebi.. preko tebe.. pod svaku cijenu.. i dokle god to dopustas.. postaje sve gore.. dolazi do granice bljutavosti.. neukusa.. sto je tebi vise stalo.. njemu postaje sve manje stalo.. e onda kad dotjera do kraja.. kada shvatis da ne zelis tako.. kad mu pokazes da ne moze tako.. kad nesto nepovratno pukne u tebi.. kad ga prestanes voljeti cak i cijeniti.. shvati da te gubi.. strah ga je toga i pocinje ponovno osvajati.. truditi se.. opet igra macke i misa... samo ne shvaca.. da ono sto jednom pukne nitko vise ne pokrpa da bude kao novo.. e te igrice.. toplo-hladno.. macka-miš.. pa ono.. necu je zvati.. neka malo pati.. i tome slicno.. to moji zubi ne mogu prožvakati.. niti zeludac provariti.. mora da imam jako osjetljiv zeludac ili lose zube.. jer vecini drugih to ide u slast..

Zasto ti koji si moderator foruma, koji bi trebo imati vise obzira za rad foruma ne dopustas da forumasi dobiju ono sto misle da je za forum dobro, nego ih dolazis proglasavati krizarima.

Decko ti je manipulator, a ti mu dopustas da to bude.

Ma kakvo ebeno davanje slobode? pa nisi ti tu da nista davas, dopustas, zabranjujes.

Evo ja bih, ako mi dopustas, predlozio nesto jednostavnije i vjerojatnije nacine prijenosa.

U cijeloj prici nije decko problem, nego si ti problem koja dopustas da se prema tebi tako ponasa.

Gorane, dopustas li da bi to mogao biti samo dojam i da nam, mozda, netko to zeli upravo tako i prikazati (mislim na njihovu brojnost, u svakom slucaju bi trebalo to sve drukcije izgledati, da je srece)?

Trebas biti dosljedan, ono sto dopustas sebi, dozvoli i svom sugovorniku.

Jos prosle godine je postojao njihov interni dokument punomoci (znaci bez ikakvih biljeznika) koji medju ostalim stavkama ima i onu da li dopustas da punomocnik moze umjesto tebe taj racun zatvoriti...

Dopustas mu da bude ono sto jeste, jer si i ti ono sto jesi.

Pa nije drustvo krivo za to sto je on kreten a ti mu to dopustas

Moja molitva ide i dalje od toga: Ako dopustas taj nemir, tu borbu, kako bih cvrsce prionula uz Tebe, ako mi taj nemir pokazuje tko sam, tada ne molim ni za mir Gospodine.... Gospodine, budi volja Tvoja.

medju potpisnicima za varsavsku (sa nekakvog foruma) je i don ivan grubisic. pedofile crkvene i cuceka branis a dopustas da se pljuje po don ivanu. mrznja ti je razum pomracila pope

A tebe admine stvarno nemogu razumjeti da takve ' ' komentare ' ' dopustas... mislim brises ljudima komentare jer pisu velikim slovima, a komentare raznih degeneriranih kretena publiciras... radi svoj poso kako spada ili odi na burzu

Svatko normalan bi se sa time slozio jer kakav bi covjek trebao biti, i koja bi to moralana nakarada trebao biti da recimo u slucaju ozbiljne bolesti ne dopustas mogucnost posjeta u bolnici dugogodisnjim homoseksualnim partnerima jer oni, eto, nisu obitelj.

A i tebi mukte: top:, sto napokon dopustas da ljudi kazu svoje misljenje a ne ak nije samo bojkot da se brise...

I pored svega toga, jedino sto znas je da me i dalje ubijas u bolne tacke kad god ti alkohol to dopusti, kad god poprimis taj ljigavi pogled kojim me zelis ubiti jer postojim u tvom zivotu, ali istovremeno ne dopustas nikome da te napusti.

CIJENI ONOG TKO CIJENI TEBE, a ne onog tko te omalovazava na svakom koraku.. ne zasluzujes to, pogotovo jer si bila najbolja prema njemu i sve trpila.. a sta ti vise trpis, on misli da te moze vise i vise vrijeđati.. a taj polet dobije jer si ti jos tu i jos mu to dopustas..