Procitao sam ovaj tekst i ostavio je neku vrstu pozitivnog utiska na mene.Medjutim i ja sam taj koji vecinu vremena provodi razmisljajuci, i srecan sam, mozda srecniji od bilo kog u mojoj okolini.Mada to razmisljanje me deli od onog,, normalnog sveta kojim sam okruzen stalno, svet koga nista ne dotice, koji zivi svoje,, normalne zivote i ne interesuje ih nista van njihovog,, normalnog sveta.Pa onda uzmem polozaj pasivnog posmatraca i pitam se,, Kako uspevaju da zive ovako, zivot u kome ne priznaju nista van njihove svesti, zivot u kome ce sebe opravdavati zato sto su normalni i reci,, Ja zivim normalno, Zivite. Ja takav zivot ne zelim da zivim, da stojim na sredini, i da budem zadovoljan njom.Moje misli su jedina stvar koja me deli od tog,, Normalnog sveta,. To razmisljanje me vodi u svet potpuno drugaciji od,, normalnog svet bez granica bez saznanja.Pa i kad se zamislim dovoljno duboko u bilo koji problem ili barem neku njegovu varijantu, uspevam da ga resim.Putujem po ogromnom prostranstvu,, varijanti u svet saznanja.Zato svako ko ne zeli da zivi u okovima,, normalnog sveta nek ne dozvoli da mu oduzmu svoje razmisljanje, Zivite slobodno.Razmisljajte