I onda pojavi se Glistun i kaze: " Ajd Pajo u kurac sta places uskoro ces imat pedeset ako dozivis pas umrt i to neces dozivit, a zadnji put ti se digo devedesetdevete za ivankovacki kirbaj "

Tek iz bliza, kada ih mozes vidjeti bez " opreme " i onih koji ih iznajmljuju bogatim turistima, u prirodi, tek tad dozivis svu njihovu ljepotu i velicinu.

Kad dozivis prosvjetljenje sve ce ti biti jasno: B

ne volem proljece. ubija me covce. to je meni totalno antiromanticno doba. meni lipo ljeti i u jesen... onako pada lisce na tebe... sve zuto i smedje. ajme dozivis nirvanu covice.:)

prvi glas radim u relativno normalnoj firmi sto se tice tih prava i sugurna sam da bi mi kolegice u obracunu placa kamo nosim svaki mjesec doznake rekle o tom pravu. to valjda ovisi o kolektivnom ugovoru svake firme posebno.: confused: osim ako nisam nesto krivo shvatila vezano za temu. a to sto fatmama veli da nam ne zaborave uzeti zadnju lipu bilo drzava bilo svi ostali uzimatelji haraca - to je istina. ali da bi ti netko savjetovao na sto imas pravo, a da prije toga ne napravis 300 kilometara i pokucas na milijun vrata i pitas (a btw - kak da pitas ako pojma nemas)..... i pri tome dozivis razne anegdote od kojekakvih salterusa, e, da......: horor:

Mogao bi infarctus myocardii da dozivis.

Kad dozivis da te svi tapsaju po ramenu da si ostvario dobar rezultat jer si se jednom popeo na postolje a prije si bio u borbi za naslov vrijeme ti je da sam pobjegnes iz momcadi.

a divan je pogotovo sad ljeti, da dozivis bijele noci (budem ti naslka jednu sliku i za to)

Prica kaze da je andjeo gospodnji rekao svetom Tomi ti si tako lijepo pisao o Bogu zato ce ti biti dano da ga i dozivis.

Kada ta " prepricavanja " dozivis kao snasan osjecaj onda nemas vise ni potrebu ponavljat procitano...

prijevara je OSJECAJ... nije bitno s kim s cim kako i sl. dok to ne dozivis-ne znas...;)

iskustva drugih su bas to... tudja iskustva, ono sto ti dozivis bit ce tvoje pa ces poslije moci pricati po forumu kakav je bio tvoj slucaj, ali to ne znaci i da ce neciji tudji biti isti: ne zna:

kao puz.. ta nasa birokracija... posaljes ju po smrt... dozivis stotu i tek te tada zapisu da si roden... pa mozda su u pravu... nije poso zec da pobjegne... a ima i onaj jedna anegdota.... kaze sin ocu koji je bio sudac... znas tata onaj slucaj koji si ti rjesavao 20 godina... ja sam ga rijesio u tjedan dana... e moj sinko taj slucaj ti je placao skolu... (gost 11.03.2010., 21:20:49)

Nemoj se iznenaditi ako dozivis " tesku " hipoglikemiju gdje ces morati dobiti glukagon ili injekciju glukoze da dodjes k sebi.To ti je uobicajeno za trudnice s dijabetesom.

e bok kretenu ak si bolestan, vrapce ak ti treba duhovno vodstvo kod nacingera, on ljeci takve bez problema, samo pazi da su ti gace ciste ak ti se pjeva, pricekaj sljedecu paradu pa ces od srece propjevati mozda dozivis orgazam pa ces odmah postati bolji

Na ovim slikama se i ne vidi toliko da je opasno, jednostavno drugacije dozivis stvari kad si na brodu

Uzivas u svakom trenu kojega sa njom dozivis.

Postaces zrela onog trenutka kada ti friend s povlasticama izjavi ljubav putem sms-a, tvoj dragi to procita, i onda dozivis njegovu reakciju na isto.:)

Zelim ti da dozivis nesto slicno, jer ces tada shvatiti da je to cega si se uhvatila minorna stvar.

rat je nesto drugo, strasan i stvaran.. i sve sto ces vidjeti ako nisi do sada u ovom ili u slicnim filmovima nije ni priblizno toliko strasno kao kad takve stvari dozivis.. a ni isto.. jer filmove obicno rade pobjednici.. koji svoja stradanja pretvaraju u pobjede prepricavanjem... tako je bolje i lakse.. cini ti se da je bilo manje tesko, da je mozda vrijedilo staviti glavu na panj.. tako naprosto mora biti da bi se prezivjeli osjecali bolje..

Kad sljedeci put takvo sto dozivis a na vrijeme (citaj na aerodromu) skuzis sto ti fali, onda daj prijavu.

draga valerija Ako u zivotu dozivis poraz ne dozvoli da u tvojim ocima zablistaju suze, jer ljudi su zli na rusevinama tvoga srca sagradice spomenik svojoj pobjedi (kalimero 20.09.2008., 10:33:00)

htjela sam objavit da sam polozila tek nakon sto dobijem rezultate pismenog, al ste me preduhitrili nisam 100 % sigurna da sam teoriju prosla, al kasnije sam po sjecanju gledala neke odgovore iz udzbenika, i po tome bi trebalo da sam prosla mogu rec samo da sam sretna i presretna, jedva cekam u proljece jel idem za prepone polagat (nadam se) e samo da kazem, neki ljudi su me malo prije polaganja ubili u pojam, al je tu bila Sanjica trenerica koja me ohrabrila (sto mi je uistino diglo raspolozenje, i sama sam sebi rekla mogu ja to) i eto odjahala sam taj program i zadovoljna sam... joj moram rec kad sam zavrsila program, dobila sam pljesak uhh, mislim svi smo dobili al je to poseban osjecaj.. kad sam dozivis.. mislim da se svatko tako lijepo osjecao.. al naravno moram spomenut svoju veliku ljubav LUCIANA ma jednostavno obozavam tog konjica, poslije polaganja sam ga odvela u box, cvrsto zagrlila i nagradila. da.. poslije smo pisali test.. bilo nas je 12.. itako.. ne volim pisat duge postove...

fala kurcu da si shvatija... samo sam to trazija od tebe... pare od karte su bile da si samo dozivis nas dozivljaj tog glazbeno-vizualnog dozivljaja: D piis nigga

Mozes uciniti i konkretno djelo milosrdja nekome u svojoj obitelji, zajednici ili u susjedstvu da tako jos dublje dozivis duh i poruku Majke Terezije za vrijeme devetnice.

Na taj nacin dozivis London i vozeci se okolo.

FUJ gadi mi se sve to skupa. i kako to mislis nema smisla? nemas pravo komentirati i davati takve negativne komatare ako tako nesta nisi dozivio ili ne dozivljavas. kada takvo nesta dozivis tj kada dozivis tu ljubav koja ti takva djeca daju onda mozes pisat komentare ovako mi se gadis sa svojim komentarima

pa i car " jebanja " " sexa " " kakogod " (da sad ne moram pisati meni onaj smijesan izraz) jest u tome da ga dozivis malo drugacije sa svakom osobom....

dosta se toga promijenilo. na smrt gledam kao na neprijatelja. ne kao samo usputnu putanju. kada gledam koliko ljudi umire. ne bez razloga za sve ima razloga, vec ta tuga koja ostaje. praznina. njihovi najblizi.... to je jednostavno prebolno... predugo traje " zarastanje rana ", predugo traje zaborav zadnjeg trenutka kada si ugledao lice svoga najmilijega.... i onda ocekujemo da mladi odrastaju kao normalni... ne mozes nikako biti normalan kada u tako ranim godinama dozivis takve traume... nikako.... dosta je mojih bliskih imalo takve slucajeve.... u te uspomene me vratilo prijateljicino iskustvo... ne zelim ga opisivati... ali opet sam razmisljala o tome.... nikada ne znas kada... uvijek strepis. nekada manje nekada vise... ali uvijek te nesto podsjeti.... zasto smo tako ovisni o tome? i bojimo se da ostavimo posao nedovrsenim... nikada ne znas kada ce doci kraj, kada ces usnuti. ti ili netko drugi. nije bitno. ali netko hoce. pa se onda mislim koji je cilj svega toga... biti dio neke zajednice, obitelji... da povecavamo broj stanovnika? ionako cemo se sami unistiti... rodis se, zivis, poneki osmijeh no vecinom tuga i suze, razmisljanja o nebitnim stvarima, hedonizam, primitivizam, povrsnost i smrt.....

Kad dozivis veliko ulaganje energije i nisi sretan, i kad dozivis malo ulaganje i veliku srecu, vidis koliko tehnika se bavi samo prividom i krpanjem, ali to nije to.