nakon upgradea firmwarea, prizvao sam svoje memorijske module i konstatirao da je diagoras iz melosa, kojega navodiš kao prvoga u nizu, a dodao bih i protagoru kao prvog agnostika, došao daleko kasnije od dolaska organizirane religije; ljudi su prilično prije i dulje prakticirali religiju od ne-religije. kao i nešto ranije, reagirao sam jer se iz tvog teksta na kilometar osjetio duh maoističkog slogana da je vjera otrov za um. daleko poštenije bi bilo početi tekst-gospodo ja sam ateist, vjera mi je strana, nisam je nikada prakticirao i sada ću komentirati pripovjetku o jobu; konstataciju da nisi htio pisati o religiji, a komentirao si poznati biblijski tekst je floskula i klasična (ne mogu odoliti da ne kažem " udbaška " navlakuša-što se u lopati postova iza tvojega pro et contra relligio razvukao kao golema zmijurina) i prema meni ne stoji. dakako je da si mogao pronaći daleko praktičnije primjere besmislenih i pravih žrtava u drugim religijama, a ne dohvatiti se joba i abrahama; mogao si se sjetiti stotine tisuća izvađenih srca nožem od opsidijana u aztečkim ceremonijama, žrtvovanjem djevojčica na vrhovima anda... dakako da sa naše strane ogledala ti obredi imaju okrutan i nama nedokučiv smisao, no mi našim svakodnevnim metrom mjerimo civilizacijska pravila o kojima imamo nepotpuna saznanja. nekada su nas učili da su graditelji piramida prisilno tjerani na teški fizički rad (marks bi odmah na tome bazirao traktat o eksploataciji ljudskog rada), no novija istraživanja su potvrdila da su radnici bili dobro smješteni i da je rad na piramidama bio u stvari počast, kao kada ste, recimo vi gradili prugu brčko banovići, ponosni što cijeli dan lopatate za velikog vođu, dozvolite da budem malo sarkastičan... žrtvovanja i žrtveni obredi su tradicionalno postojala u svim kulturama, a praktički donedavno su na pacifičkim otocima pravili rižot od protivnika. čak je i tvoj veliki uzor drug staljin žrtvovao vlastitog zarobljenog sina početkom II svj. rata, ne dozvoljavajući da ga zamijene. knjiga o jobu, kao i u mnogim religijama je paradigma o ispitivanju čovjekove snage i volje te spremnosti da do kraja brani svoja uvjerenja, u zoroastrizmu je to princip " aka manah " stanje svijesti koje izaziva zle misli, koji testira zoroastera na svom putu, u novom zavjetu je to dio o isusovom odlasku u pustinju i njegovim iskušenjima nečastivom, u moderna vremena je to mit o faustu, ili poznatom blues gitaristu robert johnsonu kojemu je đavo podario dar sviranja gitare, za uzvrat mu uzimajući dušu. dakako da je besmisleno svakodnevnim racionalnim pristupom komentirati religijska iskustva koja su psihička iskustva i kao takva teško dokaziva " fizičkim " dakazima, jer time upadaš upravo u zamku koju si sam sebi postavio, tumačenje tipa " što je pisac htio reći ". u tom smislu sam naveo i mona lisu, kao vrhunsko umjetničko djelo i iracionalnost kompleksne poruke i doživljaja koji izaziva taj naizgled banalni portret. moj post je pokušaj da ti ukažem da nisi u pravu, a ne analiza karaktera tvoje osobe, koja mi i nije naročito zanimljiva. za kraj, a što drugo, prigodna zen priča:). tumačenja ostavljam internetskoj pastvi: " Učitelja zena Hakuina, susjedi su hvalili kao čovjeka koji živi čednim životom.