IN MEMORIAM DRAGO BRITVIĆ, PJESNIK (1935. - 2005.)

Ne umanjujući zaslugu vrijednih glazbenika koji su ih otkrivali i donosili svijetu, vrlo vjerojatnom mi se čini i priča da je Drago Britvić, predajući stihove kompozitorima, i uvijek imajući već u vidu i pjevača koji će je pjevati, isporučujući pjesme sugestivno pjevušio i njihove melodije, barem glavnu temu.

Ja ne mogu drugo nego da je ljubim (Drago Britvić) Izvođač: Mišo Kovač (1975.)

Drago Britvić, ime čovjeka kojega gotovo nikada nismo vidjeli, ime koje smo tako često čuli spominjano, no zbog svoje skromnosti i samozatajnosti nismo ga imali prigodu povezivati uz njegovo lice nego uz njegove pjesme.

Zagreb, 28. veljače Gabi Novak, Ljubo Stipišić Delmata, Tomislav Neralić i, posthumno, Drago Britvić dobitnici su Porina 2006. za životno djelo.

Prošle godine preminuli Drago Britvić pisao je brojne sjajne tekstove za skladatelje raznih glazbenih žanrova.

Nagrade koje dodjeljuje žiri: Nagradu za tekst dobio je Drago Britvić za pjesmu koju je izveo Vice Vukov (Ostavi malo mjesta u srcu).

Da, taj autor tekstova bio je - Drago Britvić.

Viki Glovacki debitirao je na Festivalu zabavnih melodija Zagreb 63. Njegova antologijska izvedba Zadnjeg fijakera (Stjepan Mihaljinec - Drago Britvić/Pero Zlatar) i nakon 40 godina nalazi svoje mjesto u programima radio stanica.

Članovi novoosnovanog Kluba mladih Općine Pitomača, svojom su nazočnosti na Večeri poezije odali poštovanje pjesniku, no mladi su i garancija da Drago Britvić neće biti zaboravljen od svojih Pitomačana.

Drago Britvić nagrađen je sa preko 180 raznih nagrada, ali ih nikada nije osobno primao na nekom od skupova.

Iz Jezera (Slavko Mihalić) Mirno teku rijeke (Drago Britvić), sve do trenutka kada Oko andaluzijskog psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zelenog vodopada (Ervin Jahić) rijeka hrvatske književnosti konačno ulije se u more, gdje se kupa Posljednji kupač (Dalibor Cvitan) i gleda Zamišljeno pristanište (Arsen Dedić), iako bi trebao biti oprezniji jer se ispod njega nalaze Vrulje (Borben Vladović).

Pjesmo moja raspjevana (Drago Britvić) Tražila je pjesma grudi, da se iz njih jača rodi.

Izvedena je 29. kolovoza 1962. i pobijedila: prva nagrada publike i nagrada za tekst, što je zanimljivo jer na nagrade za tekst tada je bio " pretplaćen " Drago Britvić.

Ipak, i nakon toga Kićo je surađivao s velemajstorima naše zabavne glazbe kao što su Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić

Tekst Drago Britvić, muzika i aranžman Jože Privšek, izvodi Lola Novaković - Ne pali svetla u sumrak.

Naravno, čovjek koji je stajao iza riječi nekih od Zvonkovih antologijskih skladbi i kvintesencijalnih izvedbi je Drago Britvić, kao i Špišić, jednako tako pivotalna figura naše zabavnoglazbene pjesmarice.

Drago Britvić, pak, kao da je bio pjesnik onog pradoba u kojem se pjesmom i zvalo samo ono što se pjeva, u kojem je bilo važno da se pjevajući pamte stihovi, jer u njoma je uvijek nešto važno, a ne ime pjesnikovo.

Ali, nije Drago Britvić bio nikakva pjesnička uholaža u toploj redakciji, nego je itekako svijetli trag ostavio i u novinarstvu.

Drago Britvić - pjesnik zaljubljen u dvorišta

Drago Britvić bio je jedan od najplodnijih hrvatskih tekstopisaca zabavne glazbe i šansona, i najnagrađivaniji autor stihova na glazbenim festivalima.

Bio je jedan od osnivača Drugog programa tadašnjeg Radio Zagreba kojem su popularnost brzo donijele upravo Britvićeve emisije Lice s fotografije, Ulice i trgovi, Pod starim i novim krovovima ili Sunčani sat koji ide i danas i na početku kojeg se još uvijek vrti pjesma za koju je stihove napisao, a tko bi drugi nego Drago Britvić.

Tu se odvajkada susreću, pa i prožimaju i kaj i što s primjesama slavonske ikavice, a u pučkoj pjesmi jednako su prisutni i gudci mužikaša i cimbal i tambura napisao je svojedobno proslavljeni Drago Britvić evociravši dojmove o festivalu Pjesme Podravine i podravlja.

Drago Britvić umro je na Božić 2005. Imao je 70 godina.

Nije Drago Britvić ta dvorišta samo opjevao, nego je, priča mi njegov sin, ta dvorišta i sve tajne prolaze među njima toliko poznavao da je kroz njih mogao doći od Trešnjevke do Tkalčićeve.

Kompozitor Arsen Dedić i pjesnik Drago Britvić ispjevali su jednu od najljepših pjesama Krapinskog festivala Dugo me ni bilo upravo u ovom Šetalištu.

No, Drago Britvić nikada se nije ni gurao među kanonizirane, službeno priznate, bez nota tiskane i ukoričene pjesnike.

I sam je pisao stihove za svoje skladbe (Vrbe, Skalinada, Malinkonija, Poeta, Mižerja, Prozor kraj đardina...), a od recentnih pjesnika najviše se koristio stihovima koje su pisali Tomislav Zuppa, Momčilo Popadić, Krste Juras, Drago Britvić, Nenad Ninčević i potpisnik ovih redaka.

Naime, kao i Ćakule o siromajima, i Balada o tovaru imala je sumoran tekst koji se dežurnim cenzorima činio neprimjeren kao slika socijalističkog svagdana pa je novu uljepšanu verziju teksta potpisao Drago Britvić.

Stavljajući se u službu zabavne glazbe i šansone, samozatajni sanjar Drago Britvić, obavljajući ujedno i dužnosti na Radio Zagrebu i HTV-u (osnivač je i Festivala kajkavske popevke, a pisao je i za mjuzikle), ostavio je iza sebe pjesme da svaki put kad ih pročitamo, otpjevamo ili poslušamo svjedoče za svog autora, koji je za svaku situaciju znao pravu riječ.