Umrli sa Dragovije sahranjivali su se na groblju u Vidu a mrtvace se nosilo nekoliko sati pješice tzv. " mrtvačkim putem ", kozjom stazom kroz šumu Gaj.

Djeca sa Dragovije školu su pohađala u obližnjim Novim selima udaljenim stazom oko 1,5 km.

Zbog teških uvjeta življenja i loše cestovne povezanosti stanovnici Dragovije napuštali su mjesto i selili u nizinske krajeve što je najviše bilo pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. 1974 godine u mjestu je bilo samo 8 osoba, uglavnom starijih.

Na inicijativu nekih župljana porijeklom sa Dragovije a i voljom don Mladana Margete da na ovaj način upozna što više župljana, blagoslivale su se kuće u kojima se netko zatekao.

Prud se vjerojatno počeo naseljavati polovicom 18. stoljeća i to pučanstvom sa Dragovije, jer ga već talijanski opat Alberto Fortis u svom glasovitom djelu " Put po Dalmaciji " (Viaggio in Dalmazia dell ' abate Alberto Fortis, Venezia 1774.) spominje kao naseljeno mjesto.

Stipana sa Dragovije kad mu je netko u jutro kazao, da su ga sinoć prozivali, on je malo slabije čuo, sutradan je išao stražaru reći, da su ga čitali ali da on nije čuo.

Uz makadamsku cestu koja od Tuzbelja vodi do dragovije smješteno je napušteno naselje Ograđ.

Sl. 2. Dio druge mape iz fascikle 482 ½ na kojoj je prikazana komunikacija između Vida i Dragovije. (Državni arhiv u Zadru)

Zadnji svatovi, koji su nosili trobojnicu u našoj župi, su kad se ženio Mirko Musulin sa Dragovije.

Kako su hajke uglavnom organizirana na području Dragovije, lovci su tijekom tih akcija zamijetili da je većina brdskih staza kojima je Dragovija ispresijecana, a koje je lokalno stanovništvo nekada koristilo za silazak u dolinu, zapuštena te su ih odlučili raščistiti.

Već 9. ožujka prokrčen je put od Franića kuća na Novim Selima preko Dubokog doca do Dragovije, dok je u prošlu nedjelju akcija krenula od crkve sv. Ivana na Dragoviji, od koje se čistilo putem za Gradinu do Staja te nova staza za Gradinu do Razdolja.

D. u Vidu, put koji je od Vida vodio do Dragovije i sama Dragovija, tj. jedan njen dio s crkvom.

Mate Taslak - Džigić (ranije umro), obojica sa Dragovije.

Nastalo je većinom preseljenjem pučanstva iz starog sela Dragovije u prekrasnu udolinu uz sam izvor rijeke Norin.

Put sa Dragovije kroz Miloševicu i Rotne Doce izgradili su Mještani Dragovije, Pruda i Vida svojim radom i velikim ulaganjem i dosada je u njega utrošeno preko 1.500.000,00 kuna.

Metković, 21.11.2008. - Jutros se na području Dragovije izgubila se strana državljanka koja se mobitelom javila suprugu rekavši da je ozlijedila koljeno te da ne zna gdje se nalazi.

- sprovod: na groblju u Vidu danas je bila sahrana Ante Volarevića iz Metkovića, podrijetlom sa Dragovije.

Možda mi dadoše ime u čast zaštitnika Dragovije sv. Ivana Krstitelja.

Tu sam se sastao sa svojim župljanima: Jozom Sutonom, Jurom Markotom, Ivanom Volarevićem i još jednim Volarevićem iz Pruda, te sa Matom Bebićem i Mićom Marevićem sa Dragovije.

U Metkoviću u ulici Neretvanskih gusara (kod kuće Ante Plećaša) gdje je kolonija nekadašnjih stanovnika Dragovije, Crnog doca i Podgreda, prava mjesna fešta.

U općinu Vid osim svog naseljenog dijela, pripada područje Dragovije udaljeno oko 3 talijanske milje.

Skupštini je nazočilo dvadesetak osoba podrijetlom s Dragovije i okolnih zaselaka.

Najvažniji zadaci novoosnovane Udruge su zaštita, očuvanje i razvoj gospodarskih, ekoloških, kulturnih i drugih interesa Dragovije, Ograđa, Podgreda i Crnoga Doca, kao i utjecaj na donošenje odluka kako bi se ti interesi ostvarili.

Cijela Kekavica bila je puna svijeta, gotovo kao za dernek jer su dolazili iz cijele župe (osim vidonjaca i iz Pruda i Dragovije te okolnih Hercegovačkih mjesta Garišta i Zvirića).

Ostali dio prostora zvani Rotni dolac, ležeći između zida Lovre Jurkovića, i Agana Ajdarovića, odlomka Stupiće, Garišta, dalmatinske međe, gori upisane rupe i male oranice ostaje skupa s Brlogom za zajedničku pašu kako vlastnika Rotnog doca u prvo opisanim granicam, tako seljana Vida odnosno Pruda i Dragovije, a i seljana iz Zvirića i to tako, da svi oni imadu brez ikakve prepirke međusobno i zajednički uživati pašu i služiti se napojištem Brlog i pravom drvarenja.

Udruga Dragovinjaca okuplja nekadašnje stanovnike Dragovije i one koji su porijeklom iz tog iseljenog mjesta...

Na inicijativu nekih župljana podrijetlom s Dragovije don Mladan Margeta blagoslovio je osamnaest kuća na Dragoviji i četiri kuće na Ograđu, tj. one u kojima još netko živi.

Usput je ustanovljeno da se većina obitelji s Dragovije i Ograđa iselila u razdoblju od 1967. do 1972.

Za prvih godina austrijske vlasti u Bosni i Hercegovini došlo je do spora između mještana župe Vid, dotično seljana Pruda i Dragovije, sa mještanima susjednih hercegovačkih sela Zvirića, Stubice i Garišta, a sve zbog prava korištenja pašnjaka i pojilišta na hercegovačkome terenu a na potezu Rotni Dolac Crnići i to na državnom zemljištu između dalmatinsko-hercegovačke granice i privatnih ograda, od kojih su neke po dokumentima bile u vlasništvu Turaka (muslimana) iz Ljubuškoga.

Ciljevi osnivanja Udruge su, kao što kaže i sam Statut: zaštita, očuvanje i razvoj gospodarskih, ekoloških, humanitarnih, socijalnih, zdravstvenih, kulturnih, športskih i rekreacijskih, informacijskih i drugih interesa sela Dragovije, Ograđa, Podgreda, Crnog Doca, te utjecaj na donošenje odluka za ostvarivanje istih.