Za istu ulogu nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta 2010. Današnji je prijem bio prilika i za čestitku dramaturgu Borivoju Radakoviću koji je dobio nagradu za dramaturšku obradu teksta Breza u režiji Želimira Mesarića i produkciji varaždinskog Kazališta.

Naime, Mahlerovi su fragmenti tu uklopljeni u jedinstvenu dramaturšku cjelinu, koja se bavi silnicama unutar trojedinstva Života, Ljubavi i Smrti.

Njen roman Dabogda te majka rodila \ ", roman je kakvih nema puno: višeslojno i beskompromisno bavi se ženskim univerzumom i njegovim tabu temama, a uz osnovnu temu odnosno odnos majke i kćeri ima i brojne druge rukavce kojima dotiče mnoge društvene probleme \ ", kazala je redateljica Tatjana Mandić Rigonat, koja potpisuje i dramaturšku obradu prema dramatizaciji Darka Gašparovića.

Judith French autorice i redateljice Vlatke Vorkapić u cjelini je vrlo dobra predstava, s odličnim predloškom, izvedbeno dinamična, uz pokoju pogrešku, dramaturšku rascjepkanost, ali i pregršt odličnih sekvenci.

Tu postoji sedam, osam slojeva koji se povezuju, prožimaju, rekao bih da je to dramaturgija grozda od koje možeš stvoriti univerzalnu dramaturšku strukturu.

Ali zar simpatično-naivna i istodobno dramatična promjena tonske podloge koja prati odlazak kamere od vode na kadrove pijeska na obali upravo u Pijesku također ne sugerira nekakvu igranofilmsku dramaturšku potku?

Naslov Kroatenlager obuhvaća tekstove Miroslava Krleže Hrvatski bog Mars, Hrvatska rapsodija, U logoru, Vučjak i Pijana noću dramaturšku cjelinu od tri i nešto malo više sati trajanja.

Šimića u režiji još jedne glumačke veličine Ante Vicana (dramaturšku obradu potpisuje Željka Turčinović).

Koliko je meni poznato, pokojni Simo Mraović jedan je od rijetkih pisaca u novijoj književnosti ovih prostora koji je, u svome romanu Konstantin bogobojazni, posvetio dužnu dramaturšku i fabularnu pažnju velikoj nuždi.

Ovaj ne zahtijeva spektakularnost kao nezaobilaznu dramaturšku sastavnicu, ali je čini elementom prijenosa u nedostatku kojeg traži neki drugi " ključ ", ili barem jednako zamjetno rješenje.

Načinio sam dramaturšku poveznicu između Kiti i Levina koji su nesretni na početku (Kiti želi Vronskoga, a Levin želi Kiti) da bi onda doživjeli punu sreću, te Ane Karenjine.

Kako je snimanje pratilo i kuhanje, Zoran Brajčić je pripremio onaj toliko spominjani pašta fažol u šugu od brujeta, po izvornom receptu koji danas navodim Petar Cvitanović Vatrica, verzot, a kapetan Slavić, pravi, gospodski brujet od škarpine, ugora i jastoga, gastronomsku uvertiru i dramaturšku okosnicu svih dalmatinskih brujeta.

Naposljetku, za nagradu hrvatskog glumišta za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju predstave nominirana je Olja Lozica za svoju adaptaciju i dramatizaciju zapisa Ivana Kovačića u dramsku predstavu Smij i suze starega Splita, koja je praizvedena u sklopu 56. Splitskog ljeta.

Ne zato da bi se hitchcockovski nestašno poigrao s publikom, nego stoga što nije u potpunosti utvrdio dramaturšku koncepciju.

U režiji Ivice Boban i uz dramaturšku suradnju Olje Lozica, svoje i tuđe maske ispitivat će Amar Bukvić i Filip Juričić.

Za dramaturšku strukturu pretpostavljam da je Pjeru trebala jedna životnost.

Drama Art, svjetski praizvedena 1995. godine u Parizu, hrvatsku je praizvedbu doživjela 1998. u Maloj dvorani Lisinski u Zagrebu u izvedbi i produkciji putujućega Teatra u gostima, kad je njezinu dramaturšku i izvedbenu vrijednost uočio Relja Bašić, uspješan umjetnički direktor toga kazališta punih trideset godina, do 2004. godine, kad je kazalište prestalo djelovati.

Drama stvorena iz likovnih asocijacija formira se u čvrstu dramaturšku strukturu dojmljivog i potresnog kazališnog, ali i emotivnog rezultata.

Ona se koristi djelima i biografijom hrvatskog protoavangardnog književnika, Riječanina Janka Polića Kamova, dok dramaturšku okosnicu čini piščeva opsesija hodanjima.

Oni su na zanimljiv način povezali Shakespearea i Stopparda, spojivši ih u jedinstvenu dramaturšku cjelinu.

Dramaturšku okosnicu priče čini želja za slobodom, ljubavlju i razumijevanjem, pa tako dok mladi Ren pokušava naći objašnjenje zbog čega ga je napustio otac dolazi u sukob s autoritativnim i nepopustivljim velečasnim koji se i sam preispituje shrvan smrću sina i bezuspješno pokušava zadržati kći Ariel pod nadzorom.

S druge strane, Tolstojev Rat i mir snažno je obilježen, riječima Darka Lukića iz programske knjižice, piščevom potresno naivnom vjerom u moć naroda, a razgranati rukavci beskrajne radnje ni na koji način ne dopuštaju centraliziranu dramaturšku strategiju u kojoj je fokus usmjeren na pojedinca.

Navedeno je bilo potrebno istaknuti prvenstveno stoga što je redatelj ove pulsko-varaždinske Glorije, Damir Zlatar-Frey, prodro u idejnu potku tekstualnoga predloška i tako potvrdio Predanove misli, prema kojima Glorija nije tek odgovor na jedan politički ali i kulturno specifični trenutak naše prošlosti, nego u prvom redu komad koji otkriva istinsku ljepotu dramske riječi i u čijem su dramaturšku tkivu sistematizirani filozofski, pjesnički, likovni i glazbeni doživljaji.

Jela od peradi spominju i Držić i Gundulić, ona krase Dunda Maroja i Dubravku, pa ipak, samo u Benetovića jedan bogati jelovnik, u kojem dominiraju pjatance od peradi i ptica, ima izravnu dramaturšku hedonističku namjenu.

Nebojša Borojević voditelj »Daske«, odgovoran je za dramaturšku obradu i usaglašavanje ideja, dok u predstavi uz njega igraju Katarina Bistrović Darvaš, Damir Borojević, Maro Martinović, Urša Raukar, Mirjana Rogina, Doris Šarić Kukuljica, Ksenija Ugrina i Vili Matula, kojem ovo nije prva suradnja sa sisačkim kazalištarcima čija se poetika i inače većinom oslanja na kazališno nasljeđe ruske avangarde.

Željela sam tu dramaturšku postavku jedne snimke mobitelom prenijeti na cijeli film i da on djeluje kao da gledamo scene istrgnute iz života junaka..

A usput opravdava i svoju dramaturšku funkciju, intenzivirajući lampom koja se ljulja osvijetljenog Georgea i naglašavajući koliko ga ta priča zapravo uzrujava.

U novoj, histrionskoj verziji Muhle, izbačena je sadašnjost, te tako osiromašen tekst otkriva pokoju dramaturšku pogrešku, rasplet koji ne djeluje dovoljno uvjerljivo te poneki nemotivirani potez glavnog lika.

Osim toga u mnoštvu efekata i silnoj želji da se pokaže što više, niti jedan element lutkarsko/glumačke predstave (osim scenografije) nije do kraja razrađen pa su karakteri likova naznake, nekad se ne zna tko je tko u teatru sjena, velik dio elemenata teatra sjena čini se umetnut samo kako bi odgovarao redateljskom konceptu i ne posjeduje jasnu dramaturšku razinu s pričom, a i scene odrađene u tehnici sjena svode se na to da lik stane pred reflektor te zatim gledamo njegovu sjenu koja govori ili nešto radi, ali nema kreativnog stvaranja različitih likova pomoću sjena.

Uz dramaturšku pomoć Žanine Mirčevske, te s novim, proznim i scenski izražajnim prijevodom Lade Kaštelan, Miler jasno slijedi vlastite naglaske, ne odričući se Sofokla i ne pretvarajući grčku tragediju u suvremenu građansku dramu (što i nije tako rijedak slučaj na suvremenim pozornicama), istovremeno koristeći vlastitu interpretaciju da bi pozicionirao Kralja Edipa u koordinate suvremenog svijeta u kojemu, pak, krivnja i odgovornost (u svim oblicima) postaju tek prazne riječi, pojmovi bez sadržaja.