' U kojem to trenutku... ' poseduje jasnu narativnu strukturu, ali ukoliko bih govorio o celini onda ne bih upotrebio reč proza, već pre film.

Perraultovu Pepeljugu u dramatizaciji Ane Tonković Dolenčić režirao je Ivan Leo Lemo realizirajući tako tek na trenutke zanimljivu predstavu koja koketira s formom mjuzikla, a suradnja osječkih kazalištaraca i češke lutkarske škole iznjedrila je Bajku na dlanu, u kojoj su Michaela Homolova i Barbora Jakubkova ponudile panoptikum raznovrsnih i atraktivnih animacijskih rješenja uz vrlo predvidivu sadržajnu i narativnu liniju.

Postav prati jednu narativnu liniju s puno rukavaca koji su međusobno isprepliću.

Ima pomalo čudnu narativnu formu koja jasno pokazuje krug nasilja iz kojeg je vrlo teško izići napominje Nola, koji je za glavnu ulogu odabrao mladu studenticu ADU-a Tihanu Lazović, glumicu o kojoj će se, obećava, još puno čuti.

Završna sekvenca ima oniričko djelovanje, koje nadgrađuje narativnu liniju filma dajući mu složeno filozofsko-metaforično značenje.

Također, određenu narativnu isključivost ovoga teksta koji će pokušati konceputalizirati pojmove politike i umjetnosti treba uzeti sa rezervom jer se pokrenuta pitanja nikada ne ograničavaju izričitom definicijom.

Vaš se način rada dosta razlikuje od teksta do teksta Balkan nije mrtav obrada je Makedonske krvave svadbe, pa slijedi pravilnu narativnu nit, dok Bure baruta funkcionira kao niz prizora.

Početke Pijeva monologa autor često prekida kratkim digresijama u kojima Pijev sugovornik-pisac opisuje junaka priče, njegovo ponašanje, obitelj, kuću i sl., da bi takvu narativnu konstrukciju vrlo brzo naprasno napustio i potpuno je zanemario, vrativši joj se tek pri kraju romana, nekih 300 - tinjak stranica kasnije, pa se nameće zaključak da su neke od tih dionica naknadno umetnute kako bi broj poglavlja dosegao okruglu stotku.

Naslovna vremenska odrednica od futurizma do danas okvir je pripovijesti RoseLee Goldberg, jer knjiga prije svega ima narativnu strukturu, koja se tek pri kraju zgušnjava gotovo do pukog nabrajanja, za što razlog može biti autoričina žurba ili, nešto vjerojatnije, sve veća raspršenost performerskih podžanrova ili poetoloških otklona.

Koreografska rješenje su funkcionalna, upečatljiva, komuniciraju izravno i omogućuju narativnu jasnoću.

Povjesničari izdvajaju mnogobrojne inovativne elemente: složenu narativnu strukturu (zbivanja vezana za gl. lik prikazuju se iz više perspektiva, što se dovodi u vezu s Wellesovom fascinacijom romanom Srce tame Josepha Conrada), uporabu zvuka koja nije isključivo realistički motivirana, nego i artistički, a često i sinestezijski te je zasnovana i na neuobičajenim elipsama kojima se izvode vremenski i montažni prijelazi, potom uporabu širokokutnih objektiva kojima se postiže dubinska oštrina u funkciji dramatiziranja prizora, posebice odnosa među likovima.

Braća Wachawski preuzeli su likove i temeljnu narativnu situaciju, no ono što ih je u svemu najviše zanimalo bila je antikorporacijska idejnost i mogućnost vizualne gozbe.

Druga razina na kojoj Derrida eksperimentira s metodičkim korakom, puno neposrednije nalik na Beuysove performanse, obuhvaća jednu narativnu dramatizaciju hramanja (metaforiku metode).

Kako film odmiče, smisao dobivaju i vremenski pomaci naprijed i natrag u radnji, gotovo se svi detalji uklope u vrlo kompaktnu narativnu teksturu koja potencira u gledatelju osjećaj neke ganutljive melankolije, osobito u onom dijelu koji se odnosi na meksičku dadilju i japansku tinejdžericu.

Velike su vrline filma uvjerljivo postavljanje prepletenih odnosa likova uz dobru psihološku elaboraciju i narativnu solidnost, zreli redateljski ritam, specifično ugođajna (Zlatnom arenom nagrađena) fotografija Mirka Pivčevića te redom jaki glumci predvođeni Nebojšom Glogovcem, Natašom Janjić, Ljubomirom Kaporom i Tonkom Lonzom.

Kompleksnu i katkada razbarušenu mozaičnu narativnu strukturu zamijenilo je jednostavno i pregledno kronološko izlaganjem (ne) zgoda samih protagonista i nešto konvencionalniji redateljski pristup pa ovaj film vjerojatno predstavlja tek predah do sljedećega redateljeva ozbiljnoga filma Garbage in the Garden of Eden, koji je trenutno u postprodukciji.

Nažalost, hipokrizija evropskog subjekta kao da se dijelom prelijeva i na samu narativnu strukturu filma koji završava svojevrsnim happy endom u kojem su protagonistice konačno uspjele dobiti radne vize što ostavlja u grlu knedlu tumačenja liberalnom apologetikom o jednakim šansama za sve i individualnom trudu kojim onda dobivamo i svoj osunčani kvadrat na evropskoj ledini, bez obzira na vlastitu i kolateralne žrtve (muž jedne od protagonistica si oduzme život).

Autor intenzivno pokušava da mu film ima epski zamah, što je naglašeno čestim korištenjem totala, napose u prvoj trećini filma u kojoj se nastoji postaviti kontekst za narativnu progresiju.

Redatelj Marco Tullio Giordana pokušava pregledno izložiti narativnu strukturu filma no to mu ne uspijeva u potpunosti.

Te riječi i i ili obje vrijede nakon što čitatelj pročita sve leksijalne nizove, no ukoliko čitatelj izabere samo jedan linearni put, on/ona otkriva interpretatinu osnovu jednoga od ili-izbora za tu narativnu situaciju.

S druge strane, underground filmaši nisu razvijali narativnu tehniku koliko su mogli te su komercijalni filmovi zbog toga uvijek bili u prednosti.

Sonnenfeldu se može prigovoriti da nije dovoljno istesao scenarij kako bi stvorio fluidniju narativnu strukturu, pa i da mijene likova nisu potpuno motivirane a kamoli visoko nijansirane, međutim sve to blijedi pred činjenicom njegova autentičnog redateljskog osjećaja koji materijalu daje specifičnu intonaciju kao provodnu nit kojom lakoćom zaglađuje sve izbočine i marginalizira primjedbe.

Bila je to prilika na kojoj je autor predstavio i prikazao video spot za narativnu soul baladu Volim te, što je četvrti singl s albuma Soundtrack života.

Sirenska ukazanja Beyonce, razmetni performansi i narkoletargije Murphyja, moćne oktave i simpatična glumačka pojava Hudsonice ne mogu kao takvi neutralizirati narativnu neuravnoteženost filma, ali pristojno opslužuju ideju pretvaranja glazbene slušaonice u audio-vizualni spektakl za ljubitelje šljokica, rhythm bluesa i komada.

Banks koristi dve narativne linije i dve realnosti: narativnu liniju Camerona i priču ispričanu iz ugla ubice.

Što su opsežniji donose jasniju narativnu progresiju.

Redatelj triangularnu narativnu osovinu postavlja uvođenjem kćeri (Isabelle Huppert) bračnog para Laurent: privlačna žena entre deux ages, klasična glazbenica poput roditelja, u naslonjaču nasuprot Georgesovog opuštenije govori o svome poslu nego o privatnosti.

Glazba koja prati scenu ima također narativnu ulogu.

Nije čudno da su Hebreji nekoliko mitova susjednih civilizacija (o stvaranju svijeta, o opčem potopu) integrirali u biblijski tekst jer je funkcija mita da utemelji povijesno vrijeme. (5) S jedne strane, inkorporacija mitova u narativnu potku Biblije izazvala je " mitizaciju povijesti " dogačaj stvaranja zadobio je etiološku ili tipološku vrijednost tako da su druga povijesna razdoblja čitana kao obnova stvaranja (izabranje ili Savez) ili kao ponovno stvaranje (oslobočenje iz Egipta) ili kao rastvaranje (opči potop).

Iako ima narativnu liniju Avida je film kojeg prije svega čine naizgled nepovezane epizode apsurdnog humora koje u jednom trenu okuplja središnja lokacija zoološki vrt.