treće, Lastan vam ide na kurac? da i? ignore opcija je jedna divna stvar. i meni ide na kurac nekoliko forumaša, pa ne dramim po pžk-u da su utjelovljenje sotone i da ih zato što mene strahovito nerviraju treba permabanirati. ako nemate kapacitet vokabulara da mu možete odgovoriti na njegov celofan, udahnite duboko i stavite ga na ignore: ne zna:

Pa onda i ne dramim zbog izostanka takvog iskustva.

: tuzni: znam da nije baš u redu što dramim jer puno je cura ovdje koje godinama idu na postupke al eto, boli me... hvala vam svima na suosječanju i lijepim riječima: grli:

Napisao: Q, Datum: 19.07.2011 18:23:39 ne dramim, nego sportaši umiru i bez takih simmptoma pa zašto izazivati vraga, ustalom pitanje je je li liječnik znao za to što se dešava, a ne da odlučuje veslač ili trener o takim stvarima Napisao: Oh, Datum: 20.07.2011 18:20:36

Ne dramim, pokušavam samo biti uporna u ukazivanju na to kakvi su i što su prajdaši.

Dakle nakon tih 5 km u komadu, to sam ponavljala nekoliko puta i sada mi je ta dužina postala standard oko kojeg ne dramim.

dakle i dalje dramim. pa jebemumater di je taj gumb, di se to isključuje, di se to gasi?

I eto tako... ne dramim više: -)

No cim primjeti da sam ja nastavila dalje (posto sam navikla na situaciju ti ' prekidi ' me vise niti ne pogadjaju pa ne dramim), eto ga opet.

Bit će da su joj svi prijatelji to izmišljali, samo da ne moraju imati veze s njom u sex. smislu: cerek: to bi volio da je tako.. dosta je i to simptomaticno-strasno volite okretati istinu i tumaciti je na nacin na koji zelite.. zapravo to vam je opbrambeni sustav-samozavaravanje.. zato vam i jesu svi gay (i tko je i tko nije) ili pati na gay ili pada na gay.. misek volim tipicne muskarcine.. da one koji su dlakavi po svim djelovima tijela (da i na ledima-znam da ti je to fuuuuuj, ali ja to bas volim) volim kada mu smrdi iz ista, kada se ne obrije danima, kada se svadam s njim da se otusira, kada nosi podrapane carape i kada mu smrde noge.. volim kada se dere s frendovima kada real zabije gol, kad me salje na pumpu po pive jer on niti itko od njegovih ne smije za volan jer je sve puno murije, a oni se pijani zakartali.. volim ga gledati kako popravlja auto i takav zamusan od ulja legne na krevet, pa ga mopram tjerati jer sam upravo promijenila posteljinu... volim kada ne primjecuje moju novu frizuru ni haljinu, kada prdne bas kad ne treba, volim kad je zivcan ujutro i kad nikad ne zna sta mu je di... volim kad me napada sto satima dramim s frenciom na telefonu ko kakva baba, sto mi prigovara da vozim smotano i da smo sve zene iste za volanom.. ma mogla bi ti nabrajati do prekosutra.. volim prave muskarce koji se ne boje najesti cevapa i luka i koji zaborave spustati dasku i oprati zube volim sve ono cega se ti jezis.. volim ono sto muskarca cini muskarcem.. i mozes se tjesiti i izmisljati razne pricice kojima se samozavaravas, ali istina je neizbjezna-probuditi ces se jednog dana sam, " bez kuceta i maceta " i bojati ces se buducnosti i toga da te nitko nece imati posjetiti u bolnici ni starackom domu.. sve sto si stvorio u zivotu pripasti ce drzavi i otici u bescjenje, a na sprovod (za koji ces sam skupiti novce) ti nece doci nitko...

Sutradan on se javi, kao da ništa nije bilo, on nije ni zamijetio koliko me to sve zdrmalo, njemu je to valjda normalan način, on ne vidi problem, ja valjda dramim, on je sav drag i nježan, a u meni samo onaj njegov bijes u očima, one riječi... ne mogu se praviti kao da ništa nije bilo.

Ali mogu vam reci da se i pored toga sto mi se forma kudikamo pokvarila uopste ne osecam lose tako cesto, ne dramim kao sto bih mozda ranije radila kako zene imaju obicaj za par kg vise: D Jedem i dalje prilicno zdravo, malo se cesce pocastim, treniram sta volim i trenutno trazim nacin da potkradem vezbanje u dan, i trazim idealne aktivnosti.

pa.. losha vest je da mi je josh uvek stalo do nje.. dobra je da cu preziveti.. i da bi mogao da prestanem da dramim i ponasham se patetichno.. (mada se tako ponasham samo na blogu, poprilichno sam " normalan " inache) enivej.. shto se tiche svirke u petak.. ochajna, svirka je bila ochajna.. mada je pijanka bila dobra.. ne secam se kada sam zadnji poot toliko popio..

Ahhhhh... dramim, jel ' da, Č.

Da ne dramim ima Fejs i svojih prednosti.

I ne dramim, ali me stvarno počinje gadno smetati neke stvari.

Pola bića Tup Neosjetljiv za druge Samoća to je moje trajno stanje... ne nužno loše.... promjena se dogodila u meni... srodila sam se sa samoćom... više ne dramim oko toga... upoznajem zanimljive ljude... ustvari žene... dobronamjerne žene... takvi su ovi dani... upoznah u zadnje vrijeme barem tri izuzetne, karakterne žene koje žive s djecom, dižu svoju djecu i slijede svoj san, poput mene... g ledamo se sa zanimanjem Te žene Odašilju signal Budi snažna kao ja Budi snažna ' mjesto mene Poput inspiracije Napajamo se snagom Jedna od druge Pa se smijem Jer sam svega svjesna

ma kakvi, di bi ti non stop si ovde u istom postu sam priznala i sama da sam stalno ovdje: ljubiteljica pžk: i u čemu je problem? nađi jedan post di dramim kako mi neki forumaš ide na kurac ali nisam cinker pa neću prijavljivati post: rolleyes:

na trenutke, dok ne razgovaram sa drugim mamama koje ce reci istinsko stanje, imam osjecaj kao da se samo u nasoj kuci vice, prepire, trci, skace, divlja,.... kao da su sva druga djeca mirna, poslusna, igraju se tiho na podu,..... ili kad se susjedi, prolaznici,... iscudjavaju sto moje dijete odjednom ne zeli reci dobar dan, kako ste,... odgovoriti na sva njihova ili iti jedno njihovo pitanje.... pa dijete je, ima tko zna kakve filmove u svojoj glavi... i bez obzira sto ga ja ucim da je pristojno reci dobar dan, ako on u tom casu ima neku spiku sa bratom, nema sanse da ijedan digne glavu.... a onda mene gledaju u cudu sto ja ne dramim oko toga....

mili30 12. Lipanj 2010. 10:03:27 da ne dramim previše, po meni je bitna psihofizička sprema vatrogasca, ne znaći da ak ima 35 godina da nije više za taj posao ima ljudi koji imaju i 35 ili 40 god. i u boljoj su psihofizčkoj formi nego neki 20 - godišnjaci.

Da ne " dramim " o tehnološkom iskoraku i masovnoj predaji tom čudu od krađe ono malo slobodnog vremena i privatnosti, evo malo bizarnosti koje su vam nadohvat ruke: Naravno, opet morate okrenuti 060 brojeve kako bi obogatili svoj mobitel novim zvucima, slikama, igricama i tako dalje i tako bliže...

Prije me smetalo,... ja nazovem svog doktora i one mene narući za 1.5 mjeseca,,,,, pa do onda mogu popizdit.... I onda sam shvatio da tu nema pomoći to je tak,,, i mogu ti reć da sam očvrsnuo, više ne dramim za svako sranje.... ima i tu nešto.... il počnem pit...: w

Za naš vrtić su rekli što se tiče menija i poticanja zdrave prehrane, da su na vrhu u gradu Zagrebu.Hrenovke i paštete nikada nisam vidjela na meniju, salamicu rijetko i prvi put ju je u jaslicama jeo.Bilo mi je bed zbog toga a onda sam zaključila da ima i gorih stvari, da ne dramim oko sitnica jer od te dvije tanke i siromašne salamice što pojede jednom u 2 tjedna nebude mu bilo ništa.Dosta se o meniju i hrani priča i na sastancima, sugerira, potiče razmjena mišljenja

Što je najgore od svega, ne dramim kada je deadline a ja nemam nit slovo, ne dramim kad moram na važan sastanak nepripremljena jer se nekako izvučem, ne dramim u organizacijama u kojima svi po defaultu vrište jer takav je posao, nisam dramila kada su padale bombe nego sam se rolala oko kuće (ok, to je već malo sumnjivo), ustvari ne dramim u većini situacija u kojima bi to bilo sasvim normalno i društveno prihvatljivo, ali baci mi kost u kombinaciji ega i emocije ili me npr. ostavi u mraku, i samo stani sa strane i gledaj kako nastaje ne slon, nego T-rex

Oprosti mi što ponekad dramim bez veze i to baš tada kada se svi problemi sruše na tvoja leđa i nemoj misliti da nemam razumijevanja, imam i uvijek sam željela biti netko tko te odmara, a ne netko tko te umara.

Prvo nije ni priocitala pismo nego mi refleksno pisala nekoliko kilometarskih poruka omalovazavanja i kao zasto ja dramim, bespotrebno.

Moj dugogodisnji zastitnik, najbolji prijatelj mog starog koga poznam skoro cijeli svoj zivot, i koji me je, za razliku od tate uvijek zvao, savjetovao i poslije posjecivao kad sam se preselila na studije, mi je govorio da ne dramim bas toliko i da ce se stanje popraviti.

To mi je priroda da dramim, al bolje da se izivim na sugavom blogu nego da mu idem bilo kaj spominjati.

Hajde sad da ne dramim, nikad nisam dobio više čestitki nego ove godine.

- A što bi rekli... dali su mi mjesec dana prije mjesec dana... znaš i sam.. uskoro ću ja.. al neka, dosta je bilo.. nego, da te ne dramim i ne patim previše, znam da se vama mladima ne sluša takve stvari..