Neke od tema o kojima se na okruglim stolovima žustro raspravljalo bile su status glumca u kazalištu, odnos glumca i redatelja te glumca i tržišta, glumac kao redatelj, Fabijan Šovagović i njegovo djelo te glumac u alternativnom kazalištu, a među izložbama možemo izdvojiti onu Dramskoga kazališta Gavella pod naslovom Hommage Ivo Fici, izložbe posvećene glumcima Vanji Drachu, Zlatku Crnkoviću, Mariji Kohn i Ivki Dabetić ili pak preglede kazališnih plakata.

Najdiscipliniraniji dio ovogodišnjih Gavellinih ve č eri bila je strpljiva publika, uprava i marketing Zagreba č koga dramskoga kazališta Gavella, koji su svoj dio odradili uzorno, nimalo zbunjuju ć e.

U povodu pola stolje ć a života s Gavellom nakon njegova tjelesnoga odlaska u atriju Gradskoga dramskoga kazališta Gavella u č etvrtak je, 5. travnja 2012, u 12 sati otvorena izložba o Gavellinu liku i djelu.

Divno je bilo vidjeti u kazalištima Ellen Stewart iz kazališta La mama u New Yorku, koje je dalekih šezdesetih tako reći začeto u Zagrebu na Internacionalnom festivalu studentskih kazališta, IFSK-u, jedinome u tadašnjem svijetu koji je okupljao kazališni Istok i Zapad (što će na profesionalnoj razini nastaviti BITEF, a IFSK će biti tiho ugašen) na pozornici Dramskoga kazališta Gavella, gdje je jedan od prvih velikih medunarodnih uspjeha neverbalnog teatra doživjela predstava rumunjskih studenata Ja nisam Eiffelov toranj redatelja Andreja Serbana.

Puškinu (u izvrsnu prijevodu Irene Lukšić) na neobičan način bajkovitom teatralizacijom otvara novu sezonu Dramskoga kazališta Gavella.

Njegovo Brisanje po Bernhardu varšavskoga Dramskoga kazališta sigurno bi bio zanimljiviji izbor, ali ni ovoga Lupu ne bi trebalo propustiti.

Sad ću malo glasno razmišljati o potencijalnoj MREŽI koja bi se mogla stvoriti njegovim imenovanjem na čelno mjesto u kulturi u Hrvata: brat mu je (moj kolega iz generacije s akademije) direktor kazališta Gavella, najvećega dramskoga kazališta u zemlji.

Obje predstave, svaka na svoj način, potvrđuju da ravnatelj Ateljea 212 Svetozar Cvetković ostaje vjeran onim repertoarnim promišljanjima kakva su imali osnivači tog utjecajnog dramskoga kazališta na čelu s Mirom Trailović 1956. Atelje 212 danas na repertoaru uistinu ima niz intrigantnih suvremenih dramskih tekstova priznatih svjetskih dramatičarskih imena, zatim suvremenih srpskih pisaca, ali i hrvatske spisateljice Tene Štivičić.

U zagrebačkome HNK-u od 1940. do 1950. igrao je mnoge uloge u djelima Shakespearea, Molierea, Begovića, Brezovačkog i dr. Nakon rata bio je redatelj u Kerempuhovu vedrom kazalištu (1949 - 50) i kazalištu Komediji (1950 - 53), a potom i dugogodišnji direktor Zagrebačkoga dramskoga kazališta (1953 - 70), danas GDK " Gavella ", te Nakladnog zavoda MH (1970 - 81).

Potrebe publike S druge strane, i Dane satire, kao i Gavelline večeri, muči problem što su osnovani u vrijeme kad je ponuda bila nešto veća, pa su zagrebačkoj publici nudili najbolje od humornog ili dramskoga kazališta kad se moglo birati iz cijele bivše državne zajednice.

Ta je čestita poštena osoba bio smijeh.« Ona se nažalost i danas, u scenskoj montaži inovacija na pozornici Dramskoga kazališta Gavella, jedva zapaža

Ta se nada vrlo brzo s pravom katastrofom, nazoviinovativnim Ibsenovim Stupovima društva, u Pavkovićevoj režiji na pozornici Dramskoga kazališta Gavella razbila u komadiće, što ih, bez obzira što možda pokazuje redateljev blagi napredak, ni novi susret s rečenim Ernestom nije baš sastavio.

To je točka koja povezuje i razdvaja scensku homogenost, točka konstrukcije i dekonstrukcije povijesti dramskoga kazališta te ta koja otvara put u suvremeno promišljanje teatra i njegove današnje uloge.

Izdvojio je Krležin " ljubljanski govor ", istup Grupe Exat 51, početak Dubrovačkih ljetnih igra, osnivanje Dramskoga kazališta Gavella, praizvedbu Marinkovićeve Glorije, pojavu književnoga časopisa Krugovi, afirmaciju književnih osobnosti, kao što je pjesnikinja Vesna Parun, osnivanje umjetničke grupe Gorgona koja postavlja problem izbora između figurativne i apstraktne umjetnosti.

Njegov prinosi« zlatnome dobu »današnjega Dramskoga kazališta Gavella pokazuju zaista strjelovit i blistav uspon.

Beaumarchaisov Figaro na početku karijere, Držićev Grižula u parku Gradac na Dubrovačkim ljetnim igrama, Majerov Očenašek u televizijskoj izvedbi, junak Marinkovićeve Brijačnice kod Trimalhiona na šibenskoj pozornici među relativno malobrojnim su glavnim ulogama u Guberininu opusu, kojima sada umjetnik dodaje i ulogu Bajsićeva Miroslava u predstavi Gle, kako dan lijepo počinje, koja bi trebala biti jednim od temelja stalnoga djelovanja dramskoga kazališta što se ponovno pokreće u Šibeniku.

Kratak uvid u kazališni dio umjetničkoga opusa priznatoga radijskoga umjetnika Zvonimira Bajsića (pisca radiodrama, redatelja, pokretača u svijetu radija međunarodno poznate Zagrebačke škole dokumentarne radiodrame, esejista, teoretika) može dati pismo što ga je 2. srpnja 1980. uputio Umjetničkom savjetu Dramskoga kazališta Gavella:

Iz Zagreba - ravno u Avilu, iz Dramskoga kazališta Gavella - do Karmela

Konačni vedri ton kazališnog događanja izazvala je i modna revija kostima koju je vodila Ana Franjić, kostimografkinja, a izvođačima se ovaj put iznimno svidio završni obračun u kojem su, zahvaljujući rabatu za najam prostora Dramskoga kazališta Gavella odjednom, umjesto relativno malog honorara, dobili honorar za koji je i sam Kovač rekao: »Ne znam je li naš trud bio vrijedan tih novaca.«

To č nije, je li pokušaj relativno ozbiljnije scenske forme, s naznakom dramskoga kazališta kao primarne odrednice ili bez njega, uop ć e relevantan za kaptolski repertoar?

Nepravde ga prate još od 1914. godine, ali je začudno da osim Splita i Dramskoga kazališta Gavella nije bilo zanimanja da se obljetnica dvadesete godine autorove smrti i otvaranje njegove ostavštine kazališno komentira na suvremeni način.

Nakon 11 godina glume, Edita Majić (34), prvakinja Zagrebačkoga dramskoga kazališta Gavella, 2004. godine otišla je u samostan špa njol skog gra da Avi le.

Nagradu hrvatskog glumišta prvi ste put dobili za ulogu Janice Labudan u predstavi Breza u izvedbi Dramskoga kazališta Gavella Zagreb 1996. Kako danas, dvanaest godina poslije, gledate na tu ulogu? To je bio početak kao iz snova, prva uloga pa naslovna, sa sjajnom ekipom, i mislim da je uvelike odredila moj kazališni put.

Bio je i član ansambla Dramskoga kazališta Gavella u Zagrebu, nastupajući u djelima Shakespearea, Čehova, Beumarchaisa, Horwatha, Mullera i Stopparda.

Redatelj Krešimir Dolenčić u sadašnjoj premijeri Dramskoga kazališta Gavella zaustavio se na valja priznati djelomice vrlo istančanim formalnim istraživanjima koja uzimaju u obzir sve mogućnosti varijacija, ne zanemarujući posve ni noćnu dušu Gogoljevu, ali se ni za jednu od dotaknutih mogućnosti nije odlučio.

Ta je čestita poštena osoba bio smijeh.« Ona se nažalost i danas, u scenskoj montaži inovacija na pozornici Dramskoga kazališta Gavella, jedva zapaža.

Od 12. do 27. listopada, uglavnom u dvorani i atriju Dramskoga kazališta Gavella, održat će se 22. Gavelline večeri.

Dramatizacija narativnoga, poluispovjednoga polukroničarskog iskaza romana Ivana Kozarca u obradi koja igra u atriju Dramskoga kazališta Gavella okljaštrena je, ali pokrivena.

Od dramskih predstava osječka publika vidjet će Metastaze kazališta Kerempuh iz Zagreba, Četvrtu sestru Dramskoga kazališta Gavella i festivalsku predstavu Grižula Marina Držića, koju ću raditi ja.

Među njima je monodrama Zijaha Sokolovića Roda ili kako sam došao na svijet, zatim Kako nastaje predstava Dramskoga kazališta Gavella u režiji Ranka Zidarića, Kerempuhovi Vaginini monolozi Eve Ensler u režiji Snježane Banović, Münchhausen Vilija Matule, Shakespearijada Špire Guberine, Marlene Dietrich Ksenije Prohaske...