Spominje ratišta od Bihaća, Cazina, Kladuše do Like, Zagreba, Vrbovca, Čazme i sve do Dravograda, oko tri kilometra udaljenog od Bleiburga, kamo, kako kaže, umorni i gladni stižu 15. svibnja 1945. godine. Uz put su nas tukli avioni.

Na tom tragičnom putu sretao sam ljude iz Šida, Županje, Vinkovaca, Đakova, Našica, Broda, Gradiške i Požege, opisuje Mato. Kad smo došli do Dravograda, među nas je došao jedan beogradski profesor s činom majora.

Ustaše su postrojili, vratili do Dravograda pa uz Dravu u Maribor.

Vozio je moj šogor Zdravko (još živi u Klagenfurtu) svoj privatni auto Fiat za četiri osobe, a nas je bilo šest.7 Nedaleko Dravograda bili smo oko 3 dana i čekali kuda da krenemo.

Dao sam polovicu gostioničarki da nam da objed i tako smo prvi put imali nešto toplo za pojesti otkako smo napustili Zagreb (Otišao sam na 7 - og svibnja oko podne i preko Samobora - Videnj18-Krškog - Zidanog Mosta - Celja - Dravograda).

Drugi je dokaz uporno odbijanje oružanih snaga NDH da se predaju kod Dravograda u Sloveniji, pritom je izginuo velik broj hrvatskih civila, jer su se naoružani ustaše pomiješali s civilima i pritom otvarali žestoku vatru na partizane i britanske Spitfiree, pa su ovi uzvratili vatru i jasno pobili dosta civila (ne opravdavam ni ustaše ni partizane).

Na povlačenju je prošao austrijsku granicu kod Dravograda na 8. svibnja.

Don Ante Krešimir Buconjić bio je župnik u Vinici gdje je izgradio crkvu, a kada se vojska povukla prema Sloveniji don Ante se prijavio za dušobrižnika u hrvatskoj vojsci zadnji put viđen kod Dravograda.

Pokušavaju preko Dravograda predati se Englezima.

Stranica ratnog dnevnika britanskog 5. korpusa od 15. svibnju 1945. u kojem se govori o 200.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga koje prati oko 500.000 civila, koji se nalaze nadomak austrijske granice, u području Dravograda.

Za vrijeme rata teško je ranjen u Sloveniji, kod Dravograda.

U poslu njihova uništavanja je Katinska šuma malenkost, jer su Srbi zakrabuljeni maskom komunizma kod Dravograda, Maribora, i drugdje poubijali 300.000 hrvatskih vojnika.

JA o borbenom djelovanju kod Dravograda, te o sprovođenju zarobljenika do Zagreba, 15. - 19. svibnja 1945.

No, prema našem izvoru Drave kod Dravograda, ni Batman nije prošao neozlijeđen te se nalazi na oporavku u Kutini, Ivanić-gradu i Sisku

Nekoliko dana nakon svršetka rata, kolona je zaustavljena kod Dravograda.

Putuje se preko Ptuja, Maribora, Dravograda, Črne na Koroškem do Podpece kamo se stiže oko 08:00 sati.

»Na put prema Bleiburgu krenuli su hrvatski vojnici iz cijele Hrvatske, Bosne, brojni civili, a mnogi su poginuli i u borbama oko Dravograda«, napominje on.

Ima još svjedoka živih, koji su doživjeli strahote, jedan od tih je i moj otac koji je prošao križni put od Dravograda do Požege.

Najavljujući turnir veterana i veteranki Vorić je kazao da će nastupiti muške ekipe Buje, Umag, Pula, Rovinj, Labin, Novigrad, Orjent iz Rijeke, Trst, Izola, Predvor iz Kranjske Gore i Koroška iz Dravograda te ženske Pula, Umag, labin, Kočevje i Ajdovščina.

I moja kolona, koja je brojila oko 7 000 ljudi, oko 1 700 je pobijeno od Dravograda do Celja, ili su ljudi umirali od gladi i umora tako da su cijelim putem iza kolone ostajali leševi koje su partizani svlačili i ostavljali gole na putu. ' ' (str. 47 - 49)

Već se pričalo o stradanjima Hrvata, s uha na uho, u povratku od Dravograda, Maribora... Zagreba...

Autorica rođena 1918., diplomirala je tijekom Drugog svjetskog rata i preživjela hrvatski Križni put, tj. progon i maltretiranje civila i bivših vojnika NDH, u njenom slučaju, od Dravograda do Osijeka.

Stoga se Mirko 1962. godine zaposlio u Sloveniji, radio je na Vodni u Otiškom Vrhu kod Dravograda, a poslije, 1964. godine u građevinskoj tvrtki Staubar u Mariboru gdje je kao zidar radio do 1969. godine kada odlazi u Njemačku.

I naposljetku, petorica ustrajnih hodočasnika (Duvnjak, Matetić, Štrkljević, Kunac, Šutra) i naš brižni logističar (Bralić) uputili su se iz Dravograda, preko Holmeca, na " osvajanje " posljednje dionice zacrtanoga hodočašća.

Nakon kratkih priprema u kampu u Austriji, skupina se ubaciva preko Dravograda u Jugoslaviju, 20. lipnja 1972., s ciljem da stigne na Tromeđu tj. na planinu Radušu.

Kad smo izišli iz Dravograda, sve su nam uzeli, satove, odijela, cipele, a one koji nisu imali ništa, ubijali su kuglom u zatiljak...

Isti autor procijenio je da je tijekom Križnog puta kroz Jugoslaviju (osobito kod Dravograda i Maribora) ubijeno oko 45.000 - 55.000 Hrvata (vojnih i civilnih osoba), koje su vojne snage Velike Britanije izručile jugoslavenskoj Trećoj armiji na području Bleiburga, a drugi autori spominju i brojke od 100.000 do 200.000 žrtava.

Postrojbe 51. divizije Treće armije kao pojačanje stigle su vlakom 12. svibnja u područje Dravograda i zaposjele sve prolaze prema Austriji.

Mato nije stigao do Bleiburga jer su, kaže, bili posljednji, ali ga je sudbina dočekala kod Dravograda.

6. Postoje i još neki razlozi što ne vjerujem školi velikih brojaka oko Bleibirga i Dravograda.